Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

27 GODINA ─îEKAMO ZAKON O LUSTRACIJI       (10.07.2017.)

Broj Hrvata koje je ubio komunisti─Źki re┼żim mjeri se stotinama tisu─ça, a broj protjeranih samo u razdoblju od 1965. do 1976. iznosi 900.000

Zlo─Źini provedeni pod komunisti─Źkim predznakom, koji su se u kona─Źnici sveli na istrjebljenje Hrvata, nastojali su se skriti. Hrvati postahu gra─Ĺani drugoga reda, a njihovi mrtvi - mrtvi drugog reda, koje nije bilo vrijedno ni popisati. Desetlje─çima se o ovim zlo─Źinima znalo malo ili ni┼íta, a golemi razmjeri tih zlo─Źina postali su vidljivi tek zadnjih 20-ak godina.

Kratki pregled represalija komunisti─Źkoga (jednopartijskog) re┼żima od 1944. do 1990.

U posljednjim mjesecima Drugoga svjetskog rata i prvim mjesecima pora─ça ─Źitava Europa prolazila je kroz drasti─Źne politi─Źke promjene, te se suo─Źavala s posljedicama pro┼żivljenoga sukoba i razli─Źitim oblicima mirnodopskoga nasilja. Nasilje na hrvatskim prostorima doseglo je vrhunac izme─Ĺu jeseni 1944., kada su postrojbe tada┼ínje Narodnooslobodila─Źke vojske Jugoslavije u┼íle okupirale prve hrvatske gradove, i kasnoga ljeta 1945. do kojega su se masovne egzekucije odvijale diljem biv┼íe Jugoslavije. Desetlje─çima se o ovim zlo─Źinima znalo malo ili ni┼íta, a golemi razmjeri tih zlo─Źina postali su vidljivi tek zadnjih 20-ak godina.

Povijesna znanost komunisti─Źkoga razdoblja fokusirala se na ┼żrtve fa┼íizma, a zlo─Źini provedeni pod komunisti─Źkim predznakom, koji su se u kona─Źnici sveli na istrjebljenje Hrvata, nastojali su se skriti ili su bili pravdani borbom protiv ostataka "okupatora i kvislinga", ┼Żivi Hrvati postahu gra─Ĺani drugoga reda, a njihovi mrtvi - mrtvi drugoga reda, koje nije bilo vrijedno ni popisati.

Sli─Źna je situacija bila i u dr┼żavama isto─Źne Europe u kojima je na vlasti bila Komunisti─Źka partija pod dirigentskom palicom iz Moskve, iako je Hrvatska u mnogo─Źemu specifi─Źna. Re┼żim SFRJ od 1944./45. do 1990. ne samo da je proveo masovne likvidacije nakon primirja 8. svibnja 1945., dakle u mirnodopsko doba, nego je proveo democid i etnocid nad stanovnicima Hrvatske, posebice Hrvatima, te je tijekom 45 godina u svim oblicima pogodovao poslu┼ínim ─Źlanovima Komunisti─Źke partije i njihovim obiteljima i prijateljima kao i nehrvatskim stanovnicima Hrvatske i drugih republika.

─îetrdesetopetogodi┼ínji represivni re┼żim zapo─Źeo je - izuzev┼íi odluke Avnoja - kojima se neke narodnosne skupine, kao Nijemce, li┼íava svih gra─Ĺanskih prava ako nisu bili sudionici Narodnooslobodila─Źke borbe - odmah po "primirju" 8. svibnja 1945. masovnim likvidacijom onih Hrvata i drugih stanovnika Hrvatske i njihovih obitelji koji su bili hrvatski suverenisti, odnosno separatisti od Jugoslavije u koju je Hrvatska 1918. na silu inelegitimno ugurana i koji su stvorili samostalnu dr┼żavu Hrvatsku 1941. ili na bilo koji na─Źin sudjelovali u njezinu radu.

Broj likvidiranih mjeri se u stotinama tisu─çama, a to─Źan broj do danas ostaje nepoznat. U razdoblju od 1945. do 1990. brojni Hrvati slu┼żili su vremenske kazne s prisilnim radom u c logorima, a zatim u kazneno-popravnim domovima i zatvorima u kojima su mnogi bili mu─Źeni i ubijeni. Mnogi su jednostavno likvidirani bez ikakvih provedenih sudskih postupaka, a drugi su proganjani i raseljavani.

