Pri tomu bi se izložio opasnosti da zahvaljujući tom
mjerilu neke od Vas navedem prije nekih drugih koji su
za sadašnje stanje domovine nam Hrvatske manje zaslužni,
a neke zaslužnije navedem pri kraju. Osim toga, lako bi
mi se dogodilo da neke ne spomenem, a zaslužili bi i te
kako biti spomenuti. Zato sam odlučio obratiti Vam se
ovako uopćeno, no siguran sam da će oni među Vama koji
dođu u priliku pročitati moje pismo lako prepoznati sebe
i svoje zasluge.
Možda Vam također izgleda čudno da Vam
se ovako obraćam iako iza mene ne stoji nikakva
politička stranka, a ni politička sila, nikakav
novčarski niti poduzetnički loby, nikakav medijski div
pa čak ni bilo kakva udruga građana. Moja skromna
odvažnost temelji se jedino na mojem čvrstom
vjerovanju da ovo što namjeravam napisati tako ili
slično misli i osjeća veći dio hrvatskog naroda.
Petnaesta obljetnica međunarodnog
priznanja Republike Hrvatske lijepa je okrugla
obljetnica i bila bi dobar razlog za slavlje da nam ju
upravo Vi kojima upućujem ovo pismo niste u velikoj
mjeri pokvarili. Razmišljajući o toj obljetnici upitao
sam se u jednom času kako bi se snašao i kako bi
doživio ovu zemlju da sam prije petnaest godina otišao
nekamo gdje ne bi imao nikakvih vijesti ni saznanja o
događajima u domovini. Zaključio sam da bi mi
prilagodba na današnje prilike u Hrvatskoj bila vrlo
teška. Razlog tomu jest posve novi rječnik kojim se
danas služite Vi hrvatski čelnici i uz Vas brojni
mediji koji Vas prate, podupiru i promiču.
Da bi ste i Vi, ali i svi drugi
čitatelji ovog pisma vidjeli o čemu je riječ sastavio
sam mali podsjetnik, mali pregled određenih naziva i
pojmova, koji su zahvaljujući Vašem djelovanju i
nastojanju izgubili svoj izvorni smisao i svoje
izvorno značenje. Umjesto toga Vi ste tim nazivima i
pojmovima dodijelili različita nova, u pravilu pogrdna
značenja čime ste im ujedno promijenili i sadržaj i
smisao.
Počet ću od Vama najmilije riječi i
najdražeg pojma - politika
Prije petnaestak godina ta riječ je u
Hrvatskoj značila "umjetnost mogućeg", umjetnosti
umješnost koje su vodile k slobodi, neovisnosti i
međunarodnom priznanju i to pobjednički, uzdignute
glave, prkosno i ponosno. Vaše djelovanje i
postupanje, vaše vođenje (ili bolje rečeno - vodanje)
ove zemlje posve je promijenilo pojam i riječ
politika, tako da je ona u Vašoj izvedbi dobila više
novih sinonima, koji doduše također počinju sa "po",
ali znače nešto sasvim drugo. To su: pokornost,
poniznost, poslušnost, podatnost, poltronstvo.
Jedan od najplemenitijih ljudskih
osjećaja - domoljublje dobio je negativan predznak i
novo ime. Sada se taj plemeniti osjećaj pogrdno naziva
nacionalizmom, fašizmom, ksenofobijom, desničarstvom,
zaostalošću, primitivizmom, ili provincijskom
zalupanošću.
Hrvatsko državno vodstvo na čelu s
utemeljiteljem suvremene hrvatske države, ono koje je
vodilo zemlju kroz teški rat i izvojevalo pobjedu, Vi
ste prihvaćanjem i priznavanjem haaških optužnica,
pristali da bude nazvano zločinačkom organizacijom.
Pobunjenici, četnici, organizatori
Krajina i sl. u Vašem se novom rječniku nazivaju
mirnim civilnim stanovništvom.
