VL: Ugledni njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine
Zeitung dao vam je dosta prostora za razgovor u kojem je
bilo pitanja o hrvatskoj regionalnoj politici i
rješavanju neriješenih pitanja sa susjedima. Nijemci
često ističu da se treba okrenuti budućnosti. Što vi
kažete?
- Povijest ne treba zaboraviti, ali
treba gledati u budućnost. Apsolutni je hrvatski
interes i sa stajališta sigurnosti, gospodarstva,
turizma, međuljudskih odnosa, da se stanje riješi i
bude što manje otvorenih pitanja između svih susjednih
država, a ističem Srbiju i BiH s kojima imamo najviše
otvorenih pitanja. Obveza je ove generacije nas
političara da ih razriješimo.
VL: Jeste li sa svojim domaćinima
razgovarali o korupcijskim aferama u Hrvatskoj i možda
spominjali bivšeg premijera dr. Ivu Sanadera?
- Razgovarali smo i o borbi protiv
korupcije. Možda je iznenađenje da je upravo bivši
premijer objekt ozbiljnih istraga. No, to nije
političko, nego pravosudno pitanje i ostavimo
pravosuđu da ga riješi.
VL: Jesu li vas Nijemci što pitali
o izručenju osoba koje sumnjiče za umiješanost u
politička ubojstva hrvatskih emigranata na tlu
Njemačke, za kojima su raspisali i tjeralice? Koji je
vaš stav o tome?
- Nismo razgovarali o tome. Naši
prijatelji Nijemci znaju da RH ne izručuje svoje
građane drugim državama sve dok Hrvatska ne uđe u EU i
pristupi europskom uhidbenom nalogu. Svaki je zločin
zlo i mora biti kažnjen bez obzira na to kada je
učinjen.
VL: Kako tumačite to da u
Hrvatskoj do sada nije pokrenuto pitanje odgovornosti
za partizanske zločine niti se ozbiljnije bavilo
ubojstvima hrvatskih emigranata?
- To je pitanje koje treba postaviti
policiji i Državnom odvjetništvu. Ako i kada bude
dokaza, ne vjerujem da bi postojao itko razuman tko bi
se tome protivio.
VL: Je li vam žao zbog izjave o
partizanskoj kapi koja je opet izazvala nove - stare
podjele?
- U hrvatskom Ustavu piše da je
antifašizam temelj hrvatske državnosti. Tu nemam
nikakvih dilema. Drugo je to jesu li pod tim znakom
činjeni zločini. Činjeni su. Uostalom, svi se ponosimo
Domovinskim ratom, a kao što znamo, i tu je bilo
zločina. Stoga zločin treba osuditi. Moramo biti
sposobni prihvatiti to da je u našoj povijesti bilo
pozitivnih i negativnih stvari. Sigurno je da je
antifašizam bio pozitivan. Postoji povijesna distanca
da sada ne treba sotonizirati one koji su možda bili
na drugoj strani ili imaju poginule na drugoj strani.
VL: Europa traži osudu svih
totalitarnih režima, među kojima je i komunistički.
- I mi smo u Hrvatskom saboru donijeli
deklaraciju o toj osudi. Problem je jedino protoka
vremena i nemogućnosti da se prikupe točni dokazi. Ako
se to dokaže, nema sumnje da će biti kažnjen svatko
tko je počinio zločin.
VL: U Mainzu Hrvati demonstriraju
protiv vas. Je li vam kao hrvatskomu predsjedniku žao
zbog toga?
- Pitanje mirnih prosvjeda pitanje je
demokracije. Meni je satisfakcija to što velika većina
hrvatskih građana podržava moj politički program.
Ankete govore i o više od 80 posto podrške. Nisu
prihvatljive prijetnje nasiljem, bombom i sličnim. To
daje vrlo ružnu sliku o Hrvatskoj. Ispada da je
Hrvatska jedno od posljednjih uporišta terorizma u
Europi. Znam da to nije tako te da je riječ o vrlo
izoliranoj i maloj skupini ljudi za koje vjerujem da
će ih ruka pravde uskoro pronaći.