Represija je nastavljena oduzimanjem gra─Ĺanskih prava, izbacivanjima iz domova, nacionalizacijom ili konfiskacijom stanova, ku─ça, tvornica i druge imovine, ili plja─Źkom, otpu┼ítanjima s posla na ulicu ili slanjem u mirovinu, premje┼ítajem na ni┼żu funkciju, koja se nastavila i u godinama nakon pora─ça otpustom s posla u trudno─çi, maltretiranje i smrt Hrvata-regruta u JNA, ubojstva i otmice hrvatskih emigranata, batinanje i otvorene napade na ulici i drugdje, psihofizi─Źkom torturom prema potrebi i prilici te op─çim davanjem prednosti nehrvatima, komunistima i borcima, redom bez odgovaraju─çih kvalifikacija, na vode─çim mjestima u poduze─çima, ┼íkolama, policiji, raznim dr┼żavnim ustanovama, javnim glasilima kao i zabranom uporabe hrvatskoga nacionalnog znakovlja bez crvene zvijezde petokrake, jezika i drugoga, te golemome privrednom kriminalu s odljevom novca ili u Saveznu blagajnu (Beograd) ili van (London), ┼íto je sve dovelo do masovnoga iseljavanja iz Hrvatske (samo u razdoblju od 1965. do 1976. bilo je 900 000 iseljenika Hrvata) i njezina osiroma┼íenja.

Zatiranje hrvatske suverenosti i uni┼ítavanje Hrvata i njihove nacionalne memorije, po─Źev┼íi od 1918., a nastaviv┼íi se 1945., odvijalo se kako na materijalnome, na primjer uni┼ítenjem grobi┼íta 1. i 2. svj. rata, tako i na duhovnome planu zabranom rada hrvatskim piscima, novinarima, umjetnicima, profesorima, zabranom ─Źitanja ili uni┼ítenjem knjiga hrvatskih pisaca i umjetnika, izbacivanjem hrvatske nacionalne povijesti iz ud┼żbenika, prekrajanjem povijesti i knji┼żevnosti, represijom prema Katoli─Źkoj Crkvi i vjernicima, te ukinu─çem Hrvatske pravoslavne crkve.


Uz te represalije protiv narodnih (Hrvata) i religioznih skupina (katolika i hrvatskih pravoslavaca), postojao je cijeli niz represivnih metoda protiv pojedinca, od pra─çenja i zastra┼íivanja, ucjena, psihi─Źkoga i fizi─Źkoga zlostavljanja do dr┼żavnoga mobbinga. Zakon je za prekr┼íaje .verbalnoga delikta" ili "uvrede dr┼żavne vlasti/predsjednika", koji u demokratskim dru┼ítvima ne postoje, predvi─Ĺao drakonske kazne tamnice, a nemali broj privedenih ili osu─Ĺenih podlegao je fizi─Źkome maltretiranju ili u istra┼żnome zatvoru ili na robiji.

Uz slu┼żbene suradnike, agente, re┼żim je razvio i instituciju dou┼íni┼ítva putem neslu┼żbenih, dijelom dobrovoljnih, dijelom ucijenjenih suradnika, koji se kre─çu od anonimnih potkaziva─Źa koji su u kutije, postavljene od svibnja 45. po uli─Źnim odborima/mjesnim zajednicama mogli ubacivati cedulju s imenom "izdajnika" i "narodnoga neprijatelja" do onih koji su prilikom "obavijesnoga razgovora" pristali na suradnju s tajnom policijom i ┼ípijuniranje prijatelja, kolega i drugih.

Spomenimo i poznate "karakteristike", plave koverte u kojima su nadle┼żni provjereni komunisti─Źki kadrovi davali mi┼íljenje o pojedincima i njihovu radu, koje su se proslje─Ĺivale na novo radno mjesto, novu ┼íkolu, prekomandu i sli─Źno. "Karakteristike" su se pisale i djeci! ┼áto je u njima pisalo, te┼íko je re─çi, ali znamo da je u jednoj za jedno dijete stajalo: "Ne sura─Ĺuje".

