Ne govorimo o bilo kakvoj politici. Na Brijunima se ovih
dana u kazališnoj predstavi proslavlja terorist i
terorizam te se osuđuje sve što je dovelo do rušenja
Jugoslavije, one iste Jugoslavije zbog čijeg je
okončanja svoje živote položilo oko 20.000 građana
Republike Hrvatske.
Izgleda da je ipak došlo vrijeme da se
zapitamo kakve koristi hrvatska kultura ima od
Šerbedžijinog igranja po Brijunima za državni novac?
Koliko je njegovih glumačkih kolega lobiralo za
Hrvatsku i kakve je koristi to donijelo Hrvatskoj?
Možda to i nisu mjerljive kategorije, pa bi bilo
svrsishodnije zapitati koliko hrvatskih mladih glumaca
i redatelja svoje karijere brusi uz Šerbedžiju i tu
navodnu međunarodnu elitu koju nam on dovodi na
Brijune?
Domaći mediji izvještavaju o dolasku
Rade Šerbedžije, njegove supruge i njihovih kćeri s
prijateljicama na Brijune. Bilo bi zlobno sad
postavljati pitanja o tome tko plaća taj prijevoz i u
kakvom su statusu tu prijateljice obitelji. Nećemo
sitničariti. Puno su me više zaintrigirale
televizijske reportaže o prvoj predstavi. Vidjevši to
veličanje terorizma i Gavrila Principa, čovjeka koji
nije bio ništa drugo nego terorist, bez obzira na to
kakvim principima bio vođen, potražio sam informacije
o predstavi na web stranici kazališta Ulysses >>.
Moram priznati da je pisac redaka koji govore o toj
predstavi morao biti prilično ideološki zadojen ili
imati neki pomak u svojoj svijesti, kad o jednom
hladnokrvnom ubojstvu može govoriti s toliko žara.
Pričati o idealima atentatora, o tome kako mu se čini
da čuje otkucaje srca onih koji su atentat planirali i
počinili, čin je koji postavlja brojna pitanja.
Tragao sam za ovim informacijama jer
nisam mogao vjerovati da sam dobro čuo autoricu teksta
po kojem je postavljena predstava, Biljanu
Srbljanović, kako na jednoj domaćoj televiziji priča o
navodnih 3 milijuna i 200 tisuća ljudi koji su
poginuli za Jugoslaviju. Ne, neću sad postavljati
pitanje otkud joj tolika brojka. Mogao bih saznati da
je to možda još od kraljevića Marka, pa mi je bolje ne
čačkati tu temu.
Osobno mi je o tim brojkama sve
poznato otkad sam ime pokojnog strica našao na popisu
žrtava Jasenovca, iako on nije ni znao da pod kapom
nebeskom postoji mjesto s tim nazivom. Mene trenutno
mnogo više zanima kakve veze s kazalištem i kulturom,
ma u stvari, kakve veze s ičim u Hrvatskoj ima Gavrilo
Princip? Ako se predstava već i bavi psihološkim
motivima jednog mladog studenta koji postaje terorist,
što i nije loša ideja u svijetu koji nas okružuje,
kakve veze sa svim tim ima Jugoslavija? Kakvog smisla
uopće ima priča o žrtvama koje su pale za stvaranje
Jugoslavije?
Sve ovo dogodilo se na dan kad je
predsjednik saborskog Odbora za zakonodavstvo
dramatičnim tonom javno zapitao kad će žrtve
Domovinskog rata prestati biti svježe. E sad ja njega
jednako javno pitam: "Gospodine Peđa Grbin, kad će
žrtve stvaranja Jugoslavije prestati biti svježe?"
Ovo sramotno naricanje za
Jugoslavijom, zbog koje je u Hrvatskoj samo u
Domovinskom ratu izginulo oko 20.000 ljudi, dogodilo
se na Brijunima na dan kad je u Saboru znak Stožera za
obranu hrvatskog Vukovara proglašen zabranjenim.
Članovi Stožera morali su okrenuti svoje majice ako su
htjeli ući u Sabor države za koju su ratovali, u Sabor
države koja novcem poreznih obveznika, novcem iz
proračuna koji više ni nema obvezne pričuve plaća
naricanje za Jugoslavijom na Brijunima.
Ako je ovo na Brijunima samo kulturni,
odnosno kazališni događaj, čemu je onda služila tzv.
edukacija nakon predstave s temom je li sarajevski čin
bio terorizam ili borba za slobodu?! Kako se ne
zapitati što se to u stvari događa na Brijunima, gdje
novac hrvatskih poreznih obveznika banči šarolika
ekipa iz regije, kako to piše na službenim web
stranicama. Ma mogao bih još nekako i razumjeti da je
tamo riječ isključivo o kulturi, odnosno o kazalištu i
koncertima, ali ovaj politički teatar zaista nema veze
s ničim što može dati doprinos hrvatskoj kulturi. Ne
može dati nikakav doprinos čak ni kulturi dijaloga.
Bilo kakvo relativiziranje terorizma nije nešto što se
može tolerirati u današnjem svijetu. Jer ako ćemo
danas postavljati pitanje je li čin Gavrila Principa
bio čin borbe za slobodu, već sutra ćemo isto pitanje
postaviti i za ubojicu srbijanskog premijera Đinđića.
Zar će neko privatno kazalište na
Brijunima crtati granice gdje ubojstvo državnika
prestaje biti terorizam, a gdje postaje borba za
slobodu? Lako se obračunati s takvim glupim
pokušajima, osim u slučaju kad ih financira država.
Ovo na Brijunima financira Republika Hrvatska.
Ako danas na Brijunima pravdamo
ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda u ime
stvaranja Jugoslavije, hoćemo li sutra pravdati
ubojstva Udbe u ime očuvanja te totalitarne države
koja je u svoje temelje ugradila više stotina tisuća
nevinih života?
Biljana Srbljanović danas na Brijunima
slobodno nariče za državom koja je zatvarala i ubijala
ljude koji su slobodno govorili. I to plaća ova Vlada.
To plaća ova država, čiji branitelji ne smiju sa
znakom svoje udruge u Sabor.
Autor: Ante Gugo
www.politikaplus.com
|