Preuzvišeni oci biskupi, poštovani izaslaniče
Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani
gospodine župane Sisačko - moslavačke
županije!
Štovani generali hrvatske pobjedničke vojske.
Uvažene
gospođe i gospodo, časni zbore, poštovani
hrvatski branitelji i ratni veterani,
poštovani hrvatski domoljubi. Dragi Zrinjani i
potomci Zrinjana!
Časni
skupe, obraćam Vam se u ime organizatora ove
komemoracije, kao kćer hrvatskog dragovoljca i
ratnog veterana Hrvatskog domovinskog
obrambenog rata, kao mlada Hrvatica.
Na prostorima moje Domovine
vođeni su krvavi ratovi, pri čemu je poharana
i otimana privatna imovina i ubijani ljudi.
Evo, mi stojimo na ovom svetom mjestu, na
razrušenim temeljima župne crkve Našašća
Svetoga Križa u Zrinu, koju su zapalili i
porušili pripadnici partizanskih jedinica
prije 72. godine. Nisu bili zadovoljni,
rušenjem crkve, nego su spalili cijelo mjesto,
poubijali na stotine nevinih ljudi različitih
dobi, ovdje ih samo zatrpali uz temelje crkve,
dok su preživjele istjerali u progonstvo i do
danas se potomci ne mogu vraćati na imanja i
imovinu svojih djedova i očeva. Ovdje su
nemilosrdno poubijani mahom civili: muškarci,
žene i djeca, mještani Zrina, jer su branili
svoje gole živote i svoja obiteljska ognjišta
od najezde zla.
S pijetetom i molitvom za
njihove duše, kroz svetu misu i prigodni
program, nastojimo im se odužiti kao vjernici
i hrvatski domoljubi nad njihovim posljednjim
ovozemaljskim počivalištem. Vjera nas poučava,
kako je žrtva života čovjeka za bližnjega,
najuzvišeniji oblik plemenitosti i ljubavi u
darivanju za drugoga. Nije li žrtva ovih ovdje
poubijanih mještana Zrina itekako kršćansko
mučeništvo, jer su ovdje stradali nevini. Oni
su već tada, svojom žrtvom, temeljili današnju
Hrvatsku.
Postavljam pitanje. Zašto se
Zrinjanima, u ime pravde i u ime njihove
žrtve, ne vrati oteta imovina i poništi sramna
presuda jugoslavenskog suda??? Može li oteta
imovina biti nadomjestak otetoj imovini??? Što
čekaš Hrvatska?!
Da ne bude zabune, klanjam se
svačijoj nevinoj žrtvi. Molim Boga, neka bude
milostiv i pripadnicima moga roda koji su
učinili zlo. Ali ne pristajem na manipulacije,
na laž, na preuveličavanje. Pristajem jedino
na - istinu!
Rođena sam nakon rata, u
kojem je i moj otac, kao i tisuće drugih,
ostavljalo vlastite obitelji i tek rođenu
djecu kako bi svoj skromni obol kao ljudi,
humanisti i vojnici pružili svom napaćenom
hrvatskom narodu, u borbi za opstojnost,
državnost, slobodu i mir. Istina, mnogi se
očevi nisu vratili svojim najmilijima; mnogi
su osakaćeni, danas mnogi obolijevaju od
neizlječivih bolesti i ubrzano vrlo mladi i
umiru.
Danas naši očevi i hrvatski
heroji bivaju izigrani, mali ljudi u igri moći
velikih politikanskih muljatora i lidera bez
skrupula. Nažalost, takvi danas odlučuju o
sudbini vas starijih, ali i nas mladih
naraštaja, koji postajemo itekako zabrinuti za
budućnost kako svoju, tako i države Hrvatske.
Ima i časnih ljudi u politici, ali nažalost,
takvi nisu u poziciji pozitivno mijenjati
stanje u Hrvatskoj.
S ovog mjesta im poručujem,
tražim zajedništvo domoljubnih političkih
opcija radi ostvarenja ideala naših očeva. A
to je: demokratska, suverena i prosperitetna
Hrvatska, domovina sretnih ljudi. Političari,
to ste dužni i mojem ocu i meni!!!
Mi, mladi Hrvati, želimo
život, smanjenje siromaštva, tražimo otvaranje
radnih mjesta, poštenu plaću za zasluženi rad.
Ne želim biti Hrvatica sa potplaćenim radnim
mjestom u Njemačkoj, Irskoj, Finskoj ili
drugdje. Od vas, hrvatskih političara, ali i
hrvatske akademske zajednice tražim - da
pravodobno i primjereno reagirate na
provokacije, laži i podvale koje nam srpski
politički i crkveni znalci znaju s vremena na
vrijeme uputiti. Ne smijete na smišljene
podvale, mržnju, laži te manipulacije,
dezorijentirano i zbunjeno šutjeti jer vas kao
takve ne trebamo i ne ćemo plaćati!!!
Žrtva Zrina i drugih mjesta
poput Zrina, Boričevca, Škabrnje, Vukovara i
ostalih hrvatskih mjesta, žrtve naših djedova
i očeva imaju smisla samo ako moja generacija
korača u budućnost otvorenih očiju i biva
svjesna vrijednosti mjesta poput Zrina.
Ja sam sada mogla biti negdje
drugdje. Mogla sam čavrljati sa prijateljicama
na facebooku. Ali, ja sam ovdje, u slavnom
Zrinu. Želim i u budućnosti dolaziti u Zrin,
sa svojom obitelji i pričati svim mladima o
junačkoj povijesti Zrinskih, ali i o tužnoj
sudbini nekadašnjih žitelja Zrina. Nadam se
kako ću tada čuti veselu igru mladih Zrinjana,
potomaka onih vrijednih, dobrih i odlučnih
Zrinjana što bijahu ubijani, mučeni i
protjerani. Onih kojh nema ali žive u svojim
potomcima, onih koji žive u meni.
Živjeli! Hvala vam na pozornosti!
Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog
branitelja