U tome razdoblju sustavno kr┼íenje ljudskih prava bilo je uobi─Źajeno, sudski procesi montirani i dr┼żavne institucije zloupotrebljavane, a sve to pod kontrolom Komunisti─Źke partije odnosno Saveza komunista Jugoslavije, NO-a, Subnora, MUP-a, Ozne,Udbe i drugih slu┼żba, zbog ─Źega je partijska nomenklatura predstavljala temelj toga totalitarnoga re┼żima koji se nemilosrdno obra─Źunavao s politi─Źkim neistomi┼íljenicima, prema totalitarnoj komunisti─Źkoj terminologiji, "klasnim'' i "narodnim" neprijateljima, i s onima koji su ru┼íili "bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti", u zemlji u kojoj je jedan narod bio jednakiji od drugih.

Lustracija i lustracijski zakoni u raznim zemljama

Uru┼íavanje komunisti─Źkoga re┼żima krajem 1980-ih rezultiralo je razli─Źitim tranzicijskim problemima nastalima prilikom napu┼ítanja staroga sustava i prelaska u slobodno demokratsko dru┼ítvo. Politi─Źko, ekonomsko, socijalno i psiholo┼íko naslje─Ĺe komunizma ote┼żalo je i usporilo put prema slobodi, kako pojedinca tako i skupina i demokratizaciji dru┼ítva op─çenito.

Parlamentarni odbor Vije─ça Europe (PACE) u dva je navrata (1996. i 2006.) donio Rezolucije kojima se osu─Ĺuju totalitarni komunisti─Źki re┼żimi te reporu─Źio mjere za otklanjanje naslje─Ĺa komunizma. RH je 2006. godine Deklaracijom o osudi zlo─Źina po─Źinjenih tijekom totalitarnoga komunisti─Źkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. prihvatila djelomice zaklju─Źke EU-Rezolucija, i to samo u onome dijelu koji se odnosi na op─çu osudu komunizma, ali nije se ni dotakla pitanja sankcioniranja zlo─Źina iz toga razdoblja niti pitanja preispitivanja djelovanja pojedinaca koji su bili na najvi┼íim dr┼żavnim funkcijama komunisti─Źkog re┼żima te njihovog daljnjega djelovanja u parlamentarnoj demokraciji, kao niti pitanja lustracije.

Rezolucija Parlamentarnoga odbora Vije─ça Europe 1096/1996 ─Źl. 7 "preporu─Źuje da se kaznena djela pojedinaca po─Źinjena za vrijeme totalitarnoga komunisti─Źkog re┼żima kazne prema va┼że─çem kaznenom zakonu, a u slu─Źaju kada postoje vremenska ograni─Źenja za pojedine prekr┼íaje ili zlo─Źine, ona se mogu promijeniti (produ┼żiti) jer se radi o proceduralnim, a ne o supstancijainim, odnosno sadr┼żajnim stvarima." Istim se ─Źlankom "preporu─Źuje su─Ĺenje i kazna osoba za zlo─Źine koji po onda┼ínjim nacionalnim odnosno dr┼żavnim zakonima nisu predstavljali zlo─Źine, a koji se smatraju zlo─Źinima prema osnovnim principima i pravu koje je prihva─çeno u civiliziranim dr┼żavama odnosno nacijama."

─îl. 8 navedene Rezolucije "preporu─Źuje da se paralelno sa su─Ĺenjem pojedina─Źnih zlo─Źina provodi rehabilitacija pojedinaca koji su bili optu┼żeni za "zlo─Źine" koji po principima i zakonima civiliziranih dru┼ítava ne predstavljaju zlo─Źine ..."


─îl. 11 iste Rezolucije spominje i mjere prema osobama koje nisu po─Źinile zlo─Źine koji se mogu utu┼żiti prema va┼że─çem kaznenom zakonu, ali koje su dr┼żale visoke pozicije u biv┼íim totalitarnim komunisti─Źkim re┼żimima, podr┼żavale ga i omogu─çile njihovo trajanje, te spominje administrativne mjere kao lustraciju ili zakon o dekomunizaciji. Cilj je ovih mjera omogu─çiti da se osobe, kojima se ne mo┼że vjerovati da ─çe djelovati u skladu s demokratskim principima, isklju─Źe iz sudjelovanja u vlasti.


