Sredinom 19. st. britanski brodograditelji, braća
Pritchard, pokrenuli su gradnju parobroda za ratnu
mornaricu i jedrenjaka. Tijekom 1. sv. rata gradili su
se manji ratni brodovi za Austrougarsku mornaricu. U 2.
sv. ratu brodogradilište je bilo više puta bombardirano
i minirano, te je tako uništeno oko 60 %
brodogradilišnih kapaciteta.
Nakon 2. sv.
rata brodogradilište je nazvano Titovim (kako
drugačije?), a tek nakon osamostaljenja Hrvatske 90-ih
godina 20. st. preimenovano je u Brodogradilište
Kraljevica.
Od 1946. do 2008. u ovom je brodogradilištu izgraëno
ukupno 197 brodova različite namjene iz sastava
trgovačke flote, putničkih brodova, trajekata, vojnih
plovila i ostalih.
Gotovo 300 godina brodogradilište je osiguravalo
posao i život stanovnicima Kraljevice, da bi 4. lipnja
2012. g. Vladinom odlukom o stečaju, radnici dobili
otkaze, a prostor brodogradilišta (vojni arsenal
osnovan ukazom austrijskoga cara 1729.), postaje
dijelom povijesti.
Krajem rujna 2014. g. ministar Siniša Hajdaš Dončić
je u ime Vlade potpisao Ugovor o prijenosu koncesije
na pomorskom dobru sa Brodogradilišta Kraljevica u
stečaju na tvrtku Dalmont, čiji je vlasnik poduzetnik
Ivan Ivić. Dalmont je dosad bio u potkoncesiji, a sad
preuzima 180 tisuća kvadrata kopnenog i morskog dijela
škvera gdje će uz poduzeća Kvarnerplastiku, Takalu i
Vidis, obavljati remonte brodova, jahti i jedrilica,
graditi manja plovila i jahte, ribarske brodove i
druge proizvode za brodogradnju.
"Premda će za šest mjeseci biti okončan stečaj
Brodogradilišta Kraljevica najstariji hrvatski škver
ipak neće nestat kao da ga nikad nije bilo",
rekao je Dončić! Dalmont je nazvao "dobrom pričom" i
primjerom koji pokazuje da se u Hrvatskoj može
proizvoditi i biti konkurentan.
Živi bili, pa vidjeli!
Piše: D. Gaupp, časopis Društvene
obavijesti broj 113
(108) |
