Hrvatska još nije osvojila zlatnu medalju na Olimpijadi
u Londonu, što ne znači da neće. Međutim, domaći
športski nogometni novinari već su zaslužili drvenu
medalju za objektivno i stručno vrednovanje lika i djela
Dinamovog trenera Ante Čačića. Odjednom su skužili kako
je Mamić Čačiću već odavno trebao dati nogu. Kakav je to
trener koji već sedam mjeseci nije izgubio ni jednu
utakmicu? Stvarno se svima popeo na vrh glave tim
pobjedama, a hrvatsku športsku javnost je potpuno
izludio.
Novinari,
stručnjaci kakvima ih je već Bog učinio, smatraju kako
je Dinamo - obzirom na svoju igru - trebao izgubiti
baš sve mečeve koje je vodio nesretni Ante, ali k'o za
peh nije izgubio ni jedan jedini. I što sada? Nesretni
Čačić našao se u neobranom grožđu! Mrze ga veliki
nogometni stručnjaci kao što su to BBB, športski
novinari koji zbog ikserica nisu nikada aktivno mogli
igrati nogomet pa su ih mame i tate gurnuli u športske
novinare. Mrzi ga i Dinamov "zapad" gdje sjede
isključivo nogometni "šmekeri" od kojih mnogi misle
kako lopta skače jer je u njoj skrivena žaba. Mrzi ga
potiho i sam Zdravko Mamić koji već sedam mjeseci ne
može potjerati trenera i dovesti novog pa se opet malo
slikati, a sve jer Čačić nikako da izgubi utakmicu.
Novinari ga podrugljivo, umjesto Ante, nazivaju
Srećko. Znaju oni da je MOK službeno zabranio sreću u
nogometu i ostalim športovima. Kažu novinari što će
nam pomoći sreća kad u Zagreb dodje bugarski prvak sa
smješnim imenom Ludogorec i sakrije Dinamovcima loptu.
Posjed lopte na toj utakmici bio je 69-31% za Dinamo.
Prema športskim novinarima, međutim, Dinamovci loptu
nisu ni vidjeli! Sad su sve oči novinara uprte u
spasitelja Maminja da tog drskog trenera najprije
iscipelari, pa ga gurne niz maksimirske stepenice.
Čitam SN od subote i ne mogu vjerovati od kuda Anti
Čačiću hrabrost za nove bezobraštine: kaže "Nisam ja
Srećko! Ja sam Ante i prezimit ću i ove godine u
Europi!"
Mislim si: hoćeš, ako odeš u Autriju na skijanje.
Međutim, Ante nastavlja: "Sva sam svoja obećanja do
sada ispunio. ispunit ću i preostala!" Čitam u SN-u
kako je Čačić u 95 minuti utakmice s Bugarima, hladan
kao zmija, rekao svojima na klupi: "Dečki, smirite se,
sjednite! Zabit ćemo ga!" Neki športski novinari u
Jutarnjem odmah su opravdano posumnjali da je Čačić
sigurno imao neki dogovor s Bugarima. Od kuda bi inače
znao da će Dinamo zabiti gol, a tekma je već bila
praktički završena. Kolebljivi Mamić nikako ga ne
smjenjuje, a Čačić nas sramoti gore od onoga u
Mađarskoj. Eto, i u subotu je Dinamo opet pobijedio!
Dinamov trener Čačić
Čačić je prosječni trener koji je počeo u Lokomotivi
gdje nije izgubio ni jednu utakmicu. Nakon toga se
nekim čudom našao i u Dinamu, pa ni tu nije sedam
mjeseci izgubio ni jednu utakmicu. Osvojio je kup i
prvenstvo što samo dodatno upućuje na to da ga se što
prije treba riješiti. Kad napokon dobije nogu u
Dinamu, Hrvatska će, unatoč Olimpijadi, postati
svjetska športska senzacija. Svi će se u Hrvatskoj
diviti Mamiću jer je smijenio trenera koji ne može
izgubiti utakmicu, ali mu zato, po procjenama "velikih
stručnjaka" momčad igra očajno! Čak i Mamić, unatoč
njegovoj opjevanoj mirnoći, hladnokrvnosti i
odmjerenosti, to više ne može trpjeti. Stoga su u
pravu stručna športska pera kad traže da, uz pobjede,
Dinamo mora igrati bolje - recimo kao lani u Ligi
prvaka! Koje sjajne utakmice je Dinamo tada odigrao
protiv Reala u Madridu, Lyona i Ajaxa u Maksimiru! Svi
smo bili u ekstazi od ponosa! Koga briga što smo u te
tri utakmice popušili jedno 17 komada! Važno je da smo
nastupili, nije bitno da li smo pobijedili!