Slavni, pobjednički Domovinski rat,
rat protiv osvajača, protiv arhitekata amputacije
Hrvatske, protiv provoditelja genocida, rat za
neovisnost i oslobođenje okupiranih dijelova domovine,
dobio je u Vašem suvremenom rječniku "oktroiranom" Vam
iz Haaga, sasvim novo ime i novo značenje i sada se
zove zločinački pothvat. Istina je da većina Vas to ne
izgovara ni glasno, ni javno, ali kada priznajete i
prihvaćate haaške optužnice i na temelju njih
uhićujete, izručujete, pristajete na suđenje i sudite
hrvatskim vojskovođama koje te optužnice upravo tako
optužuju, očigledno je da ste na takvo preimenovanje
Domovinskog rata pristali i s njime se suglasili.
Oslobođenje pojedinih dijelova
Hrvatske u blistavim pobjedničkim akcijama Hrvatske
vojske kao što su bile akcije Maslenica, Medački džep,
a osobito Bljesak i Oluja, Vi ste po želji Vaših
gospodara iz tzv. Međunarodne zajednice pristali
preimenovati pa su sada to etničko čišćenje i masovni
ratni zločini protiv civilnog stanovništva.
Oni najodlučniji i najhrabriji koje
smo prije petnaest godina ponosno zvali dragovoljcima
Domovinskog rata u Vašem pojmovnom rječniku sada su
jednostavno postali ratni zločinci, a oni malo
sretniji među njima samo su ili lažni dragovoljci ili
ratni profiteri. Kako bilo da bilo oni su za Vas teret
koji bi na Vašem putu u Europu (trebalo bi znati u
koji dio njenog tijela smjerate) najradije odbacili,
zgazili i zaboravili.
Malo širi pojam hrvatski branitelj
koji je obuhvaćao sve one koji su se, bilo kao
dragovoljci, bilo odazivajući se pozivu za novačenje,
uključili u obranu domovine, zamijenili ste s nekoliko
novih naziva, ali najčešće se sada hrvatski
branitelji, ako nisu već nazvani ratnim zločincima,
nazivaju lažnim braniteljima.
Oni hrvatski branitelji koji su u
ratu založili i izgubili svoje zdravlje postali su
invalidima Domovinskog rata. To su ljudi kojima se u
svim "normalnim" zemljama odaju najveće počasti i
poštovanje (da mirovine i invalidnine i ne spominjem),
no u Hrvatskoj su oni poseban trn u Vašim čelničkim
očima. Zato su tim časnim ljudima Vaši medijski
pouzdanici pronašli niz novih naziva kojima ih
svakodnevno časte na stranicama Vaših novina, na
valovima Vaših radio-postaja i u emisijama Vaših TV-
postaja. Ako se nisu iz ravno zamjerili komu od Vas,
ili kojem od Vaših pouzdanika onda su samo lažni
invalidi. Pri tomu uopće nije važno što pojedinima
nedostaje ruka, pojedinima noga ili obje, a pojedini
ne mogu iz kreveta, ili kolica. U suvremenom rječniku
koji je Vaše djelo ipak su sve to lažni invalidi.
Međutim, ako su se, ne daj Bože, zamjerili kakvom
samodopadnom posleniku javne riječi, dobit će puno
slikovitiji naziv kao na npr. hrpa fašističkih
vandala.
Autora te neobične sintagme najprije
je sud pravne države Republike Hrvatske pravomoćno
oslobodio od optužbe za uvredu, a zatim je njegova
karijera naglo pošla uzlaznim smjerom i dobio je
visoko savjetničko mjesto.
Daleko bi me dovelo da nastavim
redati novitete koje ste uveli u jezik koji pod Vašim
utjecajem ima sve manje prava nazivati se hrvatskim.
Međutim, bilo bi dobro načiniti neku vrstu sažetka pa
pokušati nekoliko povijesnih podataka ispričati
rječnikom koji je vrijedio prije deset do petnaest
godina, a zatim usporedbom utvrditi kakav će sadržaj
proizaći ako se isti podatci ispričaju Vašim
suvremenim jezikom.