─îl. 12 poja┼ínjava da se prilikom provo─Ĺenja tih i takvih mjera moraju zadovoljiti stanoviti kriteriji: krivnja mora biti individualna, a ne kolektivna, mora biti dokazana u svakome pojedina─Źnome slu─Źaju, pravo na obranu (presumpcija nevinosti dok se ne doka┼że suprotno) i pravo priziva na Sud mora biti zagarantirano. Cilj je osiguranje odnosno ja─Źanje demokracije, a ne osveta.

Preuzimanje i otvaranje arhiva tajnih slu┼żbi biv┼íega re┼żima te osnivanje posebnih dr┼żavnih institucija (muzeja, instituta, arhiva ili komisija) za pohranu i prikupljanje dokumenata te prou─Źavanje zlo─Źina komunizma, odvijalo se u europskim dr┼żavama razli─Źitim tempom, te u nekima traje i danas. Oba preduvjeta za suo─Źavanje s totalitaristi─Źkim re┼żimom komunizma (pristup arhivi i dr┼żavna institucija kao provoditelj procesa) ostvareni su do sada u Poljskoj, Njema─Źkoj, ─îe┼íkoj, Latviji, Ma─Ĺarskoj, Estoniji, Rusiji, Litvi, Ukrajini, Rumunjskoj i Makedoniji i djelomi─Źno u Sloveniji, a suo─Źavanje se provodi i u zemljama koje nikada nisu imale komunisti─Źku vlast, kao u ┼ávedskoj i Sjedinjenim Ameri─Źkim Dr┼żavama.

Prethodna iskustva pod komunisti─Źkom vla┼í─çu te uvidi u spise dr┼żavno politi─Źkih organizacija biv┼íega re┼żima potakla su razmi┼íljanja o onemogu─çavanju istaknutih pripadnika toga re┼żima, ponajvi┼íe
onih koji su bili odgovorni za sustavna kr┼íenja ljudskih prava, da sudjeluju u politi─Źkome ┼żivotu, posebno dr┼żavnim i javnim slu┼żbama novih demokratskih dr┼żava koje su iznikle na ru┼íevinama komunisti─Źkog totalitarizma.

Uslijedilo je izglasavanje zakona kojima je bio cilj uklanjanje naslje─Ĺa komunizma, to jest dekomunizacija i lustracija dru┼ítva, a kojima je regulirano sudjelovanje aktivnih du┼żnosnika represivnoga aparata biv┼íega re┼żima u politici i javnim slu┼żbama i to u Njema─Źkoj (1991., produ┼żavan i vrijedi do 2019.), ─îe┼íkoj (1993.), Slova─Źkoj (1996.), Ma─Ĺarskoj (1994. i 1996.), Albaniji (1993. i 1995.), Bugarskoj (1992.), Litvi (1991.), Latviji (1995. i 1996.), Estoniji (1992. i 1995.), Poljskoj (1997. i 2007.), Srbiji (2003.), Makedoniji (2006., 2008. i 2012.), Ukrajini (2014.), pri ─Źemu zakoni u Ma─Ĺarskoj i Srbiji nisu sa┼żivjeli, dok njema─Źki zakon o dokumentima Ministarstva dr┼żavne sigurnosti (Stasi-Unteriagen-Gesetz) s jedne strane pledira na savjest i iskrenost "korisnika" biv┼íega re┼żima - o kojima dr┼żavna institucija skuplja podatke o njihovoj djelatnosti ┼íalju─çi upitnike i prema potrebi ih umirovljuje (govori se o 50-ak tisu─ça umirovljenih profesora i u─Źitelja), a s druge strane drugim zakonom "┼żrtvama" re┼żima pru┼ża rehabilitaciju i materijalnu naknadu za pretrpljenu ┼ítetu (nepravdu).

Jedine dvije biv┼íe komunisti─Źke zemlje, a danas ─Źlanice Europske unije koje nisu donijele lustracijski zakon su Republika Slovenija, gdje se 1997. na saborskoj raspravi glasalo protiv usvajanja takvog zakona, te Republika Hrvatska, gdje je 1998. i 1999. "Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunisti─Źkog re┼żima" Hrvatske stranke prava (HSP) skinut s dnevnoga reda Sabora glasovanjem, pa se o njemu nije ni raspravljalo.

Hrvatska

U prvim godinama postojanja demokratske Republike Hrvatske zate─Źena situacija bila je donekle opravdana jer je netom nakon prvih demokratskih izbora Hrvatska postala metom agresije izvana i separatisti─Źkih poku┼íaja iznutra. Nakon zavr┼íetka Domovinskoga rata, u Hrvatskoj je izglasan Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunisti─Źke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131100, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81102) kojim je reguliran povrat ili naknada za materijalna dobra oduzeta za vrijeme biv┼íe Jugoslavije i NDH (nav. Zakon ─Źl. 2). Regulirana je i naknada politi─Źkim zatvorenicima Zakonom o pravima biv┼íih politi─Źkih zatvorenika (NN 34/95,164/98 i 109/01).

Devedesetih je ustanovljena i "Komisija za utvr─Ĺivanje ratnih i poratnih ┼żrtava", koja je ukinuta po─Źetkom 2002., a koja je u svome kratkome radnom vijeku utvrdila preko 260'000 poimeni─Źnih ┼żrtava. Sredinom 2011. osnovan je Ured za pronala┼żenje, obilje┼żavanje i odr┼żavanje grobi┼íta ┼żrtava komunisti─Źkih sustava ─Źiji se rad odnosio samo na ┼żrtve likvidirane nakon 8. svibnja 1945. Ured je izvr┼íio ekshumacije pojedinih masovnih grobnica u zagreba─Źkoj okolici, no njegov rad okon─Źan je odlukom Vlade RH krajem 2012. kada je Ured pripojen Ministarstvu hrvatskih branitelja.

Postoji i nekoliko drugih, odnosno nevladinih i privatnih inicijativa.

Tako Hrvatski institut za povijest otprije nekoliko godina vodi znanstveno-istra┼żiva─Źki projekt "Ljudski gubitci Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i pora─çu" koji istra┼żuje i objavljuje dokumente odnosne na represiju i zlo─Źine partizana pod vodstvom KPJ nad pora┼żenom vojskom NDH i nad neistomi┼íljenicima u Drugom svjetskom ratu (voditelj: V. Geiger). Unutar projekta te─Źe i projekt "Poimeni─Źni popis stradalih i ┼żrtava Drugog svjetskog rata i pora─ça (voditelj: 1. Kolanovi─ç).


Paralelno s time, udruge, pojedinci i Katoli─Źka Crkva skupljaju podatke i objavljuju Hrvatske martirologije i ┼Żrtvoslove, vode ili su vodili procese za rehabilitaciju pojedinaca osu─Ĺenih na montiranim procesima. O dr┼żavnome Vije─çu za suo─Źavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih re┼żima i njegovom radu, ne znamo mnogo. Iako je Vije─çe osnovano jo┼í po─Źetkom o┼żujka, njegova prva sjednica odr┼żana je tek 29. lipnja. Prema izjavi predsjednika Vije─ça akademika Zvonka Kusi─ça, na toj sjednici pristupilo se formiranju metodologije rada ─Źime se implicira da u razdoblju od po─Źetka o┼żujka do kraja lipnja to Vije─çe nije uradilo ni┼íta iako je rok za izradu prijedloga odnosno zaklju─Źaka Vije─ça 1. o┼żujka 2018.

Tri stupa u suo─Źavanju s komunisti─Źkom pro┼ílo┼í─çu i provedbi lustracije dru┼ítva

U suo─Źavanju s komunisti─Źkom pro┼ílo┼í─çu i provedbi lustracije dru┼ítva potrebno je istaknuti tri klju─Źna problema:


1. Otvaranje odnosno deklasifikacija dijelova arhiva KPH.
2. Osnivanje stalnoga ureda, povjerenstva ili slu┼żbe, zavoda ili instituta od strane Republike Hrvatske.
3. Utvr─Ĺivanje mjera i pravnih sankcija nad pojedincima koji su povrijedili temeljna ljudska prava, te revizija profesionalnih karijera dr┼żavnih slu┼żbenika (lustracija).

Unato─Ź brojnim anga┼żiranjima pojedinaca i privatnih udruga koji rade na rasvjetljavanju razdoblja 1944.-1990., uglavnom bez dr┼żavne ili institucionalne podr┼íke, tek nedavno, 27 godina nakon prvih demokratskih izbora, ostvarenje u Hrvatskoj u potpunosti (?) prvi uvjet za organiziranje legitimnoga, pravno utemeljenoga te institucionalnoga suo─Źavanja s re┼żimom komunizma: izglasan je zakon o "otvaranju" (dostupnosti) arhiva KPH putem deklasifikacije dokumenata. Me─Ĺutim, u me─Ĺuvremenu je mno┼ítvo dokumenata otu─Ĺeno - kao ┼íto je to slu─Źaj s dosjeom Stepinac u kojemu nedostaje 75 dokumenata.