Čačića boli ona stvar što iz tjedna u tjedan
unesrećuje ljubitelje najvažnije sporedne stvari na
svijetu. Puca mu ona stvar koliko pate gledatelji
Žikine dinastije i koliko su čireva već dobili zbog
stalnih Dinamovih pobjeda. Za navijače Hajduka je
razumljivo da bi željeli vidjeti Dinamo na koljenima,
iako bi bilo normalno da svi hrvatski navijači, kad
jedan od njih igra s nekim inozemnim, navijaju za
hrvatski klub. Židak je neki dan lijepo napisao kako
se netko usudio dati Dinamovu svetinju nekome tko se
nekada bavio popravcima TV-a. To je kao da dadeš
madridski Real tipu koji je nekada bio prevoditelj s
engleskog na španjolski ili portugalski.
Zbog svega iznesenoga, javno apeliram na Antu ili
Srećka (kako kome drago!) da napokon počnbe gubiti
utakmice i tako opravda nade pervezne i mazohističke
hrvatske javnosti i novinara. Samo neka oni maštaju o
tome! Kinezi lijepo kažu: "Kad maštaš da ti se ispuni
neka želja, budi oprezan, mogla bi ti se ispuniti."
Schindler iliti Neđo Galić
Schindler iz Ljubuškog i dalje je tema koja se vrti
po hrvatskim medijima. Naš Schindler iliti Neđo Galić
bio je jednostavno rečeno UDB-aš. Preko puta
milicijske stanice u Ljubuškom otvorio je fotografsku
radnju i svi koji su trebali slike i fotokopije bili
su kanalizirani k našem Neđi. Sve bi to bilo ok da
Neđo, kao UDB-in čovjek, nije imao monopol snimanja na
svim svadbama, proslavama, rođenjima malih
nacionalista u Ljubuškom i okolici. Bilo je tu
hrvatskih zastava bez socijalističkih oznaka,
hrvatskih grbova s početnim bijelim poljem, pjevale su
se ustaške pjesme kao što je Vila Velebita i Marijane,
Marijane s Isusovom kiticom, a drug Neđo je to sve
uredno snimao i cinkario klasne neprijatelje UDB-i
vjerujući da radi dobru stvar jer čuva sigurnost
nesrvrstane Juge i sve njene stanovnike od hrvatskog
nacionalizma. Bolila ga je ona stvar što su Hrvati,
zbog njegovog cinkarenja, završavali u UDB-inim
tamnicama. Tko im je kriv što laju naokolo i ističu
ustaške simbole. Sada je napokon unuka neprežaljenog
druga Tita snimila film o podvizima hrabrog i
poštenjačine Neđe u borbi protiv hrvatskih
nacionalista u doba Juge. A ovi digli dreku i protiv
filma, i protiv Neđe i protiv Svjetlane Broz!
Sram ih bilo! U toj neprijateljskoj raboti našao se
čak i vlastiti sin naše Svjetlane koji je, kako piše
Večernjak, majku nazvao lažnom humanitarkom koja je
zdušno maltretirala i njegovog oca. Na kraju, uz svu
ovu halabuku, našao se ipak pravi čovjek koji je
upregnuo sav svoj (anti)talenat kako bi nam otkrio
pravu istinu o čovjeku sa UDB-ine liste kojeg se sada
nastoji prebaciti u Schindlerovu listu. To je čovjek
bez brkova, prepametni Ante Tomić.
U Jutarnjem od 28. srpnja o.g., Ante nam je prebistro
objasnio svu plemenitost Neđe Galića kako ju je
naravno on svojim skromnim literarnim kapacitetom
doživio. Pri tome je pokazao kako je i nadalje na vi
sa istinom, jer nigdje ni rječju ne spominje da je
Neđo, za razliku od Schindlera, naplaćivao od države
svoje usluge, da je bio poznati UDB-in denuncijant, da
je Neđo - čuvši hrvatsku himnu i vidjevši hrvatsku
zastavu na Humcu - skoro pao od srčanog udara. Kad je
Hrvatima, s kojima je živio, napokon sinulo s kakvim
izrodom žive, Neđo je naglo zbrisao u Prag i čekao
tamo da se sve zaboravi. One koji ipak nisu zaboravili
kakav je gad i denuncijant bio Neđo, sada naš vrli
poštenjačina među literatima Ante Tomić naziva ološem
koji je popljuvao šačicu još živućih UDB-aša koji su
došli pogledati film i naslađivati se Neđinim
"junaštvom".
