O današnjem se masonstvu premalo raspravlja, premalo
katoličkih vjernika poznaje tu problematiku ili se
čitajući informira. Lojkić spominje rimske pape koji su
bili najveći protivnici masonstva, počevši od Pia IX.
koji ga je još u 19. stoljeću proglasio sotoninim
djelom. Osvrće se i na sekularizam,[1] laicizam i
ateizam, kako bi zaključio da je najpogubnija stara
sotonina varka - uvjeriti čovječanstvo u svoje
nepostojanje. Jer ako ne postoji sotona, ne postoji ni
pravi Bog. Drugim riječima, katolički vjernik koji kaže:
"Vjerujem u Boga", a ne vjeruje u sotonino postojanje i
djelovanje, nije istinski vjernik. Potrebna mu je
temeljita duhovna obnova.
Nadbiskup
Stepinac se otvoreno suprotstavljao masonstvu. U svom
je dnevniku 30. svibnja 1934. zapisao:
U
Jugoslaviji danas vlada masonerija. Na žalost, i u
srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta
paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog
nepoštenja, zakleti neprijatelj crkve katoličke i
hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije
nitko ne može doći na uplivni položaj. Nije šala
uhvatiti se u koštac, a ipak se mora u interesu crkve,
naroda hrvatskog... Jer ovo nasilje koje danas vlada,
podržava masonerija.[2]
Nadbiskup Stepinac upravo je zbog
masonskih pritisaka na katoličku crkvu da što prije
raskine svaku vezu s Rimom, u govoru prigodom
hodočašća u Mariju Bistricu u srpnju 1940. godine
govorio o masonstvu kao o "nemani".[3] Na Staru godinu
1940. rekao je: Mi imademo prilike već godinama
promatrati organiziranu borbu protiv Crkve katoličke,
kako je provodi masonerija i komunizam, i razni drugi
pokreti po diktatu svojih vidljivih i nevidljivih
šefova.[4] Nevjerojatna je sličnost između tadašnjih
Stepinčevih zaključaka i današnjih događaja čiji smo
svjedoci!
Svjestan da je masonstvo ušlo i u
Božji hram, Lojkić ispravno zaključuje: Ni jedan
teorijski ili praktički ateizam ne može ni približno
naškoditi Crkvi kao što mogu svakojaki
progresivistički 'slobodoumni teolozi' u samoj Crkvi,
koji žele njenu evanđeosku poruku rastočiti iznutra
(str. 102). Ukazuje i na napade na sadašnjeg papu
Bendikta XVI. koji su započeli odmah poslije izbora,
kad ga je masonsko-ateistička svita nazvala
papom-nacistom.
Napadi na
Benedikta XVI. koji je odlučio tjerati "sotonin dim"
nisu Lojkićeva umotvorina već svakodnevna činjenica.
Tome u prilog idu i dvije najnovije medijske vijesti.
Pod naslovom Papu u Njemačkoj dočekuju prosvjedi i
misa koju će voditi gay svećenici[5] najavljuje se
posjet pape Benedikta XVI. Berlinu od 22. do 25. rujna
i tzv. misa koju će u protestanskoj crkvi održati dva
svećenika homoseksualca, vjenčana građanskim obredom i
izopćena iz katoličke crkve. Prosvjednici ujedno
zahtijevaju pravo žena na svećeničku službu, kao jedan
od zahtjeva reforme rimokatoličke Crkve.
Dok će Benedikt
XVI. govoriti u Bundestagu, najavljuje se da će se
središtem Berlina voziti "antipapa" i "antipapica" u
lažnom papamobilu. Druga vijest odnosi se na žrtve
pedofilskih skandala koje su na Međunarodnom sudu u
Haagu tužile papu Benedikta XVI. zbog prikrivanja
zločina. Vatikan se optužuje zbog dopuštanja i
omogućavanja sustavnog i sveobuhvatnog skrivanja
silovanja i seksualnih zločina nad djecom diljem
svijeta.[6]
Takvi napadi i takve vijesti nisu
slučajni. Crkva je ostala zadnja linija obrane
tradicionalnog konzervativnog društva koje u ime nove
vjere i novog vjerskog poretka treba razoriti,
upozorava Lojkić (str. 131). Ne postoji kršćanska
politika, ali postoji politika utemeljena na
kršćanskim etičkim zakonima u službi obrane
dostojanstva ljudske osobe, ali ni takva politika nije
više prisutna u Europi, kao ni u Hrvatskoj (str. 129).
Nitko nema pravo sumnjati u najsvjetlije namjere
trojice demokršćana, Roberta Schumana, Konrada
Adenauera i Alcidea de Gasperija, koji su nakon
propasti neznabožačkih sustava, fašizma i nacizma,
željeli izgraditi jednu čvrstu podlogu i dati nadu
novonastalim europskim demokracijama (str. 128). No
treba biti iskren - početne demokršćanske ideje
nametnutim su se globalizacijskim trendovima
pretvorile u proces sekularizacije, koji se sve više
produbljuje i ubrzava. Europa je postala masonizirana,
dekristijanizirana, sekularizirana, laicizirana i
neopoganska, kazuje nam Lojkić (str. 128).
