Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

ZAŠTO SE NE NAZIVAJU DRUŽBA "BRAČA SV. JURJA"?       (27.07.2015.)

Hvaljen Isus i Marija!!!

Poštovani Tomislav Glavnik, s obzirom na vaš odgovor o DBHZ u Veritasu broj 7-8, da njihov zmaj ne predstavlja sotonu, đavla, zloduha, oca laži, ubojicu čovjeka od početka, želio bih vam postaviti par pitanja:

1. Kako to da se zovu braća Zmaja, a da im je zaštitnik sveti Juraj mučenik, ubojica zmaja, a da se ne zovu onda recimo družba "Braća sv. Jurja"?

2. Kako to da se kiteći kršćanstvom i nazivajući se čuvarima hrvatske prošlosti, pozivaju na Red zmajskih vitezova kralja Žigmunda Luksemburškog iz 1408., iz vremena kad je zmaj simbolizirao otpadništvo od vjere i izdaju, a sam Žigmund poubijao hrvatske plemiće na KRVAVOM SABORU KRIŽEVAČKOM (1397.)?

3. Kako to da se Žigmunda predstavlja kršćanskim vitezom koji se borio za kršćanstvo, a u vladanju se služio poganskim metodama ubijanja onoga tko mu stoji na putu (punica, hrvatski plemići)?

4. Kako to da Družba isključivo ističe kulturnu baštinu i čuvanje opstojnosti hrvatskog naroda i države te provodi u 21. stoljeću inicijacijski obred s poganskom, okultnom simbolikom, u javnosti sebe nastoji predstaviti s katoličkim, kršćanskim štihom?

5. Kako to da Družba koristi simbol zmaja (ouroborosa - simbola vječnog kretanja i obnavljanja, plodnosti, prosvjetljenja u poganskim religijama koje su obožavale prirodne sile kao i kult zmije kao božanstva) iz alkemije, koja je potpuna suprotnost kršćanstvu (potječe iz Egipta što je za Bibliju zemlja ropstva i čiji faraon na kruni nosi zmiju, koja je povezana s crnom magijom kao i Horusovim okom - okultnom moći) , dok je cijeli alkemijski proces parodija kršćanskog obreda (prema Jungovim riječima), a njome se bavila Barbara Celjska (medvedgradska Crna kraljica), druga Žigmundova supruga, i po tom je najpoznatija na ovim prostorima?

6. Kako to da im je zmaj simbol vatre i svjetlosti, tj. prosvjetljenja, dakle ono što je bio poganima, a pozivaju se na kršćanstvo? Zašto su njega, a ne svetog Jurja, koji ga je pobijedio, imenovali svojevrsnim duhom zaštitnikom Hrvatske u smislu da on čuva hrvatski grb - simbol Hrvatske?

7. Kako to da imaju simboličnih sedam svijeća (sedam je simboličan broj), i da im je upravo crna (opet simbolična boja) DOBROTVORNOST, CARITAS te da piju vino s pepelom lipe, naglašavajući da je to staro stablo naših pradjedova (jer je ona to i bila za stare Slavene koji su joj prinosli žrtve i štovali je kao božanstvo), što je idolopoklonstvo o kojem nam govori Biblija, a suprotno kršćanskoj vjeri te vinu i kruhu kao krvi i tijelu Kristovom u Euharistiji?

8. Kako to da u inicijaciji uzimaju zmajsko ime, preuzimajući na sebe zmajski identitet (Zmaj od...), što je suprotnost krštenju i preuzimanju Kristova identiteta, a birajući simbolično jednu od sedam svijeća dobivaju "svoju luč", dok je za kršćanina jedino svjetlo Isus Krist?

9. Kako to da cijeli svijet računa godine od Kristova rođenja, a oni računaju godine i početak novog vremena od osnutka Zmajskih vitezova (1408.) nazivajući ih ZMAJSKIM godinama?

10. Kako to da se na početku nudi kruh i sol, simbol stavljanja pod zaštitu boga Svaroga (božanstva starih Slavena) i da imaju Kutić mrtvih, tj. mali oltar, tipično poganski (staroslavenski) kult mrtvih, a parola im je "Za žrtvenike i oltare"? Koji su to žrtvenici i oltari?

11. Kako to da Društvo koje poštuje vjerske osjećaje i političko osvjedočenje zmajske bra će i određuje se kao kulturna ustanova te zabranjuje raspravljanje o vjeri i politici na svim sijelima i domjencima kao i na javnim nastupima udruge (Čl. 9.), ima ritualni vjerski obred poganskog karaktera, a na kojem nazoče u crkvenoj odjeći katolički svećenici - kapelani Društva?

