Zakone donose zakonodavna tijela, ljudi koji su izabrani od naroda da ga zastupaju. Stoga se zakoni smatraju važećima dok ih isto zakonodavno tijelo, u našem slučaju Hrvatski Sabor, ne promijeni. Zakon donesen u teškoj i nepovoljnoj situaciji može se i treba mijenjati, kao što je sada slučaj sa zakonom o ćirilici koja bi, kao nova pljuska poniženja, udarila četničkom čizmom u lice naš simbol stradanja - grad Vukovar.

Nije li dosta da su razorili grad, poubijali ljude, taje gdje su naši mrtvi, uvukli se u policiju i ine službe, prijete i izazivaju, još se samo treba zabiti nož onih što su zauvijek zabilježeni na snimci ulaska u zgarište Vukovara, nož na kojem piše ćirilicom - ovo je Srbija! Odgoditi po svaku cijenu ovaj zakon, ne dopustiti novu orgiju sile u krhkom miru na istočnoj granici naše Hrvatske!!!

Stanimirović je sudjelovao u odvođenje hrvatskog branitelja Marijana Popovića

Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović kao oficir rezervnog sastava JNA i "šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema", listopada 1991. godine, s još nekolicinom pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine, počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika, a protivno Ženevskoj konvenciji.

Kazneno djelo počinili su na štetu ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. Nakon određenog vremena doznala je da je pronađeno mrtvo tijelo njenog Marijana na njivi u blizini pravoslavnoga groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali. Nakon progonstva 1997. godine Vladin Ured za zatočene i nestale na čelu s pukovnikom Ivanom Grujićem, pokušao je pronaći tijelo hrvatskog branitelja Marijana Popovića, ali ga nije našao.Tijelo je u međuvremenu preseljeno na nepoznato mjesto, tako da i dan-danas obitelj ne zna gdje je tijelo i grob.

Stanimirović: Nazočio odabiru Lovašana za odlazak u minsko polje

(Kliknite na sliku)

Stjepan Peulić, koji je preživio prolazak kroz minsko polje 1991., u razgovoru s novinarima 18. listopada 2012. godine, svjedoći kako su srpski agresori zatočenim hrvatskim civilima rekli da idu u berbu grožđa. "Prvo su odvojili jednu grupu, koju su tukli i boli noževima, onda su Ljuban Devetak i dr. Vojislav Stanimirović koji je stajao kraj njega, naredili, kažu idu svi i svi smo krenuli prema ulazu u selo, bilo je jasno da idemo na streljanje"

Vojislav Stanimirović je nazočio je odvođenju ranjenika iz vukovarsku bolnicu

Dana 20. studenog 1991. dr. Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio rezervni oficir JNA na dužnosti "šef sanitetske službe i glavni za zdravstvenu zaštitu za područje zapadnog Srema", nazočio je odvođenju ranjenika iz vukovarsku bolnicu. O tome svjedoči bolničarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana Zdravčević, koja i danas radi u vukovarskoj bolnici.

Tko štiti Vojislava Stanimirovića!?

Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je "za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića", (v. i "Vjesnik", 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu?

Za Udrugu dr. Ante Starčević- Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik