1. Današnje je slavlje neodvojivo od događaja prije
dvadeset i pet godina koje treba čuvati duboko u našoj
nacionalnoj memoriji, a čija je obljetnica u hrvatskoj
javnosti ostala gotovo zanemarena. Mislim na prve
slobodne parlamentarne izbore i na konstituiranje
demokratski izabranoga višestranačkog Hrvatskoga sabora.
Ma kako se političkim odlukama mijenjali spomendani,
suvremena Hrvatska ne može se odvojiti od proljeća 1990.
godine, kada su hrvatski građani odbacili komunistički
totalitarizam i u radosnoj nadi počeli novo razdoblje
svoje povijesti. Osim toga, u ovoj se godini spominjemo
i sedamdesete obljetnice završetka Drugoga svjetskog
rata. I dok su druge, uglavnom zapadnoeuropske, države
po završetku tog rata mogle odahnuti od fašističkoga i
nacističkoga totalitarizma, Hrvatska je uvedena u krug
država u kojima je zavladao komunistički totalitarizam
te slobodu dočekala tek 1990. godine.
U Hrvatskoj se urušavanje
komunističkoga režima dogodilo sa zakašnjenjem od
jedne godine u odnosu na druge europske države, u
kojima se politički obrat prema demokraciji zbio 1989.
godine. Prije dvadeset i pet godina hrvatski se narod,
kao i svi građani Hrvatske, oslobodio od
komunističkoga totalitarizma. Događaji vezani uz pad
Berlinskoga zida i novi dah slobode krajem osamdesetih
i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća
omogućili su rušenje komunističkoga režima, jednog od
triju velikih zala 20. stoljeća: fašizma, nacizma i
komunizma, kojima su hrvatski narod i Europa bili
pogođeni. Ako bismo jednim spomenom željeli obuhvatiti
te događaje od prije dvadeset i pet godina, onda bi to
bilo moguće pod zajedničkim nazivom spomena hrvatske
slobode, koji bi se s pravom mogao vezati uz 30.
svibnja 1990. godine.
2. No, ni taj dah slobode i
oduševljenja nije dugo trajao. Hrvatska je radost bila
prekidana novim napadima, prijetnjama i strahotama
nametnutog nam rata, što je zaustavljeno prije
dvadeset godina oslobađanjem domovine. U tim je
godinama ne samo ispisan dragocjeni dio spomenara naše
države, među kojima je i lipanjski dan prije dvadeset
i četiri godine kojega se danas spominjemo, nego u
njima su razvidne vrjednote i temelji na koje smo
pozvani graditi budućnost za nove naraštaje. To je
vrijeme ostavilo svoje tragove, nove brazde i plodove,
ali i svoje rane. Posljedice ostaju, slojevite su i
raznolike. Vidimo da se ostatci ideoloških sukoba koje
su poslale i siju ideologije zla ne samo održavaju,
nego se i obnavljaju, a temelji hrvatske države
nagrizaju se raznim sredstvima. Stoga, i s ovog mjesta
ponavljam da je za prevladavanje totalitarnog
naslijeđa, kako bi se omogućio suvremen, miran i
skladan razvoj i napredak hrvatskoga društva, nužan
odmak i otklon od ideologija zla dvadesetoga stoljeća:
fašizma, nacizma i komunizma, slijedeći i smjernice
rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz
godine 1996. i 2006. (rezolucija 1096/1996. i
rezolucija 1481/2006.). Opasan je, a može postati i
uzrokom novih provokacija, selektivan pristup tim
zlima i njihovim simbolima.
3. Dan državnosti uvijek je dobra
prigoda da razmišljamo o temeljima, posebno kada nas
na to razmišljanje potiče Isusova riječ koja je
izravna kao što je to današnje Evanđelje. Isus na
kraju svoga Govora na gori pred nas donosi jasnu
povezanost riječi i djela. Za onoga tko ide putem
nasljedovanja Krista, životna logika ne može biti
dvoličnost, nego nastoji ostvariti vrijednosti koje
ispovijeda i u djela pretočiti vjeru koja ga
nadahnjuje. Velike vrijednosti poštenja, pravednosti,
slobode, ne postoje odvojene od ljudi koji ih
utjelovljuju u svojim postupcima. Odstupanje od te
temeljne istine jedan je od razloga suvremene moralne
krize i krize autoriteta koju živimo i u hrvatskom
društvu.
Kuća izgrađena na stijeni slušanje je Božjih riječi koje postaju
djelom. Iz Evanđelja po Mateju razvidno je da se djela sažimlju u milosrđe i
Ijubav prema bližnjima. To su posvjedočili svi oni koji su sebe djelima Ijubavi
nesebično ugradili u hrvatski dom i domovinu. Njihova su djela čvrsta stijena na
kojoj treba čuvati izgrađeno i nastaviti graditi bez dvoličnosti i pokušaja da
se postojanost stijene zamijeni nekim brzim građenjem na pijesku. Isus koristi
sliku pijeska kao sliku nestalnosti, nesigurne podloge. Ako u svome srcu ni&mo
prihvatili evanđeosku mudrost; ako mislimo da se samo lijepim riječima i
obećanjima može doći do punine života, stvarnost će to brzo opovrgnuti. Zahvalni
smo Bogu što nam je tijekom dvadeset i pet godina pomagao graditi na čvrstom
tlu. Jer puno je ljudi u Hrvatskoj i izvan nje, koji su pokazali podudarnost
riječi i djela. Ta je stijena jačana zajedništvom i vjerom.