Pred kapelom ukazanja u Fatimi 8.
svibnja 1972. svećeniku don Stefanu Gobbiju Gospa
objavljuje poruku. Najavljuje mu Djelo koje će biti
potpora Crkvi u teškim nadolazećim vremenima, a napose
svećenicima. U srpnju sljedeće godine Gospa mu počinje
diktirati poruke poznatim mističnim fenomenom "locutio
interna", tj. nutarnjim govorom. Tako je nastala Plava
knjiga - Svećenicima, Marijinim predragim sinovima,
poznata u cijelom svijetu i prevedena na 32 svjetska
jezika. Don Gobbi od 1973. održava cenakule[7] u
Italiji, od 1975. u Europi, a od 1978. po cijelom
svijetu. Lojkić na koncu knjige Tko želi razoriti
Crkvu navodi svjedočanstva nedavno preminulog don
Stefana Gobbija. Činjenica je da Gobbijeva knjiga
Svećenicima, Marijinim predragim sinovima opisuje
djelovanje Crvenog i Crnog zmaja.[8] Crveni
predstavlja komunizam, a Crni - masonstvo. Lojkić u
svojoj knjizi Tko želi razoriti Crkvu sustavno otkriva
tragove Crnoga zmaja.
Karol Jozef Wojtyla rekao je još kao
krakovski kardinal, prije no što je postao papa:
Dolazi trenutak velikog sudara između snaga Dobra i
snaga Zla, i čudno je i neobično, da to kršćani ne
prepoznaju. A jednom je prilikom prije više
godina u dane obnove za svećenike u Rimu, kad se
očekivalo 10.000 svećenika, Ivan Pavao II. utvrdio:
Današnji svijet treba svećenike, mnogo svećenika, ali
prije svega svete svećenike. Ako mi nismo sveti, onda
imamo kvantitetu, ali ne i kvalitetu. Papa Ivan
Pavao II. i don Stefano Gobbi dobro su se poznavali,
susretali i razumjeli.
Don Stefano Gobbi blago je u Gospodinu
preminuo na svetkovinu Svetoga Petra i Pavla, 29.
lipnja 2011. godine u 15.00 sati. Dan nakon smrti, u
četvrtak 30. lipnja 2011. njegovo je tijelo dovezeno u
glasovitu Baziliku milosrdne Isusove ljubavi u
Collevalenzi, gdje su se tih dana održavale
međunarodne duhovne vježbe Svećeničkog marijanskog
pokreta na kojima je bilo prisutno 280 svećenika iz
cijelog svijeta, 18 nadbiskupa i biskupa te kardinal
Ivan Dias, prefekt za evangelizaciju naroda u Rimu.
Don Gobbi je pokopan na blagdan Bezgrješnog Srca
Marijina, prve subote mjeseca srpnja, točnije 02.
srpnja 2011. g. kada je održan i cenakul. Kardinal
Ivan Dias kazao je uz lijes s tijelom don Stefana
Gobbija o znakovitosti njegove smrti ovako: Mi znamo,
da za jednog kršćanina nema slučaja. To mi zovemo
Providnost. U svojoj duhovnoj oporuci don Stefano
Gobbi potvrđuje: Kao svoju duhovnu oporuku ja
ostavljam sve ono što stoji napisano u knjizi
'Svećenicima, Marijinim predragim sinovima' i
svjedočim da su u toj knjizi sadržane poruke u obliku
'nutarnjih' govora koje sam ja primio. Kad god je don
Gobbi pohodio Fatimu svaki je put bio posebno sretan.
Posljednji je put bio ondje 25. listopada 2010. i tada
je u propovijedi ustvrdio: Fatima je rušenje lažnih
bogova. Čini se, kako s njegovim odlaskom s ovog
svijeta ulazimo u završnicu fatimskih nagovijesti.
Običan svijet malo zna o utjecaju
masonstva iza političke scene, ili to uopće ne
razumije. Ima pojedinaca koji misle da razumiju, žele
nešto promijeniti, no ne uspijevaju. Jer bez zaziva
Duha Svetoga, a u vrtlogu osobnih taština, dolazi do
novih podjela i mimoilaženja - umjesto nužne sloge i
jedinstva. Zanemarujući biblijske poruke i pouke,
nesložan hrvatski narod sve više klizi u novo ropstvo.
Bez iskrenosti i poštenja, te stalne sveopće
nacionalne zahvalnosti za Božji dar slobode, koja je
znakovito svanula 5. kolovoza 1995. godine, na Dan
Gospe Snježne, nema napretka. Novo ropstvo nameće nam
se u obliku novog svjetskog poretka, koji su osmislili
političari pripadnici svjetske masonerije i njihovi
domaći slijednici. Možemo li se nadati da ćemo se
oduprijeti tom utjecaju središnje je pitanje knjige
Tko želi razoriti Crkvu. Uočavajući povijesne uzroke,
posljedice i zaključke, politički zrelo i razumno,
autor Mladen Lojkić nudi nam odgovor. Ukazuje na
mogućnost spasenja, ali po Božjem planu.
Piše Damir Borovčak
--------------------------------------------------------------------------------
[1] Sekularizacija - prenes.
oslobođenje od crkvenog utjecaja (Klaić, B. Riječnik
stranih riječi, Zagreb, 1978.)
[2] Mužić, I. Masonstvo u Hrvata. Split :
Knjigotisak, 2001. Str. 295.
[3] Isto, str. 604.
[4] Stepinac, A. Propovijedi, govori, poruke (1941.
- 1946.). Zagreb : Agram, 1996. Str. 5.
[5] Večernji list, 30. kolovoza 2011.
[6] HINA, 13. rujna 2011.; Vjesnik, 14. rujna 2011.
[7] Cenakul - zajednička molitva s posvetom
Marijinom Bezgrješnom Srcu
[8] Gobbi, S. Svećenicima, Marijinim predragim
sinovima. Zagreb, 1998. Str. 275, 452 - 466.
|
