Velikom rimskom imperatoru Gaju Juliju Cezaru pripisuju se mnoge čuvene izreke koje su i danas veoma aktualne, primjerice 'alea iacta est', 'veni, vidi, vici', 'e tu, mi fili, Brute' ('kocka je bačena', 'dođoh, vidjeh, pobijedih', 'zar i ti, sine Brute') i dr.. U kolikoj mjeri je veliki Cezar bio dosljedno ambiciozan u težnji za vlašću svjedoči i njegova izjava kako je 'bolje u selu biti prvi nego u Rimu drugi' (ili zadnji).

Dakle, Cezar nije podnosio nikog iznad njega, ili, kako je to kasnije objasnio Cesar Borgia: 'aut Caesar, aut nihil! Ova posljednja izreka mogla bi se pripisati i jednom našem zdravstvenom stručnjaku koji je svoju čistu i uspješnu liječničku karijeru ogadio prljavom politikom.

Bivši potpredsjednik HDZ-a, ambiciozni Drago Prgomet, ugledni liječnik svjetskog glasa, svojim političkim eskapadama u neku ruku podsjeća na Gaja Julija Cezara, barem kad su (bolesne) političke ambicije u pitanju. Dugogodišnji član HDZ-a, bio je od 2003. do 2006. zastupnik u Hrvatskom saboru (5. saziv). Na 15. Općem saboru HDZ-a 25. svibnja 2012. izabran je za zamjenika predsjednika te političke stranke. Prgomet je svoju kandidaturu za mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a istaknuo zajedno s isto tako ambicioznim dr. Milanom Kujundžićem kao kandidatom za predsjednika stranke (kasnije kandidatom i za predsjednika Republike!).

Nakon što je na 15. Općem saboru HDZ-a izabran za zamjenika predsjednika, nije uspostavljen, eto, dovoljno dobar odnos između njega i predsjednika stranke Tomislava Karamarka, pa je naposljetku 27. veljače 2015. dao ostavku na dužnost zamjenika predsjednika HDZ-a i napustio članstvo stranke. Umjesto da uspješno liječe bolesnike zaploviše Milan, a za njim i Drago u mutne političke vode trujući ionako opasno zatrovanu hrvatsku političku klimu. Očito, u toj stranci liječnik Drago Prgomet nije mogao realizirati svoje (bolesne!?) ambicije. Stoga je u rujnu 2015. pristupio MOST-u nezavisnih lista, a veoma brzo, već 11. studenog 2015. izbačen je iz te stranke (u biti Udruge 's brda, s dola').

MOST kao Mesija s neba!?

Nakon četiri gladne godine Kukuriku-vladavine i očajnog stanja u kojem se je zemlja zatekla, pojavila se, snagom izbornog rezultata, združena 'nezavisna opcija'-MOST koja bi, pišu tako 'politički mudraci', trebala stati na kraj toj zloj vladavini; ako ništa drugo barem ponavljanjem veoma podozrivo obavljenih parlamentarnih izbora (zbog mnoštva nevažećih/nestalih glasačkih listina!, nap. a.).

Neočekivano velik broj glasova toj opciji dala je vjerojatno revoltirana mladost Hrvatske očekujući spasonosnog Mesiju na heterogenom MOST-u, sklepanom doslovno na vrat, na nos; upravo 100 tisuća mladih ljudi u posljednje 2 godine napustilo je zemlju u potrazi 'trbuhom za kruhom'!

Interesantno, u Kovačićevu Omišu kao i u Metkoviću Bože Petrova pobjedu je odnio HDZ ili kako to premijer lijepo kaže 'crnokošuljaši'!? U tom je političkom, poslijeizbornom igrokazu Drago Prgomet bez ikakve sumnje postao nacionalnim političkim redikulom (harlekinom)! Naime, njegovo izdajničko priklanjanje SDP-u, uz prethodno članstvo u HDZ-u i u međuvremenu pristupanje nezavisnom MOST-u, simbol je izdaje nade 'spasa' koju je ta opcija sa svojih 19 osvojenih mandata (utopijski) ponudila revoltiranoj Hrvatskoj koja joj je dala određeno povjerenje.

Prgomet je sasvim farizejski pristao uz zajedništvo MOST-a, jer je samo par sati kasnije nakon dogovora o zajedničkoj 'političkoj platformi', bez znanja Bože Petrova (-dakle 'na svoju ruku'-) otišao na javno-tajni sastanak s SDP-om ne bi li, valjda, tom političkom izdajom ishodio mjesto budućeg premijera!? To da je sastanak namjeravao držati bizarno, u 'javnoj' tajnosti podignutih roleta i pod svjetlom reflektora, jasno govori o tome kako je otvoreno namjeravao igrati, ali i odigrao dvostruku odnosno višestruku igru političkog žigolo-a, željnog/žednog vlasti pod svaku cijenu.

Sasvim očito Drago Prgomet je svojim političkim prostituiranjem izigrao ne samo povjerenje naivnih hrvatskih birača, nego i povjerenje svojih dojučerašnjih nezavisnih kolega iz politički ionako heterogenog MOST-a u kojem među inim sjedi i jedan kontroverzni, zadrti titoist iz proteklih vremena, Stipe Petrina.

No, politička prijateljstva sklapaju se veoma pragmatički, iz suštog osobnog interesa, a ne iz deklarirane, tobožnje ljubavi prema domovini, trenutnoj stranci, političkoj ideologiji, reformiranom programu, ili (ne)vjernosti 'dragom' vođi; nažalost! Ukratko, da situacija nije komična, zasigurno bi bila tragična što nije, pače je evidentno komična, ukratko, kao i sam lik ambicioznog Drage Prgometa. On je, izgleda konačno, pronašao utočište svojim očigledno bolesnim ambicijama osnivanjem nove, još jedne sasvim marginalne političke strančice (priređeno prema napisu iz portaloko.hr).

Na kraju krajeva što drugo zaključiti nego:

-Bolje biti prvi, makar i na pustoj 'Hridi' nego zadnji u jednom 'čoporu' na MOST-u, ili, Prgometovu političku filozofiju može se ukratko opisati riječima poznate latinske poslovične mudrosti: "ubi bene ibi patria" (gdje ti je dobro, tamo ti je i domovina), sic! Njegov javni korak u podilaženju SDP-u nije samo izdaja MOST-a nego i aktivna podrška sadašnjem nenarodnom režimu koji, kao u slučaju nesretnog Darka Pajčića, doslovno ubija svoje branitelje, a po režim 'opasne' intelektualce poput Marka Franciškovića i dr., također branitelja, trpa u ludnice.

Neshvatljivo, tim je činom Drago Prgomet devalvirao svoje domoljublje(?) jer je i sam, kao liječnik, bio sudionikom obrambenog Domovinskog rata u kojem je pokojni, brutalno ubijeni Darko Pajčić bio maloljetni branitelj; "o tempora, o mores" - čudnih li vremena, čudnih li običaja!?

damir kalafatić, studeni 2015.

www.hkz-kkv.ch