4. U ovoj prigodi, braćo i sestre,
koristeći evanđeosko sliku o stijeni i pijesku, želim
spomenuti tri područja u kojima se vidi kako se,
nažalost, hrvaitsko društvo danas ne gradi na solidnoj
stijeni, nego na pijesku, a to su nebriga za
demografsko stanje hrvatskoga društva, iseljavanje i
korupcija. Hrvatska se nalazi pred jasnim
pokazateljima smjera demografskih kretanja. Taj je
smjer i razvoj zabrinjavajući. Demografsko starenje uz
depopulaciju osnovni je demografski proces koji
karakterizira Hrvatsku. Naša se država u Europi nalazi
u skupini država s najlošijom demografskom slikom.
Hrvatskoj nedostaje kvalitetna pronatalitetna politika
koja se treba donijeti uz široku suglasnost glavnih
političkih, gospodarskih i društvenih aktera i koja ne
smije ovisiti o strukturama vlasti.
Ne smijemo zdvajali pred alarmirajućim smjerom demografskih
kretanja u Hrvatskoj, nego se sustavno i odgovorno suočavati s njime. Potrebno
je uvesti izrazito pronatalitetnu varijantu populacijske politike, kao što su to
učinile neke europske države i već se vide pozitivni rezultati. Takvu politiku
prati ravnomjerni razvoj u svim krajevima, a posebno strateški razvoj lokalnih
središta, srednjih i malih gradova i njihova okruženja, koji bi trebali imati
važnu ulogu u iniciranju gospodarskog razvoja I i ulaganja. Pravna zaštita
zaposlene žene s malom djecom, fleksibilnost poslodavaca u uređenju njihova
radnog vremena, potreba novih jaslica i vrtića, posebno s cjelodnevnim boravkom,
rješenja stambenih problema, samo su neki od oblika kvalitetne pronatalitetne
politike bez koje nema ni gospodarskog razvoja niti napretka Hrvatske.
5. Braćo i sestre, svakim je danom sve
bolnije vidjeti hrvatske građane kako odlaze iz
Hrvatske, mladi pojedinci i cijele obitelji. Nažalost,
vidimo da se takvi postupci promiču, ne samo nemarom
za preduvjete koji bi ljudima omogućili da rade i
podižu obitelj u domovini, nego se lažnim proroštvima
koja stalno predstavljaju Hrvatsku kao mjesto u kojemu
se ne može živjeti unose malođušje u srca ljudi koji
se boje da neće izdržali okrutnost takve pustinje i
radije odustaju ili misle da će sreću naći izvan svoje
domovine. U Hrvatskoj se često ispraznim riječima i
obećanjima ljudima baca pijesak u oči. Neki se mediji
gotovo pak natječu tko će vještije pokazati da se u
Hrvatskoj ne može živjeti, da treba otići.
I dok se u Hrvatskoj tako govori, oni koji Hrvatsku promatraju
izvana vide u njoj pređivne mogućnosti, tolike privlačnosti i čude se da Hrvati
odustaju od Hrvatske. Teško je ne zaključiti da je baš to nekima i zacrtani
cilj: Hrvate ponovno odvesti daleko od Hrvatske. Zato je važno ponavljati:
Hrvati, ne odustajte od Hrvatske! Ona je naša, trebamo je učiniti boljom, a
nigdje u svijetu nema ničega ljepšeg. Na nama je da Hrvatsku čuvamo lijepom i
borimo se za nju. Državne se vlasti pak trebaju ozbiljnije i djelotvornije
suočiti s egzistencijalnim problemima mladih kao što su nezaposlenost i teško
rješivo stambeno pitanje. Rad nije potreban samo za gospodarstvo. on je potreba
ljudske osobe, ljudskog dostojanstva, po njemu se ljudska osoba uključuje u
društvo. S bolju moramo konstatirati da se u hrvatskom društvu sve više
isključuje mlade građane, to su mlađi koji su završili škole, a ne mogu naći
posao. Nezaposlenost lišava čovjeka ljudskog dostojanstva
6. Veoma opasna za hrvatsku sadašnjost
i budućnost jest korupcija. To je društveno zlo koje
nesmetano raste, koje se duboko ukorijenilo u našoj
zemlji, u politici, poduzetništvu i institucijama,
neovisno o političkoj ideologiji vladajućih. Prije
tjedan dana objavljena je enciklika pape Franje o
brizi za zajednički dom pod naslovom Ludato si' -
Hvaljen budi u kojoj govori i o korupciji. On piše: "Puno
puta je sama politika odgovorna zbog obescjenjiivanja
politike, zbog korupcije i zbog nedostatka dobrih
javnih politika. Ako đržava ne ispunja svoju ulogu u
pojedinome kraju, neke gospodarske skupine mogu
djelovati kao dobročinitelji i držati stvarnu moć,
osjećajući se ovlaštemma ze nepoštivanje određenih
propisa, do te mjere da daju prostora raznim oblicima
organiziranoga kriminaliteta, trgovanja ljudima i
drogom te nasilja koje je vrlo teško iskorijeniti. Ako
politika nije u stanju prekinuti tu izopačenu logiku i
nadalje ostaje zatvorena nedosljednim govorima,
nastavit ćemo bez sučeljavanja s velikim problemima
čovječanstva" (Papa Franjo, Ludaro si' (Hvaljen
budi), Enciklika o brizi za zajednički dom, na
Pedesetnicu. 24. svibnja 2015.. br. 1I97.)
