Najbliža sastavnica istini, životna stvarnost u kojoj se
istina osmišljava i ostvaruje je pravda. Ove dvije
životne vrijednosti su neraskidivo povezane te ih često
navodimo zajedno, kao jedno, jer tek njihovo jedinstvo
donosi plodove koji ostvaruju puninu ljudskog biča, koju
imenujemo kao ljudskost. Stoga možemo zaključiti da bez
istine i pravde nema ljudskosti. Kada se u političkom i
društvenom životu jedne nacije dogodi "slučaj", koji je
poruga istini i pravdi i koji dovodi u pitanje ljudskost
i dostojanstvo svih pripadnika nacionalne zajednice,
trenutak je kada bi svaki istinoljubiv i pravdoljubiv
čovjek morao progovoriti radi obrane svojega ponosa i
dostojanstva i čitave zajednice. Na poseban način ne
samo kao ljudi, nego i kao odgovorni državni dužnosnici
morali bi odlučno ustati u obranu istine i pravde oni
kojima je upravo u tu svrhu od naroda povjerena dužnost
za takvo djelovanje. U tome iznimno značajnu i
odgovornost i dužnost ima ustanova u okviru Vlade, kojoj
je temeljni smisao i svrha obrana nacionalnih interesa
osobito na međunarodnoj sceni, a zovemo je Ministarstvo
vanjskih poslova.
Ovim uvodom želimo upozoriti na
sramotnu reakciju našeg Ministarstva vanjskih poslova
na nepravomoćnu presudu Haaškog suda šesterici
bosansko-hercegovačkih Hrvata, kojom ih se za tzv.
"zločinački pothvat" osuđuje na više od stotinu godina
zatvorske kazne. Naime, ako čelna osoba spomenutog
ministarstva već godinama uporno javno iznosi
stajalište daje Republika Hrvatska u Bosni i
Hercegovini vodila agresorski rat, u tom slučaju to
nije osobno stajalište samo spomenute ministrice, nego
i Vlade, koja se do sada nikada u vezi s tim nije
izjasnila, a kamoli osudila. Kako stoga prihvatiti
činjenicu da čelna osoba MVP-a, a prije toga kao
zastupnica u Hrvatskom saboru, uporno iznosi svoje
neutemeljeno stajalište da je RH vodila agresorski rat
u BiH?
Izostanak osude njezina stajališta od Vlade RH i Hrvatskog
sabora je više nego zabrinjavajuće i pred hrvatski narod postavlja pitanje: Kako
je moguće da demokratski izabrana vlast ne zastupa volju i interese tog naroda?
U vezi s ovim zabrinjavajućim političkim stanjem duha u
Hrvatskoj na djelu su i neke druge društvene okolnosti, koje nas zabrinjavaju.
Primjerice, na sve do sada rečeno nema odgovarajuće reakcije javnosti. Pritom ne
mislimo na javnost kao nešto neodređeno i uopćeno, nego na određene predstavnike
javnosti koje su organizirane u različitim institucijama i društvima, koji bi se
trebali redovito javno oglašavati kada su ugrožena egzistencijalna prava i
interesi hrvatskog naroda. Razlog šutnji mnogih institucija i društava ne može
biti u izgovoru da njihovo područje djelovanja nije politika, jer u našem
vremenu politika često zanemaruje istinu i pravdu, moral i ljudsko dostojanstvo,
a upravo su to vrjednote koje bi ne samo svaki čovjek osobno morao njegovati i
promicati, nego još više kulturne i društvene ustanove od nacionalnog značaja,
primjerice Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika, HAZU itd. Doduše,
HAZU se osvrnuo na presudu bosansko-hercegovačkim Hrvatima, ali nedovoljno
odlučno i sadržajno.
Zaključno u najvećoj mjeri može nas
zabrinjavati i činjenica što na javnoj sceni nema naše
mladeži, posebice studenata, koji bi na početku svog
životnog puta trebali imati poseban osjećaj za stanje
duha u zajednici u kojoj namjeravaju provesti svoj
život i ostvarivati svoje ideale.
Više puta u hrvatskoj povijesti hrvatska mladež je predvođena
studentima mladenački buntovno i glasno ustala u obranu egzistencijalnih
nacionalnih i ljudskih vrijednosti, U posljednja četiri desetljeća hrvatski
mladići i djevojke odigrah su značajnu ulogu za stanje duha u političkoj i
društvenoj stvarnosti, primjerice za Hrvatskog proljeća radi obrane nacionalnih
i demokratskih vrjednota nisu se bojali ni milicijske konjice, pendreka ni
zatvora i njihov je bunt dva desetljeća kasnije donio dobre plodove.
Također za Domovinskog rata hrvatska je mladost, svjesna svoje
ljudske i domoljubne odgovornosti, hrabro i dragovoljno krenula u obranu
Hrvatske od jugosrpskog agresora. Bez njihove hrabrosti i spremnosti na žrtve za
Domovinskog rata danas ne bismo živjeli u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
Sadašnji politički trenutak u Hrvatskoj nije takav da treba s oružjem u rukama
krenuti "u boj, u boj za narod svoj", kako naša mladost danas odlučno i glasno
kliče na nogometnim i rukometnim utakmicama hrvatske reprezentacije.
Međutim potrebno je da i danas naša mladež, naravno bez oružja,
krene "u boj, u boj za narod svoj" odlučno i tako glasno da ih čuju političke
strukture na vlasti, koje su dužne hrvatskim djevojkama i mladićima omogućiti
prosperitetan život u Hrvatskoj, demokratskoj i pravnoj državi, u kojoj će život
biti radost. Naime, za to postoje sve mogućnosti, ah preduvjet za Hrvatsku,
zemlju ugodnog života i blagostanja, su takve političke elite na vlasti koje ne
će skrbiti o osobnoj koristi, nego o općoj dobrobiti svih hrvatskih građana,
kojima će kršćanske, duhovne i kulturne vrjednote hrvatskog naroda biti svetinja
i koje će više skrbiti za ugled Hrvatske na međunarodnoj sceni umjesto da vrlo
zauzeto i više brinu o stanju "u regiji", a neki čak i u "regionu" nego u
vlastitoj zemlji.
Hrvatska mladeži, ne dopusti da o tvojoj budućnosti odlučuju
samo političke elite, jer tvoja sudbina je i u tvojim rukama.
Stoga probuđene svijesti i savjesti kreni "u boj, u boj za narod
svoj", jer je to tvoja dužnost i obveza ne samo radi tvoje budućnosti, nego i
radi dužnog štovanja i zahvalnosti onima koji su u "cvijetu mladosti" hrabro i
nesebično za sve nas žrtvovali svoje živote. Štovani mladići i djevojke,
hrvatska mladosti na kojoj "svijet ostaje", odnosno naša domovina Hrvatska koju
s ponosom zovemo "Lijepom našom", vi ste snaga u kojoj ključaju osjećaji
ljubavi, suosjećajnosti i ljudskosti, odgovorite na pravi način na ravnodušnost
i bezosjećajnost političkih elita na vlasti, koje su izgubile istinsku vezu s
narodom. S najplemenitijim "oružjem" u vašim srcima, s ljubavlju prema domovini
i bližnjima, krenite glasno i odlučno "u boj, u boj za narod svoj!"
U protivnom morat ćete tražiti budućnost izvan granica domovine,
zemlje natopljene i za vas krvlju naših predaka.
Autor: Tin
KOLUMBIĆ
Hrvatsko slovo
21.06.2013. |
