Kao "četvrta vlast" ograničavaju zloporabu moći, a to
znači otkrivanje prljavih poslova u politici,
gospodarstvu, upravi, pravosuđu, svijetu financija.
Imaju ulogu, između ostalog, pokretanja "vrućih" tema o
korupciji i kriminalu, kao i upozoravanje na socijalne
nepravde i provedbu mjera za njihovo uklanjanje.
Sukladno tome i objavljivanje skrivenih ili prešućenih
društveno relevantnih informacija i svih nepoznatih
nepravilnosti u životu zajednice, posebno političkom i
gospodarskom.
Da bi mogli ostvariti sve te zadaće moraju biti
posve neovisni o političkom sustavu, ali i o utjecaju
ekonomske sfere - krupnog kapitala.
Uloga i važnost medija je tolika da se s razlogom
koristi uzrečica "tko ima medije ima vlast". Može se
također reći da tko želi vladati i to diktatorski
vladati taj upire sve svoje napore u cilju kontrole i
posjedovanja medija. Uz napore raznih interesnih
skupina u Hrvatskoj danas najveće moguće napore za
kontrolu i posjedovanje medija upiru politika i
financijski centri moći. Što je veći utjecaj medija na
javnost to su oni sve više "zanimljiviji" politici i
ekonomskim centrima moći, kako bi putem njih
promovirali i zagovarali svoje interese i iste
nastojali predočiti javnosti kao opće, javne interese,
kako bi stvorili sliku koja njima odgovara, to jest
kako bi manipulirali i ostvarili neograničenu moć i
vlast.
Kako
politika ostvaruje svoj utjecaj na medije?
Baš kao što je veliki dio hrvatskih nacionalnih bogatstava završio u stranom
vlasništvu tako je i veliki dio hrvatskih medija završio u rukama stranih
vlasnika. Tim privatnim vlasnicima ( pojedinci, interesne grupe i kompanije ) na
prvom mjestu je profit. Taj profit ostvaruje i dobra tiraža, dobra gledanost i
slušanost. Da bi se postigla velika naklada, velika gledanost i slušanost
mediji, šire govoreći, moraju svakodnevno kontinuirano proizvoditi vijesti, a za
to treba osigurati stalni dotok informacija. Međutim svi mediji u RH ne uživaju
privilegij - pravo na potpunu informaciju, iako je to obveza svake demokratske
vlasti.
U RH je praksa da vlast medijima ne
daje pravovremene i cjelokupne informacije koje su potrebne da bi mediji u
potpunosti ispunili svoju zadaću. Sve "važne odluke", kao i cjelokupna politika
u RH odvija se iza "zatvorenih vrata" daleko od očiju medija i javnosti. Već
time ostvaruju se uvjeti za jednu vrstu kontrole medija, odnosno ostvaruje se
sprega - simbioza medija s politikom. Daju se informacije za publicitet -
popularnost. Oni koji imaju i daju informacije imaju prioritet u medijima.
Njihovi interesi i ciljevi se promoviraju, o njima se piše i govori. Ona
politika koja medijima i vlasnicima medija osigurava informacije kojima im
podiže tiražu ili gledanost - slušanost ima podršku takvih medija. Osigurava joj
se politički rejting i popularnost putem medija. Sloboda medija time je
ograničena samo za uski krug. Mediji prestaju biti kontrolor i korektiv
politike. Postaju ovisnik o politici i sredstvo obmane.
Na udar medija dolaze svi koji ugrožavaju monopol moći s jedne strane i
ostvarenje profita s druge strane. Svi koji ne dijele iste vrijednosti i
mišljenja, kako u političkom, tako i u ekonomskom smislu izloženi su medijskoj
kampanji, prozivanju, etiketiranju, pa i presudama bez ikakvog suda.
Marginalizira se stvarnu opoziciju, kao i pojedince i grupe aktivne u
društvenom i političkom životu. U promicanju interesa onih koji donose korist -
profit, ali i druge razne beneficije, sužava se selekcija informacija, prešućuje
se i zataškava istina. Objavljuje se samo ono što osigurava veliki publicitet i
sigurnost politici - partneru.
S druge strane, zbog ostvarenja dobiti - profita, prednost se daje onim
informacijama koje se mogu dobro prodati, a ne onim informacijama koje
zadovoljavaju komunikacijske potrebe građana.
Može se stoga reći kako je "četvrta vlast" tek prazna fraza, jer su mediji u
RH u veliko samo interes i biznis, a nimalo institucija demokratskog društva.
Zbog profita, kojeg u veliko osigurava informacija, postali su u veliko ovisni o
politici, ali i politika o njima, jer joj mediji osiguravaju publicitet, time i
vlast , a skupa s vlasti i financijsku korist. Jedni i drugi udaljuju se od
pravih vrijednosti, ali i od građana, njihovih potreba i interesa, sve zbog
osobnih interesa i materijalne koristi, a to nije smisao i bit, osobito ne
medija.
Sav smisao i bit djelovanja većine hrvatskih medija nažalost određuje pohlepa,
to jest lažna utjeha - gospodar novac. A novac je nemilosrdni gospodar koji kod
pohlepnog čini da se zaboravi sve ono bitno, pa i ono najbitnije - da je Bog
vrhovni gospodar.( Luka 12, 15-21)
Politika i
na direktan način ostvaruje svoj utjecaj i kontrolu
nad medijima, osobito kad je riječ o javnim medijima.