Papa Franjo proziva nedosljednost
govora i gledišta gledajući na cijeli svijet, ali se
ta njegova zapažanja lako primijene na naše okolnosti.
Temeljno značenje korupcije je dvoličnost,
iskvarenost. I dok se u nas isticanjem pojedinih
slučaieva čini da se korupcija želi suzbiti, postoji
ona koja se pokazuje kao sustav, podržavan političkim
odnosima, koja ima obilježja političke korupcije
umrežene u državnim institucijama. Koliko ima samo
zakona u našem zakonodavstvu koji u svojoj
neusklađenosti pogoduju takozvanoj zakonskoj
korupciji. Takvo stanje najviše nagriza temelje
društva. Ako se ne poštuju vrijednosti, ako se državne
institucije koriste za političke i gospodarske
interese, ako se pravosuđe ne vodi jasnim kriterijima
pravednosti i zaštite obespravljenih, ako se sama
država ne drži svojih obveza, tada se ulazi u
nesigurnost koja nikoga ne privlači, nego nužno stvara
ozračje straha i sukoba.
Nemar prema tim procesima obično prate lijepe riječi,
prilagođene statistike i besplodne rasprave. Korupcija relativizira važnost
institucija, pojedincima nudi privlačnost novca, bogatstvo po svaku cijenu, kao
vrijednost koja bi trebala zamijeniti čast i poštenje. Pozvani smo, kako bi
rekao papa Franjo, reći ne korupciji koja je toliko raširena da se čini
normalnom. Korumpirani se obično opravdavaju izgovorom: svi tako čine. Riječ je
prije svega o mentalitetu što ga čovjek prihvaća, a da toga ponekad nije ni
svjestan. Nesigurnost koja je prisutna u poslovanju, strah i odgađanja donošenja
odluka ljudi na odgovornim mjestima, govori o ozračju u koje su naše društvo
doveli korumpirani odnosi. Potrebno je i moguće je liječiti te odnose i
mijenjati takav mentalitet. I na tom se području, kao i kad je riječ o
pronatalitetnoj politici, te nezaposlenosti, traži opći nacionalni konsenzus,
koji mora bili iznad interesa pojedinih stranaka, društvenih institucija i
utjecajnih lobija.
7. Premda bismo mogli nizati primjer
za primjerom nepoštivanja hrvatskih vrijednosli, u
posljednje je vrijeme hrvatski vjernički puk uznemiren
raznim napisima i izjavama koje se tiču blaženoga
Alojzija Stepinca. Mi dobro znamo koja je vrijednost
njegova života i umiranja. Nama je poznato da njegova
djela nadilaze okvire naše Crkve i pripadaju
dragocjenoj baštini opće Crkve kojom se svaki katolik
i Hrvat može ponositi. Jednako tako znamo koliko je
Blaženik prirastao srcu ljudi kojima je bio istinska
stijena na koju se moglo osloniti, kada su se bujice
mržnje i razaranja, neslobode i nečovječnosti
obrušavale na hrvatski narod i domovinu, na Europu i
svijet. Stoga je zabrinjavajuće da se u Hrvatskoj
dopušta nabacivanje blatom kleveta na našega
Blaženika. To sigurno ne će umanjiti njegovu veličinu,
ali nagriza naš mir.
Ovdje ujedno želim reći vjernicima i svima koji vole istinu da
radosno čekamo njegovu kanonizaciju i zato preporučujem i tu nakanu u vaše
molitve. Bog je očitovao svoj znak, a mi nosimo pouzdanje u Božju providnost i
Ijubav prema Crkvi. Ako nas nosi istinsko pouzdanje u Boga, sve ono što nam se
čim kao zapreka, Gospodin pretvara u sredstvo svojih čudesnih djela. Blaženi
Alojzije Stepinac ostaje svjedok istine i čvrsto vjerujemo da će tom istinom
pročistiti ono što se godinama gradilo na lažima. Hrvatske katoličke vjernike
pozivam da ne zaborave Boga koji nas je vodio u najvećim teškoćama. Neka dobri
Bog blagoslovi sve nas i našu domovinu Hrvatsku po zagovoru Presvete Bogorodice
Marije i blaženoga Alojzija Stepinca. Amen.
DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
25. lipnja 2015.
Liturgijska čitanja: Pnz 32,1-4.7-12; Mt 7, 21-29
www.hkz-kkv.ch
|