Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

ZRIN - 72. OBLJETNICA PROGONA HRVATSKOG STANOVNIŠTVA BANOVINE I POUNJA      (15.09.2015.)

U Zrinu studentica očitala lekciju političarima

U Zrinu je ove godine obilježena 72. obljetnica genocidnog zločina i progona hrvatskog stanovništva Banovine i Pounja. Obilježavanje je započelo molitvom ispred križa podno starog utvrđenog Zrina, te se nastavilo mimohodom do nekadašnje župne crkve Našašća sv. Križa koju su 1943. godine zapalili partizani i kasnije do temelja srušili novodoseljeni Vlasi, odnosno Srbi kao podanici komunističkog režima. Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog branitelja, uputila je snažnu poruku hrvatskim političarima s kojom je obilježena ovogodišnja komemoracija.

 

Cijeli događaj pomno je snimala kamera HRT-a. No već uobičajeno s ovakvih tužnih spomena na partizanske zločine nad Hrvatima nema vijesti u večernjem Dnevniku tzv. hrvatske televizije.

Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog branitelja uputila je snažnu poruku koja je obilježila ovogodišnju komemoraciju. To je poruka hrvatske mladosti svim domoljubima, ali i posebice hrvatskim političarima koji su bezosjećajni na istinu, povijest i žrtve svog hrvatskog naroda. Zato poruku Nikoline, poruku hrvatske mladosti, prenosimo u cijelosti.

 

 

 

Preuzvišeni oci biskupi, poštovani izaslaniče Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine župane Sisačko - moslavačke županije!

Štovani generali hrvatske pobjedničke vojske.

Uvažene gospođe i gospodo, časni zbore, poštovani hrvatski branitelji i ratni veterani, poštovani hrvatski domoljubi. Dragi Zrinjani i potomci Zrinjana!

 

Časni skupe, obraćam Vam se u ime organizatora ove komemoracije, kao kćer hrvatskog dragovoljca i ratnog veterana Hrvatskog domovinskog obrambenog rata, kao mlada Hrvatica.

Na prostorima moje Domovine vođeni su krvavi ratovi, pri čemu je poharana i otimana privatna imovina i ubijani ljudi. Evo, mi stojimo na ovom svetom mjestu, na razrušenim temeljima župne crkve Našašća Svetoga Križa u Zrinu, koju su zapalili i porušili pripadnici partizanskih jedinica prije 72. godine. Nisu bili zadovoljni, rušenjem crkve, nego su spalili cijelo mjesto, poubijali na stotine nevinih ljudi različitih dobi, ovdje ih samo zatrpali uz temelje crkve, dok su preživjele istjerali u progonstvo i do danas se potomci ne mogu vraćati na imanja i imovinu svojih djedova i očeva. Ovdje su nemilosrdno poubijani mahom civili: muškarci, žene i djeca, mještani Zrina, jer su branili svoje gole živote i svoja obiteljska ognjišta od najezde zla.

S pijetetom i molitvom za njihove duše, kroz svetu misu i prigodni program, nastojimo im se odužiti kao vjernici i hrvatski domoljubi nad njihovim posljednjim ovozemaljskim počivalištem. Vjera nas poučava, kako je žrtva života čovjeka za bližnjega, najuzvišeniji oblik plemenitosti i ljubavi u darivanju za drugoga. Nije li žrtva ovih ovdje poubijanih mještana Zrina itekako kršćansko mučeništvo, jer su ovdje stradali nevini. Oni su već tada, svojom žrtvom, temeljili današnju Hrvatsku.

Postavljam pitanje. Zašto se Zrinjanima, u ime pravde i u ime njihove žrtve, ne vrati oteta imovina i poništi sramna presuda jugoslavenskog suda??? Može li oteta imovina biti nadomjestak otetoj imovini??? Što čekaš Hrvatska?!

Da ne bude zabune, klanjam se svačijoj nevinoj žrtvi. Molim Boga, neka bude milostiv i pripadnicima moga roda koji su učinili zlo. Ali ne pristajem na manipulacije, na laž, na preuveličavanje. Pristajem jedino na - istinu!

Rođena sam nakon rata, u kojem je i moj otac, kao i tisuće drugih, ostavljalo vlastite obitelji i tek rođenu djecu kako bi svoj skromni obol kao ljudi, humanisti i vojnici pružili svom napaćenom hrvatskom narodu, u borbi za opstojnost, državnost, slobodu i mir. Istina, mnogi se očevi nisu vratili svojim najmilijima; mnogi su osakaćeni, danas mnogi obolijevaju od neizlječivih bolesti i ubrzano vrlo mladi i umiru.

Danas naši očevi i hrvatski heroji bivaju izigrani, mali ljudi u igri moći velikih politikanskih muljatora i lidera bez skrupula. Nažalost, takvi danas odlučuju o sudbini vas starijih, ali i nas mladih naraštaja, koji postajemo itekako zabrinuti za budućnost kako svoju, tako i države Hrvatske. Ima i časnih ljudi u politici, ali nažalost, takvi nisu u poziciji pozitivno mijenjati stanje u Hrvatskoj.

S ovog mjesta im poručujem, tražim zajedništvo domoljubnih političkih opcija radi ostvarenja ideala naših očeva. A to je: demokratska, suverena i prosperitetna Hrvatska, domovina sretnih ljudi. Političari, to ste dužni i mojem ocu i meni!!!

Mi, mladi Hrvati, želimo život, smanjenje siromaštva, tražimo otvaranje radnih mjesta, poštenu plaću za zasluženi rad. Ne želim biti Hrvatica sa potplaćenim radnim mjestom u Njemačkoj, Irskoj, Finskoj ili drugdje. Od vas, hrvatskih političara, ali i hrvatske akademske zajednice tražim - da pravodobno i primjereno reagirate na provokacije, laži i podvale koje nam srpski politički i crkveni znalci znaju s vremena na vrijeme uputiti. Ne smijete na smišljene podvale, mržnju, laži te manipulacije, dezorijentirano i zbunjeno šutjeti jer vas kao takve ne trebamo i ne ćemo plaćati!!!

Žrtva Zrina i drugih mjesta poput Zrina, Boričevca, Škabrnje, Vukovara i ostalih hrvatskih mjesta, žrtve naših djedova i očeva imaju smisla samo ako moja generacija korača u budućnost otvorenih očiju i biva svjesna vrijednosti mjesta poput Zrina.

Ja sam sada mogla biti negdje drugdje. Mogla sam čavrljati sa prijateljicama na facebooku. Ali, ja sam ovdje, u slavnom Zrinu. Želim i u budućnosti dolaziti u Zrin, sa svojom obitelji i pričati svim mladima o junačkoj povijesti Zrinskih, ali i o tužnoj sudbini nekadašnjih žitelja Zrina. Nadam se kako ću tada čuti veselu igru mladih Zrinjana, potomaka onih vrijednih, dobrih i odlučnih Zrinjana što bijahu ubijani, mučeni i protjerani. Onih kojh nema ali žive u svojim potomcima, onih koji žive u meni.

Živjeli! Hvala vam na pozornosti!


Studentica Nikolina Lako, kći hrvatskog branitelja

 

Autor: Damir Borovčak, cijeli članak ovdje: www.hkv.ch

(113)

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch