|
Svaka država na svijetu želi se zaštiti i opstati, i
za to ima pravo u svojoj obrani upotrijebiti i silu, a u
Hrvatskoj se očituju snage koje Hrvatsku ne žele, koje
blate sve što je hrvatsko, a vlast, koliko je javno
poznato, na to i ne reagira. Funkcioniranje pravne
države u našoj zemlji nije dosta podupirati verbalno, i
to u situacijama koje određenim političkim snagama
odgovaraju, nego to podupiranje i ostvarivanje mora biti
stvarno i u svim slučajevima.
Nije li sramota što skupina otpuštenih policajaca,
koji su također kao branitelji dali obol za stvaranje
slobodne Hrvatske, već punu godinu dana bezuspješno
prosvjeduje pred nosom Vladi na zagrebačkom Markovu
trgu? |
A da su imali pravo kad su tvrdili da se na njihova
mjesta u policiju primaju ljudi koji su se borili protiv
hrvatskoga naroda, zar nisu potvrdila uhićenja upravo
takvih pojedinaca!? Nije li, skrivanjem kriterija po
kojem su otpuštani s posla ti policajci te uporno
nerješavanje njihova statusa jasan znak odnosa sadašnje
vlasti prema braniteljima, prema njihovim obiteljima?
Jesu li nositelji vlasti svjesni da takvim postupanjem,
umjesto da okupljaju hrvatsku naciju u složno,
tolerantno, solidarno i prosperitetno društvo, upravo
djeluju za podijeljenost, za tenzije u tom društvu?
Funkcioniranje odnosno
nefunkcioniranje pravne države u Republici Hrvatskoj
ovih je dana izazvalo očitovanje zabrinjavajuće pojave
podijeljenosti u hrvatskom drustvu i, osobito,
podijeljenosti hrvatskoga drustva u odnosu prema
hrvatskim braniteljima.
Nepravomoćna presuda Županijskoga suda
kojom su osuđeni članovi tzv. "gospićke skupine"
izazvala je burne reakcije braniteljskih udruga i
naroda sinjskoga područja koje su kulminirale
zaustavljanjem prometa u Sinju i Trilju, a potom i
prosvjedima branitelja širom zemlje uz mjestimična
kraća zaustavljanja prometa. Ti prosvjedi ocijenjeni
su od službenih predstavnika vlasti kao i od većine
medija, uz pozivanje na praksu civiliziranoga i
demokratskoga svijeta, kao pritisak na pravosuđe i kao
osporavanje funkcioniranja pravne države. O toj
presudi očitovali su se i političari te su izrazili
neslaganje s tom presudom, jedni jer ta presuda znači
kaznu, a drugi sa sasvim drugih pozicija da "to i nije
tako velika presuda".
Dok su prosvjednici i prvo spomenuti
političari dobili sa svih strana žestoke verbalne
lekcije, na izjavu prvoga čovjeka jedne stranke da "to
i nije tako velika presuda" uopće nije bilo reakcija,
premda se i ta tvrdnja može shvatiti kao pritisak na
sud, osobito Vrhovni. Činjenica da se dogodio taj
raskorak u ocjenjivanju reakcija na nepravomoćnu
sudsku presudu otkriva pristranost i službenih
predstavnika vlasti i medija. Nereagiranje na spornu
izjavu prvoga čovjeka jedne od stranaka vladajuće
koalicije s pravom budi zabrinutost i potvrđuje kako
slutnje onih koji upozoravaju na kriminalizaciju
Domovinskoga rata i na ponižavanje onih ljudi koji su
svojim žrtvama obranili i omogućili stvaranje
samostalne hrvatske države nisu bez temelja. Činjenica
toga raskoraka, koji ne može biti slučajan, veoma je
zabrinjavajuća jer potvrđuje nepoželjnu podjelu u
hrvatskom društvu, i to o odnosu prema braniteljima, a
što se nužno prenosi i na odnos prema postojanju
samostalne hrvatske države.
Svaka država na svijetu želi se
zaštiti i opstati, i za to ima pravo u svojoj obrani
upotrijebiti i silu, a u Hrvatskoj se očituju snage
koje Hrvatsku ne žele, koje blate sve sto je hrvatsko,
a vlast, koliko je javno poznato, na to i ne reagira.
