Tada se, prema Vjekoslavu Klaiću, pjevalo: Blago narodu
koji doživi taj veliki dan da vidi krunjena svoga
kralja. Danas bi taj stih mogao izgledati ovako: Blago
narodu koji doživi taj veliki dan da vidi slobodna svoga
generala.
Sada, međutim, prijeti jedna druga
krajnost, pretvaranje generala u mit, u estradnu
zvijezdu čak, i to sve, naravno, protiv njegove volje.
Novine cijede do posljednje kapi sve što se iscijediti
da, ispituje se tajna njegove vjere, prate se prvi
dani života sa suprugom, gradovi ga proglašavaju
počasnim građaninom, vrte se volovi na ražnju, neki ga
vide kao proroka i spasitelja nacije, političari i
ideolozi raznih smjerova nastoje ga pridobiti za sebe,
klanjaju mu se i dojučerašnji stigmatizatori i oni
koji su ga već bili nazivali zločincem i radovali se
prvostupanjskoj presudi.
Gotovina je svojim umjerenim i
pomirljivim nastupom iznenadio samo one koji su ga
unaprijed svrstali u pretince svoje kockaste svijesti.
On je, inače, prvenstveno profesionalni vojnik koji je
svoja znanja i svoju hrabrost, kao i brojni drugi
branitelji, stavio u službu napadnute domovine,
istaknuti je simbol Domovinskog rata i slobodne
države.
Nakon prvog šoka krenula je prava
kontraofenziva nezadovoljnih oslobađanjem generala.
Nezadovoljna je bivša tužitelji Carla del Ponte i
Serge Brammertz, jer su se svi njihovi silni napori
pokazali uzaludnima i tendencioznim, a najviše je
nezadovoljna neslužbena i službena Srbija, jer se ruši
teorija o jednakoj krivnji i ostaje srpska agresija
kao temeljna činjenica ratova devedesetih, a tlo pod
nogama gubi i njezina protutužba protiv Hrvatske za
genocid (ne znamo zašto Ivo Josipović i dalje
inzistira na međusobnom povlačenju tužbi), kao i nikad
prežaljena ideja o obnovi srpske republike u
Hrvatskoj. Ona sada najavljuje pokretanje tužbi za
djela koja su dogodila u drugoj državi, kao da još
postoji Jugoslavija. Gotovini i Markaču prijete
uhićenjima ako prijeđu u BiH.
Gnjevno su zavrištale dvije nevladine
udruge predvođene Zoranom Pusićem i Vesnom Teršelić,
koji su već drugi dan po izricanju presude, onako iz
inata, tuk na utuk, zatražili procesuiranje zločina
koji su dogodili u vrijeme Oluje, pretjerujući s
brojem ubijenih i protjeranih ljudi i spaljenih kuća,
te ignorirajući sve ono što je do sada na tom planu
učinjeno. Prema podacima Državnog odvjetništva za
ratne je zločine izrečeno preko dvije tisuće presuda,
sam Josipović spominje trideset osuđenih branitelja i
visokih zapovjednika.
Dovršeni su ili se još vode procesi za
ubojstva u Gospiću, Medačkom džepu, Gruborima,
Varivodama, Pakračkoj poljani, Osijeku, Lori i
Kerestincu. I premijer Milanović je obećao ubrzanje
procesa, a na noge su spremno i koordinirano skočili
tužitelji i policija. Ako negdje još žrtve vape za
pravdom onda su to bestijalno ubijeni i silovani u
Vukovaru, Škabrnji, Osijeku... I bošnjački mediji i
političari i 'Majke Srebrenice' su izrazili svoju
radost zbog oslobađajuće presude, pokazujući kako
cijene sve ono što je Hrvatska vojska učinila za njih,
za razliku od Ante Nobila, koji je masno od 'Tuđmanove
Hrvatske' naplatio promidžbu protiv nje i koji sada,
jedva skrivajući neraspoloženje zbog konačne presude,
u procesu protiv Slobodana Praljka i ostalih isčekuje
i najavljuje osudu Hrvatske za navodnu agresiju u BiH.
Početkom ovoga mjeseca na jednoj
ICTY-jevoj konferenciji u Zagrebu za istim su stolom
bili Pusić, Teršelić i predstavnici još nekih tzv.
nevladinih udruga s Carmelom Agiusom i Faustom
Pocarom, dvojicom sudaca koji nisu bili suglasni s
odlukom Žalbenog vijeća. Mora da su već tada dobili
obećanje koje se, na njihovu žalost nije ispunilo.
Pusić se, kud će suza neg na oko, prvo požalio i
ispričao nikom drugom nego Savi Štrpcu, vodećem
funkcionaru SAO Krajine i fabrikantu lažnih
dokumenata, tješeći ga kako 'ima nas koji misle da je
ovo potpuno pogrešno', kako bi 'u slučaju osude bio
otvoren put za suočavanje s prošlošću', ali još nije
sve gotovo, 'katarza tek dolazi'.
Zapravo, u svim ovim izrazima
nezadovoljstva najmanje su važne žrtve, izostalo je
ono što je samo nekoliko sati prije izricanja presude
najavila jedna novinarka u svom komentaru, a najavila
je kako će 'sudac Meron danas pročitati konačnu
presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj', kako se 'sudi
zločinačkoj politici autoritarnog Franje Tuđmana' te
kako će se 'treskom zalupiti vrata jednoj fazi
hrvatske povijesti'. Kad ono ništa od toga. Upravo
obrnuto. Trijumfirala je nakon ratne pobjede i za
sudbenim stolom baš ta Tuđmanova, odnosno naša
Hrvatska, slobodna i nezavisna i vrata te povijesne
faze širom su se otvorila, a ne treskom zatvorila i na
njih je nahrupilo svekoliko pučanstvo. I u tome je
problem.
Autor: Josip
Jović
Izvor: slobodnadalmacija.hr |