No dva daljnja stupa suo─Źavanja jo┼í nisu podignuta: nije ustanovljena slu┼żba za brigu o gradivu i obradu, a nisu utvr─Ĺene ni mjere i/ili pravne sankcije nad pojedincima koji su povrijedili temeljna ljudska prava (pitanje zastare), kao ┼íto pravilnikom ili zakonom nije ure─Ĺena provjera dr┼żavnih slu┼żbenika u odnosu na njihovu ulogu u represivnom komunisti─Źkom aparatu.

Unato─Ź Deklaraciji o osudi zlo─Źina po─Źinjenih tijekom totalitarnoga komunisti─Źkog re┼żima, od 30. lipnja 2006. i istra┼żiva─Źkome projektu o partizanskim i komunisti─Źkim zlo─Źinima u posljednjim mjesecima rata i prvim mjesecima pora─ça na kojemu su u organizaciji Hrvatskog dr┼żavnog arhiva i Dr┼żavnoga odvjetni┼ítva RH radili Stipo Pili─ç i Blanka Matkovi─ç (2008.-2011.) s ciljem razotkrivanja po─Źinitelja pojedinih masovnih zlo─Źina, hrvatska dr┼żava do sada nije tu┼żila ni osudila niti jednoga masovnog ubojicu, ratnog ili poratnoga zlo─Źinca iz vremena prije i neposredno nakon kapitulacije NDH i sklopljenog mira 8. svibnja 1945. te razdoblja komunizma 1945.-1990., da o pojedina─Źnim zlo─Źinima i silnim kr┼íenjima ljudskih prava tijekom tog razdoblja ne govorimo.

Ne samo da povla┼ítenici re┼żima 1945.-1990. nisu pozvani ni pred sud ni na odgovornost nego smo zadnjih 27 godina svjedoci djelovanja istih tih pojedinaca na ┼ítetu Hrvatske, iako re┼żima ve─ç gotovo 30 godina nema. Dr┼żava Hrvatska tako─Ĺer jo┼í uvijek nije pristupila preispitavanju vrste i na─Źina djelovanja pojedinaca u re┼żimskoj vlasti i njenim institucijama tijekom ─Źetrdesetpetogodi┼ínjeg komunisti─Źkog re┼żima.

S obzirom na to:


- da je destruktivno, destabilizacijsko i subverzivno djelovanje apart─Źika biv┼íega represivnog re┼żima ili onih koji zagovaraju regionalne asocijacije i time nastoje poni┼ítiti samostalnost Republike Hrvatske, a time i domovinski obrambeni rat o─Źigledno (i 27 godina nakon odr┼żavanja prvih demokratskih izbora i stvaranja Republike Hrvatske)


- da su se pojedini povla┼ítenici komunisti─Źkoga re┼żima svojim sudjelovanjem u kr┼íenju temeljnih ljudskih prava i sloboda diskvalificirali kao mogu─çi stupovi (dana┼ínjeg) dru┼ítva koje po─Źiva na po┼ítivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, a rije─Ź je o onima, koji su u vrijeme biv┼íe Jugoslavije bili u redovima:


ÔÇó djelatnika OZNE, UDBE, SDS ili KOS, odnosno tajnih slu┼żbi, kao i na ─Źlanove KNOJa (1944 - 1953),
ÔÇó visokih du┼żnosnika Komunisti─Źke partije odnosno Saveza komunista (partijski sekretari, ─Źlanovi partijskih predsjedni┼ítava ili centrainih komiteta),
ÔÇó visokih du┼żnosnika JNA ili Narodne milicije,
ÔÇó sudaca okru┼żnih ili vi┼íih sudova, javnih tu┼żitelja ili njihovih zamjenika, kao i pripadnika uprava u kazneno-popravnim domovima,
ÔÇó polaznika studija na partijskim, vojnim ili policijskim ┼íkolama u SFRJ, SSSR ili nekoj drugoj komunisti─Źkoj dr┼żavi,
ÔÇó aktivnih sudionika u mu─Źenju ili likvidaciji hrvatskih gra─Ĺana u domovini i inozemstvu, dru┼ítvena je nu┼żnost preispitati sudjelovanje dana┼ínjih dr┼żavnih slu┼żbenika u navedenim slu┼żbama te regulirati pristup odre─Ĺenim vi┼íim dr┼żavnim kao i obrazovnim slu┼żbama dodatnom izjavom o nesudjelovanju ili o sudjelovanju u navedenim slu┼żbama (lustracija). U slu─Źaju sudjelovanja, osoba je du┼żna dati izvje┼í─çe o njezinoj ulozi i zada─çama. Informacije o tome je li neki du┼żnosnik bio djelatnik navedenih slu┼żbi javne je prirode i smije se objaviti.

