Svaka država na svijetu želi se zaštiti i opstati, i za to ima pravo u svojoj obrani upotrijebiti i silu, a u Hrvatskoj se očituju snage koje Hrvatsku ne žele, koje blate sve što je hrvatsko, a vlast, koliko je javno poznato, na to i ne reagira. Funkcioniranje pravne države u našoj zemlji nije dosta podupirati verbalno, i to u situacijama koje određenim političkim snagama odgovaraju, nego to podupiranje i ostvarivanje mora biti stvarno i u svim slučajevima.

Nije li sramota što skupina otpuštenih policajaca, koji su također kao branitelji dali obol za stvaranje slobodne Hrvatske, već punu godinu dana bezuspješno prosvjeduje pred nosom Vladi na zagrebačkom Markovu trgu?

A da su imali pravo kad su tvrdili da se na njihova mjesta u policiju primaju ljudi koji su se borili protiv hrvatskoga naroda, zar nisu potvrdila uhićenja upravo takvih pojedinaca!? Nije li, skrivanjem kriterija po kojem su otpuštani s posla ti policajci te uporno nerješavanje njihova statusa jasan znak odnosa sadašnje vlasti prema braniteljima, prema njihovim obiteljima? Jesu li nositelji vlasti svjesni da takvim postupanjem, umjesto da okupljaju hrvatsku naciju u složno, tolerantno, solidarno i prosperitetno društvo, upravo djeluju za podijeljenost, za tenzije u tom društvu?

Funkcioniranje odnosno nefunkcioniranje pravne države u Republici Hrvatskoj ovih je dana izazvalo očitovanje zabrinjavajuće pojave podijeljenosti u hrvatskom drustvu i, osobito, podijeljenosti hrvatskoga drustva u odnosu prema hrvatskim braniteljima.

Nepravomoćna presuda Županijskoga suda kojom su osuđeni članovi tzv. "gospićke skupine" izazvala je burne reakcije braniteljskih udruga i naroda sinjskoga područja koje su kulminirale zaustavljanjem prometa u Sinju i Trilju, a potom i prosvjedima branitelja širom zemlje uz mjestimična kraća zaustavljanja prometa. Ti prosvjedi ocijenjeni su od službenih predstavnika vlasti kao i od većine medija, uz pozivanje na praksu civiliziranoga i demokratskoga svijeta, kao pritisak na pravosuđe i kao osporavanje funkcioniranja pravne države. O toj presudi očitovali su se i političari te su izrazili neslaganje s tom presudom, jedni jer ta presuda znači kaznu, a drugi sa sasvim drugih pozicija da "to i nije tako velika presuda".

Dok su prosvjednici i prvo spomenuti političari dobili sa svih strana žestoke verbalne lekcije, na izjavu prvoga čovjeka jedne stranke da "to i nije tako velika presuda" uopće nije bilo reakcija, premda se i ta tvrdnja može shvatiti kao pritisak na sud, osobito Vrhovni. Činjenica da se dogodio taj raskorak u ocjenjivanju reakcija na nepravomoćnu sudsku presudu otkriva pristranost i službenih predstavnika vlasti i medija. Nereagiranje na spornu izjavu prvoga čovjeka jedne od stranaka vladajuće koalicije s pravom budi zabrinutost i potvrđuje kako slutnje onih koji upozoravaju na kriminalizaciju Domovinskoga rata i na ponižavanje onih ljudi koji su svojim žrtvama obranili i omogućili stvaranje samostalne hrvatske države nisu bez temelja. Činjenica toga raskoraka, koji ne može biti slučajan, veoma je zabrinjavajuća jer potvrđuje nepoželjnu podjelu u hrvatskom društvu, i to o odnosu prema braniteljima, a što se nužno prenosi i na odnos prema postojanju samostalne hrvatske države.

Svaka država na svijetu želi se zaštiti i opstati, i za to ima pravo u svojoj obrani upotrijebiti i silu, a u Hrvatskoj se očituju snage koje Hrvatsku ne žele, koje blate sve sto je hrvatsko, a vlast, koliko je javno poznato, na to i ne reagira.

