2. Kako to da se kiteći kršćanstvom i nazivajući se
čuvarima hrvatske prošlosti, pozivaju na Red zmajskih
vitezova kralja Žigmunda Luksemburškog iz 1408., iz
vremena kad je zmaj simbolizirao otpadništvo od vjere i
izdaju, a sam Žigmund poubijao hrvatske plemiće na
KRVAVOM SABORU KRIŽEVAČKOM (1397.)?
3. Kako to da se Žigmunda predstavlja
kršćanskim vitezom koji se borio za kršćanstvo, a u
vladanju se služio poganskim metodama ubijanja onoga
tko mu stoji na putu (punica, hrvatski plemići)?
4. Kako to da Družba isključivo ističe
kulturnu baštinu i čuvanje opstojnosti hrvatskog
naroda i države te provodi u 21. stoljeću
inicijacijski obred s poganskom, okultnom simbolikom,
u javnosti sebe nastoji predstaviti s katoličkim,
kršćanskim štihom?
5. Kako to da Družba koristi simbol
zmaja (ouroborosa - simbola vječnog kretanja i
obnavljanja, plodnosti, prosvjetljenja u poganskim
religijama koje su obožavale prirodne sile kao i kult
zmije kao božanstva) iz alkemije, koja je potpuna
suprotnost kršćanstvu (potječe iz Egipta što je za
Bibliju zemlja ropstva i čiji faraon na kruni nosi
zmiju, koja je povezana s crnom magijom kao i
Horusovim okom - okultnom moći) , dok je cijeli
alkemijski proces parodija kršćanskog obreda (prema
Jungovim riječima), a njome se bavila Barbara Celjska
(medvedgradska Crna kraljica), druga Žigmundova
supruga, i po tom je najpoznatija na ovim prostorima?
6. Kako to da im je zmaj simbol vatre
i svjetlosti, tj. prosvjetljenja, dakle ono što je bio
poganima, a pozivaju se na kršćanstvo? Zašto su njega,
a ne svetog Jurja, koji ga je pobijedio, imenovali
svojevrsnim duhom zaštitnikom Hrvatske u smislu da on
čuva hrvatski grb - simbol Hrvatske?
7. Kako to da imaju simboličnih sedam
svijeća (sedam je simboličan broj), i da im je upravo
crna (opet simbolična boja) DOBROTVORNOST, CARITAS te
da piju vino s pepelom lipe, naglašavajući da je to
staro stablo naših pradjedova (jer je ona to i bila za
stare Slavene koji su joj prinosli žrtve i štovali je
kao božanstvo), što je idolopoklonstvo o kojem nam
govori Biblija, a suprotno kršćanskoj vjeri te vinu i
kruhu kao krvi i tijelu Kristovom u Euharistiji?
8. Kako to da u inicijaciji uzimaju
zmajsko ime, preuzimajući na sebe zmajski identitet
(Zmaj od...), što je suprotnost krštenju i preuzimanju
Kristova identiteta, a birajući simbolično jednu od
sedam svijeća dobivaju "svoju luč", dok je za
kršćanina jedino svjetlo Isus Krist?
9. Kako to da cijeli svijet računa
godine od Kristova rođenja, a oni računaju godine i
početak novog vremena od osnutka Zmajskih vitezova
(1408.) nazivajući ih ZMAJSKIM godinama?
10. Kako to da se na početku nudi kruh
i sol, simbol stavljanja pod zaštitu boga Svaroga
(božanstva starih Slavena) i da imaju Kutić mrtvih,
tj. mali oltar, tipično poganski (staroslavenski) kult
mrtvih, a parola im je "Za žrtvenike i oltare"? Koji
su to žrtvenici i oltari?
11. Kako to da Društvo koje poštuje
vjerske osjećaje i političko osvjedočenje zmajske bra
će i određuje se kao kulturna ustanova te zabranjuje
raspravljanje o vjeri i politici na svim sijelima i
domjencima kao i na javnim nastupima udruge (Čl. 9.),
ima ritualni vjerski obred poganskog karaktera, a na
kojem nazoče u crkvenoj odjeći katolički svećenici -
kapelani Društva?
12. Kako to da Družba, koja se nastoji
javnosti prikazati u kršćanskom svjetlu, ima, vidljivo
je, sasvim suprotnu (ezoterijsku) simboliku, pa se
između ostaloga zmajski prostor nalazi iznad Kamenitih
vrata i Majke Božje od Kamenitih vrata, što je
inverzija biblijske simbolike u kojoj Gospa gazi
zmaja? (Iz knjige Deset godina obnovljene Družbe Braća
hrvatskog Zmaja može se zaključiti da je Laszovski to
planirano i s ciljem izveo da dobije upravo taj
prostor.)
