Konačno bilo bi potrebno provesti analizu osoba u
hrvatskoj politici koje su vrlo entuzijastično uzele
učešća u radikalnim brisanjima mnogih ratnih stradanja u
prvoj polovici '90-tih, pokušavajući mijenjati pamćenje
naroda. Pojednostavljena definicija sociopatije opisuje
ljude koji nisu sposobni osjetiti određene emocije koje
se smatraju normalnim: ljubav, empatiju, osjećaj krivice
...
Sociopatija ili psihopatija je trajni
poremećaj osobnosti, odnosno stanja koja se u
ponašanju više ili manje razlikuje od prosjeka.
Psihopate obilježava, suprotstavljanje, bahatost,
cinizam... Nikako ne vole biti za nešto krivi!
Zloupotrebljavaju moć, pokazuju izrazitu
samouvjerenost u čestim istupima i komentarima...
Znaju biti vrlo uporni u laganju, kako bi poklopili
svaku kritiku. Uglavnom igraju na tuđu savjest, dok je
oni istovremeno nemaju. Psihopati su često čak visoko
obrazovani i natprosječno inteligentni.
Ukratko, za psihopate se kaže da su
'daltonisti' za ljudske osjećaje i društvene moralne
vrijednosti. Ako ste u ovom opisu prepoznali kojeg od
bivših 'premijera', nije slučajno. Baš svi su
predsjednici vlada, u posljednjih 15 godina, s novcem
iz državnog proračuna, hranili politiku Milorada
Pupovca, jer im je bilo stalo do vlastite vladavine i
koristi. A njegovo optuživanje i čerupanje, bila je
dobro uhodana i razrađena tehnika kojom se cijelo
stoljeće Hrvate drži u pokornosti. Umjesto da se
razvila istinska demokracija, prema svima jednako, pa
tako i prema zahtjevima onih koji su izmišljavali
slučajeve i metode za svoju korist.
Postoje osobe koje su samo
manipulatori, ali ne postoje osobe koje su psihopati,
a da nisu i manipulatori. Razlika je što manipulatori
nemaju osjećaj suosjećanja, svojstveni su im laganje i
gluma bez trunke grižnje savjesti, varanje bez dlake
na jeziku, omalovažavanje i narušavanje kredibiliteta
drugih, sa sklonošću verbalnom (pa i drugom) nasilju,
ukratko rečeno osobe bez savjesti... Prepoznatljivi su
po svojim pritiscima, nezadovoljstvu i stalnom
kritiziranju. To su teški i neugodni tipovi:
prijeteći, autoritarni, agresivni, bezosjećajni...
Opis takvih stanja, dostupan je u literaturi, samo se
treba potruditi i raščlaniti pojmove i pojave.
Manipulator je i onaj koji u
najkritičnijem trenutku agresije na Hrvatsku izjavi da
je 10 tisuća pravoslavne djece prekršteno na
katoličanstvo, bez ikakva dokaza, da bi se kasnije
utvrdilo da ni jedan takav slučaj nije zabilježen.
Manipulator je i onaj koji traži oslobađanje 'svojih'
liječnika za obećanje da će ishoditi oslobođenje
otetog i zarobljenog dr. Ivana Šretera. Potom dobije
'svoje', a dr. Šreter je mučen i ubijen, a ni do danas
nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci.
Manipulator je i onaj koji podiže spomenik izmišljenom
antifašizmu u Srbu, s više od 3 milijuna kuna iz džepova hrvatskih poreznih
obveznika; u stvari obelisk četnicima 1941. koji su dan prije poubijali
katoličke svećenike i hodočasnike, a dan poslije zločinački orgijali krv i
spaljenu zemlju u Brotnji i Borićevcu.
Manipulatori su i svi oni koji su odobravali novac za taj i
slične projekte te suveličali izmišljeni antifašizam u Srbu. Manipulator je i
onaj koji je i sam bio optužen, pa je zatim uzvratio s optužbom da je onaj koji
ga proziva etno-businessmen. Manipulator je i onaj koji ustvrdi da je nacionalno
vrijeđanje, zapravo satira i umjetnička vrijednost; kad ga o takvoj obmani upita
novinar, onda manipulator započne intelektualno vrijeđanje i privatno
podcjenjivanje. Zato se postavlja pitanje, zar i kritiziranje manipulatora i
paranoidnog ponašanja 'ugroženih' spada u 'govor mržnje'?
Je li 'govor mržnje' svaka kritika ili
prosudba koja se odnosi na neprihvatljiva ponašanja i
zbivanja u društvu kao sredstva razno-raznih
etno-trgovaca? Zar i manipuliranja po nacionalnoj i
etničkoj pripadnosti, na razini spomenute publikacije
'o govoru mržnje i nasilja u 2015.', optužujući osobe
zato što su se oglasile na ono što je nemoguće činiti
u drugim demokracijama?
Je li igdje u svijetu moguće nekažnjeno izrugivanje nacionalnih
svetinja, poput vojske, državne zastave, himne i predsjednika? Ili je to moguće
samo u Republici Hrvatskoj? Gdje je razlika i granica između 'govora mržnje' i
govora neistine, govora laži i osude laži, govora manipulacije i ukazivanja na
društveno poremećeno stanje? Zapravo, gdje je kraj takvom zlostavljanju mirne
većine u Hrvatskoj, koja neprekidno trpi teror šačice manipulatora s izmišljenim
optužbama?
Treba li opet dati vreće novca iz državne riznice kako bi
manipulatori zašutjeli, pa kad im ponovno zatreba, zavrtjeli isto kolo? Ili
treba konačno smoći snage i kriknuti po cijelom svijetu - DOSTA JE BILO!
Damir
Borovčak, hkv.hr
www.hkz-kkv.ch |