Otkriće SFOR-a u Banjoj Luci o
djelovanju Obavjestajne službe Vojske Republike
Srpske, uz ostalo, potvrdilo je da zloglasna
Kontraobavještajna služba (KOS) još uvijek postoji i
djeluje i da je na udaru tih obavještajaca i Republika
Hrvatska. Poznato je da je KOS imao vrlo raširenu
mrežu po čitavoj bivsoj Jugoslaviji, a osobito po
Hrvatskoj, pa je vijest o postojanju i djelovanju
KOS-a za hrvatsku javnost šokantna i veoma
uznemirujuća, a reakcija, ni službenih ni medijskih,
još uvijek nema, tek je najavljeno da će o tome biti
govora na saborskom Odboru za unutarnju politiku i
nacionalnu sigurnost. Hoće li se ikada otkriti gdje su
sve kosovci imali, odnosno zacijelo još uvijek imaju
prste kad je riječ o blaćenju i razaranju svega što je
hrvatsko i katoličko od prošlosti do sadašnjosti?
Postoji li i koliki je utjecaj kosovaca na hrvatske
medije? Mogu li kosovci pozitivno misliti o hrvatskim
braniteljima koji su omogućili stvaranje neovisne
Republike Hrvatske, ili će ih pokušati svim sredstvima
kompromitirati? Jesu li možda baš kosovci ti koji
insceniraju pojave ustaštva u suvremenome hrvatskom
društvu? Hoćemo li ikada dobiti odgovore na ta važna
pitanja?
Funkcioniranje pravne države u našoj
zemlji nije dosta podupirati verbalno, i to u
situacijama koje određenim političkim snagama
odgovaraju, nego to podupiranje i ostvarivanje mora
biti stvarno i u svim slučajevima. Nije li sramota što
skupina otpuštenih policajaca, koji su također kao
branitelji dali obol za stvaranje slobodne Hrvatske,
već punu godinu dana bezuspješno prosvjeduje pred
nosom Vladi na zagrebačkom Markovu trgu? A da su imali
pravo kad su tvrdili da se na njihova mjesta u
policiju primaju ljudi koji su se borili protiv
hrvatskoga naroda, zar nisu potvrdila uhićenja upravo
takvih pojedinaca!? Nije li, skrivanjem kriterija po
kojem su otpuštani s posla ti policajci te uporno
nerješavanje njihova statusa jasan znak odnosa
sadašnje vlasti prema braniteljima, prema njihovim
obiteljima? Jesu li nositelji vlasti svjesni da takvim
postupanjem, umjesto da okupljaju hrvatsku naciju u
složno, tolerantno, solidarno i prosperitetno društvo,
upravo djeluju za podijeljenost, za tenzije u tom
društvu?
Nije li ne samo tužno nego i porazno i
poziv na uzbunu činjenica da su u nedjelju 30. ožujka
na Plitvicama u spomen na 12. obljetnicu pogibije
prvoga hrvatskog redarstvenika u Domovinskom ratu
Josipa Jovića održana dva odvojena komemorativna
skupa? Je li moguće da takva podvojenost ikome
odgovara i da se državna vlast miri s time da ona bude
samo jedna od strana?
Ovih dana
Ministarstvo za zastitu okoliša odlučilo je
demonstrirati silu, angažirajući više stotina
policajaca, i provesti svoju odluku o rušenju četiriju
objekata izgrađenih u naselju Majdan na području
Vranskoga jezera u općini Pakoštane, a da zapravo nije
jasno spada li mjesto na kojem su podignuti sporni
objekti u zaštićeni Park prirode ili ne spada.
Ministarstvo je iskazalo nevjerojatnu ažurnost i
demonstriralo silu i učinkovitost, a tek slijedi
upravni spor gdje je granica zastićenog ornitološkog
rezervata, jer općinske vlasti tvrde jedno,
ministarstvo drugo, a Prostornog plana parka prirode
Vransko jezero koji bi granice točno definirao još
nema jer ga Hrvatski sabor nije još donio. Žuri li se
toliko tom ministarstvu možda zato što su ondje svoje
kuće željeli podići hrvatski branitelji koji su
zemljište pod odgovarajućim uvjetima dobili od općine?
Je li moguće da je sadašnja vlast takvim nedomišljenim
potezima spremna gotovo svaku priliku iskoristiti da
bi ponizila i kompromitirala hrvatske branitelje?
Znači li to da zapravo vlast stvara podjelu u
hrvatskom društvu?
Glas Koncila, 14/2003 |