12. Kako to da Družba, koja se nastoji javnosti prikazati u kršćanskom svjetlu, ima, vidljivo je, sasvim suprotnu (ezoterijsku) simboliku, pa se između ostaloga zmajski prostor nalazi iznad Kamenitih vrata i Majke Božje od Kamenitih vrata, što je inverzija biblijske simbolike u kojoj Gospa gazi zmaja? (Iz knjige Deset godina obnovljene Družbe Braća hrvatskog Zmaja može se zaključiti da je Laszovski to planirano i s ciljem izveo da dobije upravo taj prostor.)

13. Kako to da je Družba sustavno postavljala obeliske kao spomenike pojedinim događajima, poticala na sađenje lipa spomenica, što je povezano s poganskim i staroslavenskim kultovima?

14. Nije li sa staroslavenskim kultom mrtvih povezana i izgradnja mogile u Maksimiru od strane projugoslavenskog Hrvatskog sokolskog saveza, organizacije nastale radi buđenja nacionalne svijesti slavenskih naroda (zato je i nastao Hrvatski orlovski savez kao idejna katolička hrvatska protuteža), a gradnju mogile, povodom 1000.-godišnjice hrvatskog kraljevstva 1925., podržala je i Družba Braća hrvatskog Zmaja, a 1994. Družba je potakla njezino obnavljane?

15. Budući da na staroslovenskom mogila znači: humak iznad groba umrlog ili umrlih, pitati nam se je u duhu kršćanskih vjerovanja: tko bi grobnicom slavio svoje postojanje i u temelje humka pohranjivao predmete iz vlastite kulturne baštine, važnije knjige, novine, časopisi...?

16. Kako to da se u knjizi Deset godina obnovljene Družbe Braća hrvatskog Zmaja ne spominje uloga Emilija Laszovskog u reformskom pokretu unutar Katoličke crkve, u kojem je kao laik odigrao značajnu predvodničku ulogu, a pokret je nastojao odvojiti Katoličku crkvu od Rima, pa se na kraju taj pokret, nakon neuspjeha, pripojio Starokatoličkoj crkvi?

17. Kako to da se u toj knjizi ne spominje njegova treća žena koja je godinama bila povezana s teozofijom i teozofskim učenjima, o čemu svjedoči njezina ostavština?

18. Kako to da je Pavelić promijenio 1941. naziv i smisao Društva, nakon čega se Laszovski pasivizirao i oni bliže njemu, pa vratili bit Društva i ime pred dolazak partizana, koji su ih također zabranili, a da je s demokratskim promjenama 1990-ih to bilo prvo društvo koje se obnovilo?

19. Kako to da vrbuju samo ljude na položajima? Jesu li tu u pitanju samo materijalni interesi, ili i duhovno zarobljavanje onih koji bi trebali raditi za narodno i crkveno dobro?

20. Kršćanski gledano, nije li sva ova simbolika i poganska praksa zapravo direktan čin stavljanja prokletstva nad hrvatski narod i zemlju Hrvata, a sam ouroboros, zmija ili zmaj koji grizu svoj rep, što simbolizira zatvoren krug bez Alfe i Omege, Početka i Kraja, koji je KRIST, zapravo nametnuta nam vrtnja u krug manipulacija i povijesnih i duhovnih zarobljenosti iz kojih nikako ne možemo izići cijelo 20. stoljeće?

Dakle, da zaključimo:

Družbu su utemeljili povjesničar Emil Laszovski i pisac Velimir Deželić 1905. a po ugledu na red Zmajskih vitezova, koji je 1408. godine osnovao ugarski kralj Žigmund.

Koliko joj je važan taj datum, govori činjenica da Družba u svojim Zmajskim vijestima ne računa godine prema rođenju Gospodina Isusa Krista, nego prema nadnevku utemeljenja toga reda. Primjerice, godinu Gospodnju 2007. u njima označuje kao 598. zmajsku godinu.

Družba preuzima simboliku Zmajskih vitezova. Na viteškom privjesku (što se mo že i na Googlu provjeriti) zmaj je koji guta svoj rep (ouroboros), a predstavlja vječni prsten, silu koja se neprestano, ciklički rađa, što je u temelju svih istočnjačkih, ezoterijskih, okultnih, šamanističkih vjerovanja, a koja su od 19. st. promicali članovi Teozofskog društva na čijim se internetskim stranicama također može vidjeti ouroboros (repožder).

Odli čje Reda ima sličan znak: zmaja koji je svijen u krug, pri čemu mu rep omata glavu. Taj znak nalazimo i kod "Braće hrvatskog zmaja".

Ako znamo da je zmaj najstariji likovni simbol alkemije, te da se žena Žigmundova, grofica Barbara Celjska (vlasnica Samobora i Medvedgrada, poznata iz narodnih legendi kao Crna kraljica), bavila naveliko alkemijom, pozadina postaje jasna i logična. Također je vrlo zamjetno i logično da se masonska organizacija Rotary klub iz Celja naziva njenim imenom i da kao znak ima specifičan kotač koji je i u alkemiji znak sunčanog (solarnog) božanstva. Prema legendama, Hrvati su u vrijeme kad su bili pogani sebe nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima.

Alkemija potječe iz egipatskih vjerovanja i praksi, posvećenih bogu Tothu, kojeg su Grci preuzeli pod nazivom Hermes. Odatle hermetizam - gnostičko, ezoteri čko učenje, pa ne čudi da se na internetskim stranicama Hermetizma na popisu Organizacije, društva redovi u Hrvatskoj uz Novu akropolu, Rudolf Steiner - Antropozofsko društvo, A.M.O.R.C. Hrvatska , nalazi i Družba Braće Hrvatskog Zmaja.

Za masone su Egipat i poganska vjerovanja izvor duhovnosti, dok za židove i kršćane predstavljaju sliku najgoreg duhovnog ropstva. Za napomenuti je kako i kršćani i masoni svoja vjerovanja iskazuju simbolima koji su zrcalna slika njihovih duhovnih, međusobno nepomirljivih, stvarnosti.

Neobi čno je, a i nelogično da udruga koja se bavi očuvanjem kulturne baštine, provodi inicijacijski obred religijske naravi. Prema svim dostupnim podacima čini se kako se pod izrazom "kulturna baština" ovdje zapravo u inicijaciji nudi i obnavlja pretkršćansko vjerovanje iz doba kad Hrvati još nisu bili pokršteni nego su živjeli poganski.

Naime, zmaj im je simbol svjetlosti i vatre; onaj isti zmaj koji u različitim oblicima demonskih učenja predstavlja spoj zračnog i vodenog elementa, ptice i gmaza, kundalini energiju, Azoth, spiritualnu vatru, životnu silu te simbol u čijoj su naravi i dobro i zlo. Za kršćane je Sveti Duh sila, vatra i svjetlost, a zmaj pripada tami, skupa s drugim čudovištima (Behemontom, Levijatanom i dr.).

Članovi Družbe "Braća hrvatskog zmaja" rabe i obredni štap, simbol moći i vlasti. Oko njihovog je štapa omotan iskeženi zmaj, koji je u poganskoj simbolici - važno je ponovno naglasiti istovjetan simbolici zmije. U alkemiji on predstavlja Demijurga, boga tvorca, koji nema nikakve veze s kršćanskim Bogom Stvoriteljem. Za kršćane zmaj je uvijek slika đavla - počevši sa zmijom u knjizi Postanka pa do zmaja koji želi progutati dijete Ženi u knjizi Otkrivenja. Zato ga u kršćanskoj tradiciji i ikonografiji, kao i zmiju, redovito gaze sv. Juraj, arkanđeo Mihael i Presveta Djevica Marija.

U obredu inicijacije u Družbu "Braća hrvatskog zmaja" postoji čin pijenja vina pomiješanog s pepelom lipe, koji predstavlja parodiju Kristove žrtve. I ovdje je očita poganska simbolika - dok pepeo za kršćane znači pokoru, prolaznost, priznavanje vlastite grješnosti i bespomoćnosti te spasenje Kristovom žrtvom (Euharistija), lipa je poganski simbol slavenskog božanstva u okviru kulta stabala što su ga imali svi pogani, a uzimanje njenog pepela označava proces cikličkog obnavljanja i rađanja poput feniksa. Prema slavenskom vjerovanju Svarog je prvu ženu iz lipe stvorio.

Slijedom ovoga, ni lik Jurja za Družbu "Braća hrvatskog zmaja" ne mo že se poistovjetiti sa sv. Jurjem, mučenikom i svjedokom Kristovim, koji je tijekom povijesti uvijek bio simbol borbe protiv svega poganskoga i demonskoga te je u ikonografiji prikazivan kao junak, obično na bijelom konju (simbolu čistoće), kako kopljem probada zmaja. Njihov je Juraj crn, kao i konj, a u stavu su poklonstva pred bijelim zmajem. Kakvog li smisla ima odabrati Jurja kao svoga zaštitnika ako su članovi Družbe braća onog zmaja kojeg je sv. Juraj pobijedio?

Ne bi li se prema kršćanskom, katoličkom vjerovanju, Družba trebala zvati "Družba braće svetog Jurja"? No, ukoliko je Juraj za "Braću hrvatskog zmaja" slika poganskog božanstva, a očito jest, tada sve ima sasvim drukčiji smisao. Vjerojatno su se Braća zato i potrudila 1907. obnoviti Kamenita vrata, predložiti gradu da naprave muzej, knjižnicu i arhiv, pa su na temelju toga dobili kulu iznad Kamenitih vrata gdje je slika Majke Božje - opet postigavši izopa čenu simboliku (zmajsko (zmajevo) je sjedište iznad čudotvorne slike Presvete Djevice).

