A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno
se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati
svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi
na miru?
Čini mi se da je sve počelo kada je
Madeline O'Hara (koja je poginula i njezino tijelo je
nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u
našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je
netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama .
Bibliju koja kaže: "Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga
bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i s tim
složili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne
moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto
ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle
deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo
samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio
samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: "U redu", jer
smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno
za našu djecu.
Zatim je netko rekao da je bolje da
nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju djecu kada se ne
ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da
niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se
nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš
publicitet. Mi smo se i tada složili.
Kasnije je netko opet rekao:
"Dopustimo našim kčerima da abortiraju ako to žele, a
to nećemo reči njihovim roditeljima." I s time smo se
slžzili.
Zatim je neki mudrac iz pedagoškog
savjeta škole rekao: "Budući da su dječaci uvijek
dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko
prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati
koliko žele, ali nećemo reči njihovim roditeljima da
su prezervative dobili u školi." Opet smo se složili.
Tada su neki od izabranih na izborima rekli: "Nije
bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo
obveze koje smo preuzeli." Složivši se s njima mi smo
rekli: "Nije važno ako netko, uključujući
predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam
zaposlen i dok ekonomija dobro stoji."
Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo
revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem
ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i to u
redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i
tiskao fotografije gole djece i sljedećim korakom ih
stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro", jer oni
imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija
zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji
potiću blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu
koja potiće na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva,
sotonske sadržaje." Mi smo tada odgovorili: "Ma to je
samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako nitko
ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed."
Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju
savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto
se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz
razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i
intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da
se on može vidjeti u rečenici: "Žanjemo ono što smo
posijali."
"Dragi Bože, zašto nisi spasio malu
djevojčicu ubijenu u učionici? Srdačni pozdrav,
zabrinuti student." I uslijedio je odgovor: "Dragi
zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući.
Srdačni pozdrav, BOG."
Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja
stavljaju Boga beskrajno daleko od sebe i kako se onda
čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi
vjeruju onome što pišu novine i kako se protive onome
što piše Biblija. Čudno je kako svi žele ići u raj,
ali u isto vrijeme ne žele vjerovati, ne žele misliti
i ne žele činiti ništa od onoga što kaže Biblija.
Neshvatljivo je kako netko kaže: "Vjerujem u Boga", a
ipak slijedi Sotonu.
Neshvatljivo je kako smo brzi u
osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni. Nepojmljivo
je kako smo odlučni u slanju tisuću igara i viceva
e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o
Bogu, uglavnom dvaput promislimo prije nego što
odlučimo sudjelovati. Teško je shvatljivo kako
besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadržaji slobodno
plove Mrežom, dok su javne rasprave o Bogu u školi ili
na radnom mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše
zabranjene zakonom. Bizarno je da se netko može
"zapaliti" za Krista u nedjelju, dok je On nevidljiv u
njegovu životu u ostale dane tjedna.
Smijete se? Bizarno je da se ovu
poruku ne usudimo poslati svima iz našega adresara,
jer nismo sigurni da su vjernici. Teško je shvatljivo
da sam vise zaokupljen time što će ljudi misliti o
meni, umjesto da se brinem o tome što će Bog misliti o
meni. Jeste li se zamislili? Pošaljite dalje ovu
poruku ako mislite da je vrijedna. Ako pak ne, bacite
je u smeće . nitko neće saznati .
(Billy Graham je evangelistički propovjednik, zovu ga
još i "Protestanski papa")
|