VL: Iako istraga još nije
završena, neki ste dan izjavili da je to djelo
ekstremista. Nisu li to isto mogli napraviti i oni
drugi vezani za Udbu?
- Ekstremisti jesu. Vjerojatno je
riječ o određenoj simbiozi ustaško-udbaške
provenijencije. Jedni i drugi su povezani. Rade skupa
pa je vrlo često teško podvući crtu i reći tko je
radio za Udbu, a tko za ustašku emigraciju.
VL: Kako ste doživjeli hrvatsko
iseljeništvo u Njemačkoj?
- Osobno smatram da je hrvatsko
iseljeništvo mnogo toga dobroga napravilo za Hrvatsku,
pogotovu za Domovinskoga rata. Mislim da generacije
koje dolaze trebaju biti okrenute ulaganju u Hrvatsku.
Hrvati u iseljeništvu slika su Hrvatske koja je na
pragu ulaska u EU. Svi i ovdje ističu da su Hrvati
dobro integrirani, cijenjeni i da uživaju ugled kao
dobri radnici i pošteni ljudi. Ražalostio sam se u
susretu s djecom Hrvata što slabo znaju hrvatski
jezik.
VL: Vaša i premijerkina izjava o
BiH dala je nadu tamošnjim Hrvatima da se RH ponovno
brine za njih.
- Izjava je pokazala jedinstvo
hrvatskoga državnog vrha kad je riječ o BiH. Nemamo
nikakvih ambicija miješati se u unutarnju politiku
BiH. Želimo kvalitetna susjeda kojeg ćemo poduprijeti
pri ulasku u NATO i EU. Posve je jasno da Hrvati danas
nemaju iste mogućnosti odlučivanja u političkom životu
kao druga dva naroda u BiH. To su mi rekli i svi
političari koji nisu Hrvati. U ustavnim promjenama
treba naći odgovarajuću formu da Hrvati
institucionalno imaju ista prava kao i druga dva
naroda.
VL: Smatrate li da je dosadašnja
politika prema BiH bila pogrešna?
- Pogrešaka je bilo jer da je politika
bila dobra, ne bi gotovo pola Hrvata otišlo iz BiH.
Smatram da je greška napravljena u devedesetim
godinama. RH treba podupirati suverenitet i jedinstvo
BiH te pomagati i biti partner Hrvatima u BiH. Moja je
preporuka hrvatskoj komponenti da treba jačati svoju
političku poziciju. To je najbolji način da bude što
neovisnija o bilo kome, pa i o Zagrebu te da kroz
institucije i političkim radom osigura dobre pozicije
i mogućnosti za jednakopravnost Hrvata u BiH.
Branitelji uvijek mogu doći u moj ured i potužiti
se
Hrvatski
branitelji zaslužuju naše poštovanje. Odgovorno
tvrdim da se branitelji koji su časno branili
svoju domovinu nemaju čega bojati. Svjesni smo
da je bilo i onih koji su se ogriješili o
pravila rata i tu vrijede pravila jednaka za
sve. Važno je to da se ne ponavljaju pogreške
kao u posljednjem slučaju, da hrvatska državna
tijela propuste provjeriti neke sumnje koje
postoje protiv pojedinaca i na odgovarajući
način reagirati. Događaj je ozbiljno uznemirio
branitelje i javnost. Loše je što su taj strah i
nezadovoljstvo branitelja neki pokušali
zloupotrijebiti u određene političke, pa rekao
bih i u politikantske svrhe. Branitelji se
uvijek imaju priliku potužiti i doći u moj, a
vjerujem i u ured premijerke. Nemaju nikakvih
razloga brinuti se za svoj status niti imati
bilo kakav strah.
|
Piše: Stipe
Puđa
|