Dobar primjer tome je aktualno pitanje promjene ili
izmjene Zakona o HRT-u čime se taj javni medij želi u
potpunosti učiniti ovisnim. Po nekim viđenjima to je
pokušaj Milanovićeve politike preuzimanja potpune
kontrole na HRT-u kao javnom servisu i potpuno gašenje
slobode medija u Hrvatskoj. To je potpuno suprotno
izjavi Ive Josipovića, kako je pretpostavka za
uspješnost medija njihova sloboda. Licemjerno je to od
predsjednika, kao i mnoge njegove izjave do sada, jer
dok s jedne strane zagovara slobodu medija s druge
strane šuteći promatra gašenje i gaženje slobode
medija u Hrvatskoj od strane njegove partije.
Milanovićeva nakana, ali i mnogo toga drugoga, o njemu samome govori da on
demokraciju shvaća pogrešno ili je uopće ne shvaća, jer on ne samo da vjeruje
kako je samim "demokratskim" izborom zadovoljena demokracija i da je tim izborom
vladajućima dodijeljeno legitimno pravo da odlučuju u ime interesa javnosti, već
on vjeruje da mu je tim izborom dodijeljeno legitimno pravo da odlučuje i kad je
riječ o uređenju medijskog sustava. On, čija su usta puna demokracije, a djela
puna diktatorskog principa, treba znati da je svakoj vladi, koja želi djelovati
pravedno, demokratski i u skladu s ustavnim načelima prijeko potrebno čuti sve
glasove, a to se može samo ako ona sama zajamči slobodu medija.
Kako krupni kapital ostvaruje svoj utjecaj na medije?
Kapitalu smetaju slobodni mediji.
Smetaju mu mediji i novinari koji se kritički bave zbiljom društva.
Istraživanje, analiziranje, mislilaštvo, kritika, sve su to remeteći čimbenici,
jer kapital treba idilu, mir i stabilnost za gomilanje profita i u interesu mu
je da se u medijima ne spominju previše teme koje ga u tome ometaju.
Reklamama i oglašavanjem, plaćenim oglasima kapital donosi profitu medija, a
privatnim vlasnicima profit je na prvom mjestu. Kapital kupuje prostor, ali
ujedno i šutnju u medijima, jer izostaje kritika na one koji plaćaju reklame i
oglase. Kritički prilozi protiv kapitala izostaju zbog mogućnosti financijskog
gubitka koji bi nastao izostankom reklamiranja i sponzoriranja, a vlasnici
medija u veliko su ovisni o tome. Zbog te ovisnosti mediji su suzdržani od
kritičkog izvještavanja o važnom ulagaču, ali i o mnogočemu, jer u biti oni o
kojima vlasnici ovise diktiraju i određuju kako i o čemu će pisati i govoriti
mediji. Interes privatnih vlasnika - profit potpuno je potisnuo, zanemario i
zapostavio probleme društva i potrebu naroda. Pretvorio je medije u RH u
reklamna poduzeća koja su iz svojih sadržaja uklonili sve što predstavlja
neprofitni sektor i ugrožava moć moći. Kako je taj interes doveo do sprega
medija s politikom, tako je doveo i do sprege medija s krupnim kapitalom, sa
korporacijama i bankama koje reklamiraju, oglašavaju, sponzoriraju, a nerijetko
i kreditiraju vlasnike medija.
Vlasnici medija u veliko su ovisni o tom centru moći i zato su
profesionalni standardi u "hrvatskim" medijima potpuno ustupili mjesto njihovim
interesima. Zato nema mjesta za slobodno izvještavanje, za istinitu informaciju,
jer je pritisak velik. Kad bi se vlasnici medija odlučili za objektivnost,
kritiku, istinu, za slobodu svog medija to bi ujedno značilo doći u sukob sa
centrima moći, a to znači odreći se i ostati bez profita. Zato su se odlučili za
suradnju - spregu i s politikom i s krupnim kapitalom, jer im osiguravaju veliku
dobit i veliku kvotu čitanosti-gledanosti. U vezi s kapitalom idu i korak dalje
dopuštajući mu da direktnim investicijama-kupnjom suvlasničkog dijela i direktno
ostvari svoju vlast u medijima. Na temelju stanja može se reći da mediji u RH ne
funkcioniraju i ne postoje kao četvrta grana vlasti kojoj je funkcija
ograničavanje zloporabe moći moćnika.
Mediji u RH
pali su na niske grane, jer funkcioniraju kao važna
karika diktature i pritiska u trokutu
politika-mediji-kapital.
Uz vjersko-moralne čimbenike i ostale kulturne
čimbenike hrvatskog društva suodgovorni su za stanje
čvrste i stabilne diktature u Hrvatskoj. Suodgovorni
su i za druge negativnosti, za politički nepotizam,
korupciju, kriminal, zloporabe, odnosno za ruinirano
hrvatsko društvo. Suodgovorni su, jer ne rade svoj
posao, da su etički i moralni standardi dovedeni do
ništavosti, da je Hrvatska u svim svojim sferama jedna
velika močvara.
Piše: Omrčen, Mirko
|