13. Kako to da je Družba sustavno
postavljala obeliske kao spomenike pojedinim
događajima, poticala na sađenje lipa spomenica, što je
povezano s poganskim i staroslavenskim kultovima?
14. Nije li sa staroslavenskim kultom
mrtvih povezana i izgradnja mogile u Maksimiru od
strane projugoslavenskog Hrvatskog sokolskog saveza,
organizacije nastale radi buđenja nacionalne svijesti
slavenskih naroda (zato je i nastao Hrvatski orlovski
savez kao idejna katolička hrvatska protuteža), a
gradnju mogile, povodom 1000.-godišnjice hrvatskog
kraljevstva 1925., podržala je i Družba Braća
hrvatskog Zmaja, a 1994. Družba je potakla njezino
obnavljane?
15. Budući da na staroslovenskom
mogila znači: humak iznad groba umrlog ili umrlih,
pitati nam se je u duhu kršćanskih vjerovanja: tko bi
grobnicom slavio svoje postojanje i u temelje humka
pohranjivao predmete iz vlastite kulturne baštine,
važnije knjige, novine, časopisi...?
16. Kako to da se u knjizi Deset
godina obnovljene Družbe Braća hrvatskog Zmaja ne
spominje uloga Emilija Laszovskog u reformskom pokretu
unutar Katoličke crkve, u kojem je kao laik odigrao
značajnu predvodničku ulogu, a pokret je nastojao
odvojiti Katoličku crkvu od Rima, pa se na kraju taj
pokret, nakon neuspjeha, pripojio Starokatoličkoj
crkvi?
17. Kako to da se u toj knjizi ne
spominje njegova treća žena koja je godinama bila
povezana s teozofijom i teozofskim učenjima, o čemu
svjedoči njezina ostavština?
18. Kako to da je Pavelić promijenio
1941. naziv i smisao Društva, nakon čega se Laszovski
pasivizirao i oni bliže njemu, pa vratili bit Društva
i ime pred dolazak partizana, koji su ih također
zabranili, a da je s demokratskim promjenama 1990-ih
to bilo prvo društvo koje se obnovilo?
19. Kako to da vrbuju samo ljude na
položajima? Jesu li tu u pitanju samo materijalni
interesi, ili i duhovno zarobljavanje onih koji bi
trebali raditi za narodno i crkveno dobro?
20. Kršćanski gledano, nije li sva ova
simbolika i poganska praksa zapravo direktan čin
stavljanja prokletstva nad hrvatski narod i zemlju
Hrvata, a sam ouroboros, zmija ili zmaj koji grizu
svoj rep, što simbolizira zatvoren krug bez Alfe i
Omege, Početka i Kraja, koji je KRIST, zapravo
nametnuta nam vrtnja u krug manipulacija i povijesnih
i duhovnih zarobljenosti iz kojih nikako ne možemo
izići cijelo 20. stoljeće?
Dakle, da zaključimo:
Družbu su utemeljili povjesničar Emil
Laszovski i pisac Velimir Deželić 1905. a po ugledu na
red Zmajskih vitezova, koji je 1408. godine osnovao
ugarski kralj Žigmund.
Koliko joj je važan taj datum, govori
činjenica da Družba u svojim Zmajskim vijestima ne
računa godine prema rođenju Gospodina Isusa Krista,
nego prema nadnevku utemeljenja toga reda. Primjerice,
godinu Gospodnju 2007. u njima označuje kao 598.
zmajsku godinu.
Družba preuzima simboliku Zmajskih vitezova. Na viteškom
privjesku (što se mo že i na Googlu provjeriti) zmaj je koji guta svoj rep
(ouroboros), a predstavlja vječni prsten, silu koja se neprestano, ciklički
rađa, što je u temelju svih istočnjačkih, ezoterijskih, okultnih, šamanističkih
vjerovanja, a koja su od 19. st. promicali članovi Teozofskog društva na čijim
se internetskim stranicama također može vidjeti ouroboros (repožder).
Odli čje Reda ima sličan znak: zmaja
koji je svijen u krug, pri čemu mu rep omata glavu.
Taj znak nalazimo i kod "Braće hrvatskog zmaja".
Ako znamo da je zmaj najstariji
likovni simbol alkemije, te da se žena Žigmundova,
grofica Barbara Celjska (vlasnica Samobora i
Medvedgrada, poznata iz narodnih legendi kao Crna
kraljica), bavila naveliko alkemijom, pozadina postaje
jasna i logična. Također je vrlo zamjetno i logično da
se masonska organizacija Rotary klub iz Celja naziva
njenim imenom i da kao znak ima specifičan kotač koji
je i u alkemiji znak sunčanog (solarnog) božanstva.
Prema legendama, Hrvati su u vrijeme kad su bili
pogani sebe nazivali Sunčevim narodom, odnosno
Sunčevim ratnicima.
Alkemija potječe iz egipatskih
vjerovanja i praksi, posvećenih bogu Tothu, kojeg su
Grci preuzeli pod nazivom Hermes. Odatle hermetizam -
gnostičko, ezoteri čko učenje, pa ne čudi da se na
internetskim stranicama Hermetizma na popisu
Organizacije, društva redovi u Hrvatskoj uz Novu
akropolu, Rudolf Steiner - Antropozofsko društvo,
A.M.O.R.C. Hrvatska , nalazi i Družba Braće Hrvatskog
Zmaja.
Za masone su Egipat i poganska
vjerovanja izvor duhovnosti, dok za židove i kršćane
predstavljaju sliku najgoreg duhovnog ropstva. Za
napomenuti je kako i kršćani i masoni svoja vjerovanja
iskazuju simbolima koji su zrcalna slika njihovih
duhovnih, međusobno nepomirljivih, stvarnosti.
Neobi čno je, a i nelogično da udruga
koja se bavi očuvanjem kulturne baštine, provodi
inicijacijski obred religijske naravi. Prema svim
dostupnim podacima čini se kako se pod izrazom
"kulturna baština" ovdje zapravo u inicijaciji nudi i
obnavlja pretkršćansko vjerovanje iz doba kad Hrvati
još nisu bili pokršteni nego su živjeli poganski.
Naime, zmaj im je simbol svjetlosti i
vatre; onaj isti zmaj koji u različitim oblicima
demonskih učenja predstavlja spoj zračnog i vodenog
elementa, ptice i gmaza, kundalini energiju, Azoth,
spiritualnu vatru, životnu silu te simbol u čijoj su
naravi i dobro i zlo. Za kršćane je Sveti Duh sila,
vatra i svjetlost, a zmaj pripada tami, skupa s drugim
čudovištima (Behemontom, Levijatanom i dr.).
Članovi Družbe "Braća hrvatskog zmaja"
rabe i obredni štap, simbol moći i vlasti. Oko
njihovog je štapa omotan iskeženi zmaj, koji je u
poganskoj simbolici - važno je ponovno naglasiti
istovjetan simbolici zmije. U alkemiji on predstavlja
Demijurga, boga tvorca, koji nema nikakve veze s
kršćanskim Bogom Stvoriteljem. Za kršćane zmaj je
uvijek slika đavla - počevši sa zmijom u knjizi
Postanka pa do zmaja koji želi progutati dijete Ženi u
knjizi Otkrivenja. Zato ga u kršćanskoj tradiciji i
ikonografiji, kao i zmiju, redovito gaze sv. Juraj,
arkanđeo Mihael i Presveta Djevica Marija.
U obredu inicijacije u Družbu "Braća
hrvatskog zmaja" postoji čin pijenja vina pomiješanog
s pepelom lipe, koji predstavlja parodiju Kristove
žrtve. I ovdje je očita poganska simbolika - dok pepeo
za kršćane znači pokoru, prolaznost, priznavanje
vlastite grješnosti i bespomoćnosti te spasenje
Kristovom žrtvom (Euharistija), lipa je poganski
simbol slavenskog božanstva u okviru kulta stabala što
su ga imali svi pogani, a uzimanje njenog pepela
označava proces cikličkog obnavljanja i rađanja poput
feniksa. Prema slavenskom vjerovanju Svarog je prvu
ženu iz lipe stvorio.
Slijedom ovoga, ni lik Jurja za Družbu
"Braća hrvatskog zmaja" ne mo že se poistovjetiti sa
sv. Jurjem, mučenikom i svjedokom Kristovim, koji je
tijekom povijesti uvijek bio simbol borbe protiv svega
poganskoga i demonskoga te je u ikonografiji
prikazivan kao junak, obično na bijelom konju (simbolu
čistoće), kako kopljem probada zmaja. Njihov je Juraj
crn, kao i konj, a u stavu su poklonstva pred bijelim
zmajem. Kakvog li smisla ima odabrati Jurja kao svoga
zaštitnika ako su članovi Družbe braća onog zmaja
kojeg je sv. Juraj pobijedio?
Ne bi li se prema kršćanskom,
katoličkom vjerovanju, Družba trebala zvati "Družba
braće svetog Jurja"? No, ukoliko je Juraj za "Braću
hrvatskog zmaja" slika poganskog božanstva, a očito
jest, tada sve ima sasvim drukčiji smisao. Vjerojatno
su se Braća zato i potrudila 1907. obnoviti Kamenita
vrata, predložiti gradu da naprave muzej, knjižnicu i
arhiv, pa su na temelju toga dobili kulu iznad
Kamenitih vrata gdje je slika Majke Božje - opet
postigavši izopa čenu simboliku (zmajsko (zmajevo) je
sjedište iznad čudotvorne slike Presvete Djevice).
Pri inicijaciji novih članova u Družbu
kandidati uzimaju novo ime, a biraju ći između sedam
svijeća (simbolika broja 7!), odabiru svoju luč, koju
imaju slijediti, jedna od njih je i Dobrotvornost
predstavljena crnom svijećom. Kršćanima je jedino
svjetlo, i stvarno i simbolički, koje se trude
slijediti - Gospodin Isus Krist.
Dakle, sve ovo ne može biti slučajno
niti samo folklor i ostavština srednjega vijeka nego
smišljena varka s mistikom zmaja. Pogotovo kad se zna
da je Družba podigla obeliske Mihanoviću i hrvatskoj
himni te Zrinskima, a da su obelisci, kao i zmaj nešto
što pripada solarnom kultu pretkršćanskih religija,
naime spomenici sunčevu božanstvu (sunčani stupovi,
koje biblijski proroci osuđuju).
U Žigmnundovu Redu zmajskih vitezova
birani su velikaši, a birane ljude i Družba od osnutka
vrbuje, dok je kršćanstvo u korijenju protivno svakom
elitizmu.
Stari slavenski običaj da se gosta
nudi kruhom i solju, koji su Srbi zadržali, i Družba
drži.
U nekim hrvatskim krajevima još je
uvijek običaj dragim gostima ponuditi kruh i sol.
Interesantno je da su to bili simboli prinošenja žrtve
Svarogu. Nu đenje kruha i soli je način zakletve,
stavljanja gosta pod Svarogovu zaštitu te obećanje da
se gostu ništa neće dogoditi dok je u posjeti.
Nama je Krist zapovjedio da budemo sol
zemlje i svjetlo svijeta.
Družba ističe svoje nastojanje oko
očuvanja "žrtvenika i oltara", pa i u svojim
prostorijama ima Kutić mrtvih, tj. mali oltar, dok se
kršćani trude oko kraljevstva nebeskoga. Ona podiže,
poput pogana, žrtvenike, lipe-spomenice i obeliske,
njeguje kult predaka, kršćani poznaju samo jedan Oltar
i jedinstvenu Žrtvu, onu Kristovu.
Primjerice, jedan je od članova Družbe
bio i Vladimir Mažuranić, otac Ivane Brlić-Mažuranić
te nije slučajno da se ona zanimala a slavensku
mitologiju i obnavljala ih u "Pričama iz davnine" , a
i u obitelji su njegovali neke poganske običaje. Tako
je njena najstarija kći koja je bila udana u obitelj
Ružić, kad je selila u novu kuću - vilu, spalila svoje
papuče da zadovolji duhove domaćeg ognjišta, a i
namještaj u njihovoj vili u Rijeci svjedoči o ljubavi
za mitologiju, zmije, zmajeve i čudovišta.
Katolik Hrvat spoznaje da bez
Presvetog Gospodina i čiste vjere, neokaljane nikakvim
poganskim primjesama starijeg ili novijeg doba nije
moguće nikakvo očuvanje hrvatske baštine kao ni
budućnosti hrvatskog naroda.
Za upitati se je nije li nam "Oltar
Domovine" opomena što se događa kad se zakorači u
krivoboštvo i skrene s puta Istine? I to nakon što smo
Domovinu dobili po molitvi i žrtvama iz Božji ruku?
Dogodilo nam se kao Izraelu s njegovim kraljevima.
(Nije li na neki način zlorabljen i predsjednik F.
Tuđman, koji je bio član Družbe i je li slučajno na
Medvedgradu, Barbarinu gradu, podignut "Oltar
Domovine" s "vječnim plamenom"koji je potekao iz grčke
mitologije, a vezan za Prometejevu krađu vatre
bogovima? )
U skladu sa svim navedenim na kraju je
i sama činjenica da je utemeljitelj Družbe,
povjesničar Emil Laszovski, aktivno sudjelovao u
reformskim gibanjima unutar Katoličke crkve (bio je
predsjednik Središnjeg odbora za reformu Katoličke
crkve u Jugoslaviji), kojima su se početkom 20.
stoljeća nastojale provesti u djelo masonske zamisli o
rušenju Crkve iznutra. I iz redova Crkve bilo je
glasova, očito utemeljenih, da u tome prste ima
jugoslavenska masonerija. Laszovski je jedan od
istaknutih svjetovnjaka u vrhu tih gibanja, a
prostorije Družbe bile su rabljene za sastanak tih
reformaša, koji su se na kraju priče odijelili od
Katoličke crkve te uvezli u Hrvatsku tzv.
starokatolicizam. (O tome se može pročitati u tekstu
"Otpali ili odbačeni anđeli", čiji je autor Zlatko
Matijević iz Instituta za hrvatsku povijest.)
Veseljko Kralj, www.hkz-kkv.ch |