Otklanjanje posljedica totalitarnoga komunisti─Źkog re┼żima provjerom s mogu─çno┼í─çu onemogu─çavanja visokih partijskih ili dr┼żavnih du┼żnosnika biv┼íega re┼żima da obna┼íaju vi┼íe javne du┼żnosti u Republi─çi Hrvatskoj nije i ne mo┼że biti posljedica diskriminacije tih osoba u odnosu na njihova eventualna politi─Źka ili ideolo┼íka uvjerenja. Naime, kako ─Źlanstvo u tajnim slu┼żbama, vodstvu Komunisti─Źke partije i sli─Źnim re┼żimskim institucijama, nije bilo nu┼żno utemeljeno na njihovu politi─Źkome ili ideolo┼íkome opredjeljenju, to zna─Źi da eventualno ideolo┼íko komunisti─Źko uvjerenje nije bitno za primjenu ovakvoga zakona nego su za ostvarivanje ciljeva dekomunizacije ilustracije klju─Źne jedino aktivnosti kojima su te osobe u obna┼íanju svojih ovlasti kr┼íile temeljna ljudska prava, ┼íto u praksi zna─Źi da ovakav zakon nije usmjeren protiv svih ─Źlanova Komunisti─Źke partije nego samo onih odgovornih za takva kr┼íenja ljudskih prava.

─îlanovi Hrvatske dru┼żbe povjesni─Źara "Dr. Rudolf Horvat" iz Zagreba, koji istra┼żuju pojedine aspekte procesa rasvjetljavanja i suo─Źavanja s totalitarnom komunisti─Źkom pro┼ílo┼í─çu te lustracije dru┼ítva, utvrdili su desetak problemati─Źnih podru─Źja odnosno tema unutar tog procesa koj i ─çe se detaljnije analizirati u sljede─çim tekstovima. Temeljit, objektivan i stru─Źan pristup ovoj problematici neophodan je radi:


- istinskoga suo─Źavanja s pro┼ílo┼í─çu koja optere─çuje hrvatsko dru┼ítvo ─Źemu svakodnevno svjedo─Źimo,


- utvr─Ĺivanja povijesne istine i napretka povijesne znanosti koja je kontaminirana dugogodi┼ínjom komunizacijom i selektivnim pristupom jer se njome umjesto povjesni─Źara i posebnih institucija bave politi─Źari, stari i "novi" borci NOB-a i drugi,


- te sveobuhvatne zaštite ljudskih prava i sveopće demokratizacije hrvatskoga društva.

Dok ovi ciljevi kojima bi se omogu─çio politi─Źki, gospodarski, kulturni i znanstveni napredak Hrvatske ne budu postignuti, hrvatski ─çe narod ostati zacementiran u razdoblju izme─Ĺu Drugoga svjetskog rata i Domovinskoga rata bez ikakve nade u ono ┼íto njegovi neprijatelji najmanje pri┼żeljkuju, a to je bolja budu─çnost za sve hrvatske gra─Ĺane, uklju─Źuju─çi i ┼żrtve (stradale, ranjavane, proganjane, maltretirane i traumatizirane) tijekom dvaju posljednjih ratova u na┼íoj domovini.

Pišu:
dr. sc. IZIDA PAVI─ć i mr. sc. BLANKA MATKOVI─ć, ─Źlanice Hrvatske dru┼żbe povjesni─Źara "Dr. Rudolf Horvat" - Zagreb
Hrvatski tjednik

www.hkz-kkv.ch

143 - 2017

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU