Nemali broj Predragovih poznanika "razlog" vidi u
tobožnjoj skrivenoj braniteljskoj povijesti njega
samoga, preciznije da je on ustvari lažni branitelj koji
je, iz ne zna se kojih razloga, "zalutao" u
zarobljeništvo nakon pada Vukovara.
- Nakon Matića, ponovno prijeti i
Slavko Linić. Već od ožujka najavljuje porast PDV-a na
čak 25 posto. Od 1. srpnja nekad popularni Stečajko,
zbog toga što je od godine 2000. olako tjerao
gospodarske subjekte u stečaj, najavljuje "poreznu
reformu" kroz uvedbu poreza na imovinu. Prijeti
Stečajko da će uvesti i porez na dividendu. Prijeti i
potpredsjednik Vlade iz Knina Branko Grčić smanjenjem
proračuna za najmanje 3,5 milijardi kuna. Grčić
najavljuje smanjeno kreditiranje banaka i druge
rezove, te da će se smanjiti iznos za plaće koje se
isplaćuju iz proračuna. "Idemo u reorganizaciju od
glave, a onda i naniže", prijeti Grčić. Linić je
također najavio manju masu novca za plaće, što se
"može postići smanjenjem novog zapošljavanja".
I sada "Stečajko" Linić dolazi na svoje. Najavljuje
ono u što nitko razuman ne vjeruje, da će država svoje
obveze morati podmirivati u roku od 30 dana.
Poduzetnici međusobno i prema državi imali bi rok
plaćanja od 45 dana, osim ako ne ugovore dulji rok, a
najviše do 60 dana, poručuje Linić. Nakon 60 dana više
ne smije biti neplaćenih obveza. A što onda slijedi?
Ako se dužničke tvrtke kroz 30 dana ne nagode s
vjerovnicima, država preuzima nagodbu s najvećim
vjerovnicima u roku od 90 dana, što znači da banke
ulaze u kapital i dolazi do preuzimanja nekretnina i
imovine izvan funkcije, a poslije toga slijede
stečajevi bez preustroja. No, ne će to baš tako
funkcionirati.
Tu će Stečajko Linić naići na protivljenja. A da bi
sve to "profunkcioniralo", Vlada kukuriku koalicije to
najbolje zna. Pomoću klasičnih čistki. Linić je
najavio promjene direktora javnih poduzeća, te da više
ne će tražiti članove njihovih nadzornih odbora putem
natječaja. Dakle, imaju oni svoje ljude koje će
jednostavno samo smjestiti u nadzorne odbore i na
direktorska mjesta. Zašto bi gubili vrijeme na tamo
nekakvim formalnostima. A da Linić misli ozbiljno
potvrđuje i njegova izjava: "Apsurdno je biranje
nadzornih odbora javnih poduzeća na natječajima, jer
Vlada treba biti izravno odgovorna za upravljanje
državnom imovinom. Mijenjat ćemo zakon, a nakon toga i
članove nadzornih odbora. Vlada će raspravljati i o
direktorima javnih poduzeća, pri čemu će kriterij biti
uspješnost poslovanja, racionalizacija i investicije.
Očito je da u mnogim tvrtkama toga nije bilo",
"pojašnjava" Linić.
- Da je
Milanovićeva Vlada skupina zbrda zdola skupljenih
pojedinaca kojima je jedini cilj razoriti sve vrijedno
stvoreno u proteklih 21 godinu u mladoj hrvatskoj
državi, potvrđuje i ukinuta osuđujuća presuda Bojanu
Sobolu, bivšem pomoćniku Šime Lučina od 2000. do 2004.
godine. Naime, Vrhovni sud je brzopotezno ukinuo
prvostupanjsku osuđujuću presudu bivšem pomoćniku
ministra unutarnjih poslova pa će se suprugu SDP-ove
saborske zastupnice i nove predsjednice
Mandatno-imunitetnog povjerenstva Gordane
Sobol-Kosanović ponovno suditi za zlouporabe položaja
i ovlasti kojima je MUP navodno oštećen za više od
pola milijuna kuna. Nije teško predvidjeti kako će se
odvijati to novo suđenje kod ovakve vlasti.
- Mnogi se Hrvati opravdano zgražaju sudjelovanjem
ateističko-agnostičko-nevjerničkog trojca - Ivo
Josipović, Zoran Milanović, Boris Šprem - na polnoćki
u zagrebačkoj Katedrali. Sjedili su u prvome redu iako
ni molitve ne znaju. Dodvoravali su se zagrebačkome
nadbiskupu, kardinalu Josipu Bozaniću, iako su
nevjernici. Takav njihov potez izazvao je otpor i kod
njihovih rabijatnih istomišljenika, koji su od njih
očekivali da ne će doći na Kaptol i da će poručiti
"popovima" kako im više ne trebaju. No, prevladala je
pragmatika i nastavljeno dodvoravanje običnome puku.
. Možda je važnije ono što su Milanović i Josipović
govorili poslije mise, nego sam njihov dolazak na nju.
Tako Milanović kaže da "Božić nosi vrijednosti poput
snage opraštanja, pomirenja i sućuti", pa je pozvao na
"obnavljanje nade, razumijevanja i povjerenja u
hrvatskome društvu". Sve suprotno od onoga što,
primjerice, govori, pa već i radi, njegov "ministar
športa", "uslovni hrvatožder" Željko Jovanović, koji
zagovara rat protiv svih onih koji drukčije misle.
Milanović je još i ovo rekao: "Ovo su bile poruke mira
i jedinstva. To je ono što će nam biti potrebno u
Hrvatskoj, da poštujemo sebe, da poštujemo druge i da
drugi nas poštuju. Da budemo zajedno u vremenima koja
možda nisu najteža, ali su teška." Dakle, sve suprotno
od onoga što se događa u praksi i što promiču njegovi
ratoborni pomoćnici iz čijih usta riga neviđena
protuhrvatska vatra. Kad smo kod licemjerja potrebno
je spomenuti i Josipovićevu izjavu kako je "Božić dan
dobrote mira i ljubavi", također upravo suprotno od
onoga što radi on i brojna svita koja ga okružuje na
Pantovčaku.
- Ivo Josipović je zatražio od Ustavnoga suda ocjenu
suglasnosti Zakona o ništetnosti određenih pravnih
akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i
Republike Srbije s Ustavom Republike Hrvatske,
priopćeno je iz Ureda predsjednika. Josipović smatra
da ovaj zakon "narušava ustavno pravo branitelja iz
Domovinskog rata na obranu u mogućem kaznenom postupku
zbog ratnih zločina", te da ih "izlaže pravnoj
nesigurnosti i uskraćuje im mogućnost da u suradnji s
nadležnim tijelima Republike Srbije otklone neosnovane
optužbe". Klasična zamjena teza. Predsjedniku s
velikim "R" smeta Zakon o ništetnosti određenih
pravnih akata..., ali ne smeta onaj srbijanski "pravni
akt" na temelju kojega i dalje love hrvatske
branitelje "ma gdje bili".
- Nakon 451 dana od održavanja općih izbora čelnici
šest vodećih stranaka u Bosni i Hercegovini konačno su
postigli dogovor o uspostavi vlasti na državnoj
razini. Dogovorena je nacionalna podjela pozicija u
Vijeću ministara. Iako sada mnogi likuju zbog
dogovora, Hrvati moraju ostati i dalje najtužniji, jer
je izgubljeno skoro godinu i pol vremena samo kako bi
se hrvatske predstavnike zaustavilo u vladanju koje im
je rotacijski pripadalo.
- Nakon što je kukuriku koalicija došla na vlast,
nikud joj se nije žurilo. Nova šefica diplomacije
Vesna Pusić razmišljala je o referendumu negdje u
proljeće. "Bilo bi neodgovorno da se referendum o
pristupanju EU-u održi mjesec dana nakon potpisivanja
pristupnog ugovora, kako je predviđeno saborskom
Deklaracijom. Realan rok za referendum je veljača...",
govorila je Vesna Pusić. No, ne zadugo. Kad je stigao
mig iz Bruxellesa da se treba požuriti s referendumom,
jer bi moglo doći do zasićenja kod birača zbog jako
nepopularnih mjera koje slijede, u Banskim dvorima su
preko noći odredili 22. siječanj za dan referenduma o
ulasku u Uniju. Očito je došlo do promjene odluke u
samomu državnom vrhu iz straha od reakcije građana na
ozbiljne bolne rezove koji slijede i siguran pad
rejtinga Hrvatske u veljači. To što su se malo
pobunili u Gongu nikoga posebno niti interesira niti
brine. Još uvijek se od hrvatskoga biračkog tijela
može raditi ono što se vlastima prohtije.
- Novinar Slobodne Dalmacije Vedran Marjanović iznio
je deset razloga zašto ne u EU, kojima nemam što
dodati.
1. Gubi se teško
stečena samostalnost.
2. Gubljenje nacionalnog identiteta.
3. Neravnopravan položaj unutar Unije i provođenje
diktata glavnih članica.
4. Pojačana rasprodaja nacionalnog bogatstva zbog
ekonomske slabosti.
5. Liberalizacija režima useljavanja u Hrvatsku.
6. Priljev jeftine radne snage koja ruši cijenu rada
i zatvara radna mjesta domaćim ljudima.
7. Uplaćivanje sredstava u proračun EU-a u većoj
mjeri nego što smo u stanju povući.
8. Pojačan odlazak visokoobrazovanih.
9. Zatvaranje industrija koje ne mogu ispoštovati
regule Unije i preuzete obveze.
10. Povećan uvoz hrane i problemi za hrvatske
poljoprivrednike i ribare.
- "Jugoslaviju volim i sad bih potpisao da se
ponovno formira", kaže Abdulah Sidran, bosanski pisac i scenarist filmova.
Sidran je još dodao da su Jugoslaviju "formirali najpametniji i najveći ljudi, a
razvalili su je hohštapleri". Sidran se osvrnuo i na svoje predratno
prijateljstvo s Radovanom Karadžićem. Tvrdi da je nekadašnji čelnik bosanskih
Srba još 1969. godine vrbovan za rad u Službi državne bezbjednosti (SDS), koja
ga je kasnije poslala i na usavršavanje u SAD. Samo nije pojasnio zašto se je s
njime desetljećima družio.
Marijan Majstorović,
Hrvatski fokus |