Zna čovjek bez brkova da je njegova heroina Štefica,
inače udovica našeg Neđe, nasred ulice odalamila neku
nacionalistkinju te je pri tome obrala boston, kako
kaže Ante. To je za našeg podoficira JNA Tomića
primjer hrvatskog ratničkog genija. Naravno, Tomić,
koji valjda još uvijek vjeruje kako su Bljesak i Oluja
udruženi zločinački poduhvat, silno pati zbog klete
subde jedne jadne i bespomoćne ženice (Štefice) koju
su hrvatski ra(sis)tički geni prebili u mraku. Ante
bezbrkati nije bio u Ljubuškom, ali zna sve te
rafinirane detalje o Neđi i Štefici jer mu je to
ispričao Pofuk, a ovome pak pok. Avdo Humo tamo još
idiličnih osamdesetih godina, kad se na nacionaliste
išlo u lov kao što još danas engleska vlastela idu u
lov na lisice.
U dramatičnom stilu kao da piše sinopsis za ploveće
kazalište Ante priopćava kako je nacionalistički ološ,
protestirajući, razvio svoje zastave. "Znate kako ološ
voli zastave." patetično komentira Ante. Ne voli, moj
Ante, ološ samo zastave. U moderno doba ološ voli
pisati i tjedne kolumne, najmanje ih smeta što čaršija
zna kakav su ološ oni koji druge zbog njihovog
svjetonazora proglašavaju ološem. Nadam se da Tomić
ima psa - da ga ipak netko voli! Englezi kažu: "Lord,
help me be the person my dog thinks I am!" (Bože,
pomozi mi biti čovjekom kakvim me smatra moj pas!)
Lov na privatnike
Ministar Slavko Linić štedi sve u šesnaest! Svi će
privatnici morati kupiti elektronske kase i tako biti
u neprekidnoj ljubavnoj vezi s poreznjacima. Ako
sumnjivi privatnik ode slučajno na godišnji bez
dozvole svog poreznog referenta odmah će mu tvrtka
biti zapečaćena. Tu mudrost uveli su u BiH, jednoj od
najnaprednijih tehnoloških zemalja svijeta. Prve
godine stavilo je ključ u bravu oko 10.000 sretnih
zanatlija-liječnika i ostale nesocijalističke bagre iz
privatnog sektora iliti ološa kako bi mudro prozborio
Ante Tomić.
Eto, vraćamo se u dobro nam poznati
socijalistički raj. I tada su drugovi s vremena na
vrijeme bili organizirali atraktivne lovove na
privatnike, tek da se ovi ne uspavaju ili uzohole! S
druge strane s puno se obzira šuti o HRT-u koja je
samo od 2004.-08. ostala državi dužna samo za PDV oko
300 milijuna kn. Nitko ne spominje ni INA-u koja je
još nedavno bila dužna državi za porez oko 2 milijarde
kn. S njima će se drugovi već nekako dogovoriti. S
privatnicima nema dogovora, s njima se treba oštro
obračunati! Uvodi se i porez na oružje koji će dovesti
do novih diskriminacija. Više je onih koji imaju
neprijavljeno oružje, pa neće plaćati taj porez, dok
će oni koji su prijavili oružje plaćati novi porez.
Navodno je u Vladi u pripremi i zakon o porezu na ime
i prezime što će opet diskriminirati one žene koje su
nakon udaje zadržale i djevojačka prezimena. I tako se
štedi na sve strane!
Jedino se ne štedi kad se svake godine odobrava oko
3 milijuna kn agentu Angeline Joly na Balkanu Radi
Šerbedžiji. I HDZ-ova i sadašnja koalicijska vlast
uredno odobravaju Radi lovu za njegovo kazalište na
Brijunima. Njegova drugarica režira, deca glume u
komadima, a ostala svojita učestvuje u predstavama dok
gledatelji Žikine dinastije koji svake godine dolaze
na Brijune, veruju kako će negdje u magnovenju iza
kulisa ugledati Staroga ili bar Jovanku! Za tu vrstu
"hrvatske kulturne elite" stvarno ne smije biti
nikakve štednje! Francuzi lijepo kažu: "Sva ljudska
mudrost može se sažeti u dvije riječi: čekaj i nadaj
se!" Čekam i nadam se da će neka nova Oluja jednom
otpuhati putujući cirkus Rade Šerbedžije sa Brijuna!
Autor: Zvonimir Hodak
www.dnevno.hr |