Otkriće SFOR-a u Banjoj Luci o djelovanju Obavjestajne službe Vojske Republike Srpske, uz ostalo, potvrdilo je da zloglasna Kontraobavještajna služba (KOS) još uvijek postoji i djeluje i da je na udaru tih obavještajaca i Republika Hrvatska. Poznato je da je KOS imao vrlo raširenu mrežu po čitavoj bivsoj Jugoslaviji, a osobito po Hrvatskoj, pa je vijest o postojanju i djelovanju KOS-a za hrvatsku javnost šokantna i veoma uznemirujuća, a reakcija, ni službenih ni medijskih, još uvijek nema, tek je najavljeno da će o tome biti govora na saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Hoće li se ikada otkriti gdje su sve kosovci imali, odnosno zacijelo još uvijek imaju prste kad je riječ o blaćenju i razaranju svega što je hrvatsko i katoličko od prošlosti do sadašnjosti? Postoji li i koliki je utjecaj kosovaca na hrvatske medije? Mogu li kosovci pozitivno misliti o hrvatskim braniteljima koji su omogućili stvaranje neovisne Republike Hrvatske, ili će ih pokušati svim sredstvima kompromitirati? Jesu li možda baš kosovci ti koji insceniraju pojave ustaštva u suvremenome hrvatskom društvu? Hoćemo li ikada dobiti odgovore na ta važna pitanja?

Funkcioniranje pravne države u našoj zemlji nije dosta podupirati verbalno, i to u situacijama koje određenim političkim snagama odgovaraju, nego to podupiranje i ostvarivanje mora biti stvarno i u svim slučajevima. Nije li sramota što skupina otpuštenih policajaca, koji su također kao branitelji dali obol za stvaranje slobodne Hrvatske, već punu godinu dana bezuspješno prosvjeduje pred nosom Vladi na zagrebačkom Markovu trgu? A da su imali pravo kad su tvrdili da se na njihova mjesta u policiju primaju ljudi koji su se borili protiv hrvatskoga naroda, zar nisu potvrdila uhićenja upravo takvih pojedinaca!? Nije li, skrivanjem kriterija po kojem su otpuštani s posla ti policajci te uporno nerješavanje njihova statusa jasan znak odnosa sadašnje vlasti prema braniteljima, prema njihovim obiteljima? Jesu li nositelji vlasti svjesni da takvim postupanjem, umjesto da okupljaju hrvatsku naciju u složno, tolerantno, solidarno i prosperitetno društvo, upravo djeluju za podijeljenost, za tenzije u tom društvu?

Nije li ne samo tužno nego i porazno i poziv na uzbunu činjenica da su u nedjelju 30. ožujka na Plitvicama u spomen na 12. obljetnicu pogibije prvoga hrvatskog redarstvenika u Domovinskom ratu Josipa Jovića održana dva odvojena komemorativna skupa? Je li moguće da takva podvojenost ikome odgovara i da se državna vlast miri s time da ona bude samo jedna od strana?

Ovih dana Ministarstvo za zastitu okoliša odlučilo je demonstrirati silu, angažirajući više stotina policajaca, i provesti svoju odluku o rušenju četiriju objekata izgrađenih u naselju Majdan na području Vranskoga jezera u općini Pakoštane, a da zapravo nije jasno spada li mjesto na kojem su podignuti sporni objekti u zaštićeni Park prirode ili ne spada. Ministarstvo je iskazalo nevjerojatnu ažurnost i demonstriralo silu i učinkovitost, a tek slijedi upravni spor gdje je granica zastićenog ornitološkog rezervata, jer općinske vlasti tvrde jedno, ministarstvo drugo, a Prostornog plana parka prirode Vransko jezero koji bi granice točno definirao još nema jer ga Hrvatski sabor nije još donio. Žuri li se toliko tom ministarstvu možda zato što su ondje svoje kuće željeli podići hrvatski branitelji koji su zemljište pod odgovarajućim uvjetima dobili od općine? Je li moguće da je sadašnja vlast takvim nedomišljenim potezima spremna gotovo svaku priliku iskoristiti da bi ponizila i kompromitirala hrvatske branitelje? Znači li to da zapravo vlast stvara podjelu u hrvatskom društvu?

Glas Koncila, 14/2003