Pri inicijaciji novih članova u Družbu kandidati uzimaju novo ime, a biraju ći između sedam svijeća (simbolika broja 7!), odabiru svoju luč, koju imaju slijediti, jedna od njih je i Dobrotvornost predstavljena crnom svijećom. Kršćanima je jedino svjetlo, i stvarno i simbolički, koje se trude slijediti - Gospodin Isus Krist.

Dakle, sve ovo ne može biti slučajno niti samo folklor i ostavština srednjega vijeka nego smišljena varka s mistikom zmaja. Pogotovo kad se zna da je Družba podigla obeliske Mihanoviću i hrvatskoj himni te Zrinskima, a da su obelisci, kao i zmaj nešto što pripada solarnom kultu pretkršćanskih religija, naime spomenici sunčevu božanstvu (sunčani stupovi, koje biblijski proroci osuđuju).

U Žigmnundovu Redu zmajskih vitezova birani su velikaši, a birane ljude i Družba od osnutka vrbuje, dok je kršćanstvo u korijenju protivno svakom elitizmu.

Stari slavenski običaj da se gosta nudi kruhom i solju, koji su Srbi zadržali, i Družba drži.

U nekim hrvatskim krajevima još je uvijek običaj dragim gostima ponuditi kruh i sol. Interesantno je da su to bili simboli prinošenja žrtve Svarogu. Nu đenje kruha i soli je način zakletve, stavljanja gosta pod Svarogovu zaštitu te obećanje da se gostu ništa neće dogoditi dok je u posjeti.

Nama je Krist zapovjedio da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta.

Družba ističe svoje nastojanje oko očuvanja "žrtvenika i oltara", pa i u svojim prostorijama ima Kutić mrtvih, tj. mali oltar, dok se kršćani trude oko kraljevstva nebeskoga. Ona podiže, poput pogana, žrtvenike, lipe-spomenice i obeliske, njeguje kult predaka, kršćani poznaju samo jedan Oltar i jedinstvenu Žrtvu, onu Kristovu.

Primjerice, jedan je od članova Družbe bio i Vladimir Mažuranić, otac Ivane Brlić-Mažuranić te nije slučajno da se ona zanimala a slavensku mitologiju i obnavljala ih u "Pričama iz davnine" , a i u obitelji su njegovali neke poganske običaje. Tako je njena najstarija kći koja je bila udana u obitelj Ružić, kad je selila u novu kuću - vilu, spalila svoje papuče da zadovolji duhove domaćeg ognjišta, a i namještaj u njihovoj vili u Rijeci svjedoči o ljubavi za mitologiju, zmije, zmajeve i čudovišta.

Katolik Hrvat spoznaje da bez Presvetog Gospodina i čiste vjere, neokaljane nikakvim poganskim primjesama starijeg ili novijeg doba nije moguće nikakvo očuvanje hrvatske baštine kao ni budućnosti hrvatskog naroda.

Za upitati se je nije li nam "Oltar Domovine" opomena što se događa kad se zakorači u krivoboštvo i skrene s puta Istine? I to nakon što smo Domovinu dobili po molitvi i žrtvama iz Božji ruku? Dogodilo nam se kao Izraelu s njegovim kraljevima. (Nije li na neki način zlorabljen i predsjednik F. Tuđman, koji je bio član Družbe i je li slučajno na Medvedgradu, Barbarinu gradu, podignut "Oltar Domovine" s "vječnim plamenom"koji je potekao iz grčke mitologije, a vezan za Prometejevu krađu vatre bogovima? )

U skladu sa svim navedenim na kraju je i sama činjenica da je utemeljitelj Družbe, povjesničar Emil Laszovski, aktivno sudjelovao u reformskim gibanjima unutar Katoličke crkve (bio je predsjednik Središnjeg odbora za reformu Katoličke crkve u Jugoslaviji), kojima su se početkom 20. stoljeća nastojale provesti u djelo masonske zamisli o rušenju Crkve iznutra. I iz redova Crkve bilo je glasova, očito utemeljenih, da u tome prste ima jugoslavenska masonerija. Laszovski je jedan od istaknutih svjetovnjaka u vrhu tih gibanja, a prostorije Družbe bile su rabljene za sastanak tih reformaša, koji su se na kraju priče odijelili od Katoličke crkve te uvezli u Hrvatsku tzv. starokatolicizam. (O tome se može pročitati u tekstu "Otpali ili odbačeni anđeli", čiji je autor Zlatko Matijević iz Instituta za hrvatsku povijest.)

Veseljko Kralj, www.hkz-kkv.ch

(111)

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch