U tome tekstu, osim velike brige za zdravlje toga
časnoga hrvatskoga branitelja, oca troje malodobne
djece, i na pravdi velikoga patnika, ono što me je
najviše zaprepastilo, iznenadilo, razljutilo i ukazalo
na mizeriju dosadašnjih vlasti u Republici Hrvatskoj,
je sljedeća rečenica: "Supruga Veljka Marića je odmah
nakon njegova povratka u Hrvatsku angažirala
odvjetnika kako bi najprije pokrenuo pravnu bitku da
se njezinom suprugu omogući novo suđenje, u nadi da će
hrvatsko pravosuđe srušiti presudu, no ispostavilo se
da takav scenarij nije opcija, tj. da se presuda
srpskoga suda mora uvažiti."!
Što na to reći? Normalnom čovjeku jednostavno od
šoka stane pamet.
Naime, o hrvatskom branitelju Veljku Mariću i
njegovoj kalvariji je sve manje-više poznato. Uhićen
je, odnosno otet kao profesionalni vozač kamiona na
bugarsko-srbijanskoj granici 18. listopada 2010.
godine.
Prije toga je više puta prelazio granice,
obavljajući svoj posao. Za njim nije bila nikada
raspisana nikakva tjeralica. Nadalje, od strane
Srbije slijede sva maltretiranja u pritvorima i
teške optužbe za ubojstvo jednoga srpskoga civila u
Slavoniji, tj. Republici Hrvatskoj, u listopadu
1991. godine, kada je srbijanska agresija već bila u
tijeku, što su pripisali Veljku Mariću uz lažne
svjedoke iz redova četnika i svesrdne usluge sudskih
instanci u Hrvatskoj, dok je optuženi cijelo vrijeme
tvrdio i nastojao dokazati da je potpuno nedužan i
da nema nikakve veze sa tim ubojstvom, jer da nije
tamo ni bio.
No, svejedno, kao što znamo, on dobiva pravomoćnu
presudu na 12 godina teške robije, uz najavu da će
se protiv njega pokrenuti još 3 postupka za ratne
zločine nad Srbima u Republici Hrvatskoj. To sve na
temelju nekakvog njihovog zakona o univerzalnoj
jurisdikciji, prema kojem Srbija ima pravo suditi za
ratne zločine svakome sa teritorija bivše
Jugoslavije. Zaista, to je isto kao kad bi iza
Drugog svjetskog rata poražena Njemačka uzela sebi
za pravo suditi svim pobjedničkim vojnicima
savezničkih sila i svim ruskim vojnicima do kojih bi
slučajno ili otmicom došla.
Tako i Republika Hrvatska, umjesto da je otmicu
svoga državljanina i hrvatskog branitelja shvatila
kao najveći diplomatski i pravni skandal, te
energično tražila oslobađanje svoga čovjeka, ona na
žalost ne samo da ništa nije činila u tome smislu,
nego je još i pomagala kriminalnoj i agresorskoj
državi u tome procesu.
Veljka Marića, teško narušenog zdravlja, nakon 6
godina robijanja, jedva puštaju na daljnje
odsluženje takozvane kazne u Republiku Hrvatsku tek
početkom lipnja 2015. godine, iako je Republika
Hrvatska prije toga pustila u Srbiju oko 40
pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca.
Po povratku u Republiku Hrvatsku, umjesto da
Veljko Marić bude odmah pušten svojoj obitelji i da
se eventualno u novome pravosudnom postupku dokaže
njegov pravni status, on se šalje u strogi zatvor u
Glinu. Jedino mu je tada Predsjednica Republike
Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović davala neku nadu
da bi mogao biti pomilovan.
No, kako ni jednom nedužnom čovjeku ne može biti
svejedno hoće li biti pomilovan i ostati sa stigmom
osuđenog ratnog zločinca ili će biti opravdano
rehabilitiran, on je pokušavao ići na reviziju i
poništenje srbijanske presude.
Kako će se dalje taj časni hrvatski branitelj i
njegova obitelj nositi sa teškom bolešću i sa
saznanjem da istina u Hrvatskoj ne smije biti
dokazivana, kao ni potvrđena dokazana istina o
praznoj Šaranovoj jami kod Jadovna, za koju moramo
vjerovati da u njoj leže tijela 40.000 ubijenih
Srba, iako u njoj nema ni jedne kosti, ili isto tako
vjerovati da je u bivšem radnom logoru Jasenovcu,
bez ikakvih dokaza i nađenih kostiju, ubijeno
milijun Srba, upitajmo se svi?
Također, sjetimo se riječi velikoga hrvatskoga
kardinala, vjernika i humanista, Franje Kuharića, uz
blaženog kardinala Stepinca, najvećega uzora
hrvatskome narodu, i razmislimo može li vlast u
Republici Hrvatskoj pasti niže od one od 2000.
godine na dalje do dosadašnje, za koju ćemo tek
vidjeti kako će se ponašati, i zapamtimo ih: "Ima
istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti; ima
granica na kojima se mora stati; ima položaja sa
kojih se ne smije uzmaknuti.", te njegovu poruku
hrvatskoj političkoj eliti: "Vladajte principijelno,
držite se načela u odnosu prema moćnima, ali pred
nikim ne klečite!".
dr. Ružica Ćavar,
počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i
obitelj i
počasna članica Predsjedništva Hrvatskog
žrtvoslovnog društva
www.hkz-kkv.ch
|
