|
Velikom rimskom imperatoru Gaju Juliju Cezaru
pripisuju se mnoge čuvene izreke koje su i danas veoma
aktualne, primjerice 'alea iacta est', 'veni,
vidi, vici', 'e tu, mi fili, Brute' ('kocka je
bačena', 'dođoh, vidjeh, pobijedih', 'zar i ti, sine
Brute') i dr.. U kolikoj mjeri je veliki Cezar bio
dosljedno ambiciozan u težnji za vlašću svjedoči i
njegova izjava kako je 'bolje u selu biti prvi nego u
Rimu drugi' (ili zadnji).
Dakle, Cezar nije podnosio nikog iznad njega, ili,
kako je to kasnije objasnio Cesar Borgia: 'aut
Caesar, aut nihil! Ova posljednja izreka mogla bi se
pripisati i jednom našem zdravstvenom stručnjaku
koji je svoju čistu i uspješnu liječničku karijeru
ogadio prljavom politikom.
|
Bivši potpredsjednik HDZ-a, ambiciozni Drago Prgomet,
ugledni liječnik svjetskog glasa, svojim političkim
eskapadama u neku ruku podsjeća na Gaja Julija Cezara,
barem kad su (bolesne) političke ambicije u pitanju.
Dugogodišnji član HDZ-a, bio je od 2003. do 2006.
zastupnik u Hrvatskom saboru (5. saziv). Na 15. Općem
saboru HDZ-a 25. svibnja 2012. izabran je za zamjenika
predsjednika te političke stranke. Prgomet je svoju
kandidaturu za mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a
istaknuo zajedno s isto tako ambicioznim dr. Milanom
Kujundžićem kao kandidatom za predsjednika stranke
(kasnije kandidatom i za predsjednika Republike!).
Nakon što je na 15. Općem saboru HDZ-a izabran za
zamjenika predsjednika, nije uspostavljen, eto,
dovoljno dobar odnos između njega i predsjednika
stranke Tomislava Karamarka, pa je naposljetku 27.
veljače 2015. dao ostavku na dužnost zamjenika
predsjednika HDZ-a i napustio članstvo stranke.
Umjesto da uspješno liječe bolesnike zaploviše
Milan, a za njim i Drago u mutne političke vode
trujući ionako opasno zatrovanu hrvatsku političku
klimu. Očito, u toj stranci liječnik Drago Prgomet
nije mogao realizirati svoje (bolesne!?) ambicije.
Stoga je u rujnu 2015. pristupio MOST-u nezavisnih
lista, a veoma brzo, već 11. studenog 2015. izbačen
je iz te stranke (u biti Udruge 's brda, s dola').
MOST kao Mesija s neba!?
Nakon četiri gladne godine Kukuriku-vladavine i
očajnog stanja u kojem se je zemlja zatekla,
pojavila se, snagom izbornog rezultata, združena
'nezavisna opcija'-MOST koja bi, pišu tako
'politički mudraci', trebala stati na kraj toj zloj
vladavini; ako ništa drugo barem ponavljanjem veoma
podozrivo obavljenih parlamentarnih izbora (zbog
mnoštva nevažećih/nestalih glasačkih listina!, nap.
a.).
Neočekivano velik broj glasova toj opciji dala je
vjerojatno revoltirana mladost Hrvatske očekujući
spasonosnog Mesiju na heterogenom MOST-u, sklepanom
doslovno na vrat, na nos; upravo 100 tisuća mladih
ljudi u posljednje 2 godine napustilo je zemlju u
potrazi 'trbuhom za kruhom'!
Interesantno, u Kovačićevu Omišu kao i u Metkoviću
Bože Petrova pobjedu je odnio HDZ ili kako to
premijer lijepo kaže 'crnokošuljaši'!? U tom je
političkom, poslijeizbornom igrokazu Drago Prgomet
bez ikakve sumnje postao nacionalnim političkim
redikulom (harlekinom)! Naime, njegovo izdajničko
priklanjanje SDP-u, uz prethodno članstvo u HDZ-u i
u međuvremenu pristupanje nezavisnom MOST-u, simbol
je izdaje nade 'spasa' koju je ta opcija sa svojih
19 osvojenih mandata (utopijski) ponudila
revoltiranoj Hrvatskoj koja joj je dala određeno
povjerenje.
Prgomet je sasvim farizejski pristao uz
zajedništvo MOST-a, jer je samo par sati kasnije
nakon dogovora o zajedničkoj 'političkoj platformi',
bez znanja Bože Petrova (-dakle 'na svoju ruku'-)
otišao na javno-tajni sastanak s SDP-om ne bi li,
valjda, tom političkom izdajom ishodio mjesto
budućeg premijera!? To da je sastanak namjeravao
držati bizarno, u 'javnoj' tajnosti podignutih
roleta i pod svjetlom reflektora, jasno govori o
tome kako je otvoreno namjeravao igrati, ali i
odigrao dvostruku odnosno višestruku igru političkog
žigolo-a, željnog/žednog vlasti pod svaku cijenu.
Sasvim očito Drago Prgomet je svojim političkim
prostituiranjem izigrao ne samo povjerenje naivnih
hrvatskih birača, nego i povjerenje svojih
dojučerašnjih nezavisnih kolega iz politički ionako
heterogenog MOST-a u kojem među inim sjedi i jedan
kontroverzni, zadrti titoist iz proteklih vremena,
Stipe Petrina.
No, politička prijateljstva sklapaju se veoma
pragmatički, iz suštog osobnog interesa, a ne iz
deklarirane, tobožnje ljubavi prema domovini,
trenutnoj stranci, političkoj ideologiji,
reformiranom programu, ili (ne)vjernosti 'dragom'
vođi; nažalost! Ukratko, da situacija nije komična,
zasigurno bi bila tragična što nije, pače je
evidentno komična, ukratko, kao i sam lik
ambicioznog Drage Prgometa. On je, izgleda konačno,
pronašao utočište svojim očigledno bolesnim
ambicijama osnivanjem nove, još jedne sasvim
marginalne političke strančice (priređeno prema
napisu iz portaloko.hr).
Na kraju krajeva što drugo zaključiti nego:
-Bolje biti prvi, makar i na pustoj 'Hridi' nego
zadnji u jednom 'čoporu' na MOST-u, ili, Prgometovu
političku filozofiju može se ukratko opisati
riječima poznate latinske poslovične mudrosti: "ubi
bene ibi patria" (gdje ti je dobro, tamo ti je i
domovina), sic! Njegov javni korak u podilaženju
SDP-u nije samo izdaja MOST-a nego i aktivna podrška
sadašnjem nenarodnom režimu koji, kao u slučaju
nesretnog Darka Pajčića, doslovno ubija svoje
branitelje, a po režim 'opasne' intelektualce poput
Marka Franciškovića i dr., također branitelja, trpa
u ludnice.
Neshvatljivo, tim je činom Drago Prgomet
devalvirao svoje domoljublje(?) jer je i sam, kao
liječnik, bio sudionikom obrambenog Domovinskog rata
u kojem je pokojni, brutalno ubijeni Darko Pajčić
bio maloljetni branitelj; "o tempora, o mores" -
čudnih li vremena, čudnih li običaja!?
damir kalafatić, studeni 2015.
www.hkz-kkv.ch |