Povijesna priča ispričana u
razdoblju 91. - 95.g. glasila bi ovako:
Godine 1991. Republika Hrvatska je
koristeći svoje pravo koje joj je davao Ustav SFRJ
proglasila svoju neovisnost za koju se na referendumu
izjasnilo više od 90 % pučanstva. Zbog toga je bila
napadnuta od strane Jugoslavenske armije koja se
stavila u službu velikosrpske zamisli o širenju Velike
Srbije na najveći dio Hrvatske i cijelu Bosnu i
Hercegovinu. Od planirane okupacije i genocida
obranila se zahvaljujući onim građanima koji su bez
oklijevanja i straha dragovoljno postali njenim
braniteljima. U teškom, neravnopravnom ratu tijekom
više od pet godina hrvatsko državno vodstvo uspjelo je
ustrojiti, naoružati i obučiti Hrvatsku vojsku, koja
je vođena njenim najboljim i najsposobnijim časnicima,
oslobodila čitavo okupirano područje, izuzev istočnog
dijela Slavonije te Baranju, koji će ipak naknadno
biti oslobođeni mirnim putem političkom vještinom i
odlučnošću. U tom slavnom, pobjedonosnom ratu velik
broj branitelja je izgubio život, a još je više
branitelja izgubilo zdravlje te su postali invalidima
Domovinskog rata.
Ista ta priča ispričana jezikom koji
ste nam od nedavno nametnuli Vi - hrvatski čelnici,
sada o petnaestoj obljetnici međunarodnog priznanja
Republike Hrvatske, glasi:
Godine 1991. sukobili su se hrvatski
i srpski nacionalistički vođe i krasnu zemlju
Jugoslaviju gurnuli u građanski rat, a njene do tada
složne i bratske narode su posvađali i zavadili. Da bi
se održali na vlasti hrvatski nacionalistički vođe
udružili su se u zločinačku organizaciju. Njihov cilj
je bio da provođenjem zločinačkog pothvata osnuju
državu u kojoj će vladati fašistička diktatura. Da bi
ostvarili taj plan probudili su u građanima niske
osjećaje ksenofobije, desničarstva i sl. što je
osobito imalo odjeka među primitivnim i zalupanim
provincijalcima. Takvi su se lažno predstavili kao
dragovoljci nekakvog Domovinskog rata, a radilo se
zapravo o ratnim profiterima i ratnim zločincima, koji
su građanski rat koristili za stjecanje i
iživljavanje. Oni su provodeći zločinački pothvat kroz
razne vojne akcije protiv mirnog civilnog stanovništva
a koje su kao generali vodili najveći zločinci kojima
se sada sudi i u Haagu i u Hrvatskoj, počinili
nebrojene ratne zločine, a i te njihove vojne akcije
bile su same po sebi ratni zločini. Pri tomu su u
borbama s hrabrim civilnim pučanstvom neki od njih
nešto malo nastradali pa ih je nekolicina poginulo dok
su ostali sada lažni invalidi, koji misle da imaju
neka prava, a u stvari su hrpa fašističkih vandala.
Nakon što ste usporedili ove dvije
inačice, koje govore o istim ljudima i istim
događajima, zaključite sami koju i kavu zemlju Vi to
vodite, kako ju predstavljate Europi i ostatku
svijeta, što to Vi mislite o narodu kojem i sami
pripadate i o najvećim svetinjama tog naroda, kako i
koliko cijenite one koji su podnijeli najveće žrtve da
bi Vi danas vladali ovom zemljom. Vaše priče kako
vodite ovaj zalupani narod u Europu, u zajednicu
civiliziranih naroda, imaju velik nedostatak. Ne
govorite nam ništa o tomu na koji to način može u
takvo elitno društvo ući država koju je uspostavila
zločinačka organizacija izazivanjem građanskog rata i
kroz bezbrojne ratne zločine ostvarila svoj zločinački
plan. Može li ta i takva država postati ravnopravnom
članicom Europske unije, ili nas Vi to pripremate da
postanemo vječno zahvalnim protektoratom te
međunarodne zajednice. Možda nam se takvim poniznim,
podatnim i raskajanim zločincima doista dozvoli da
jednog dana (vjerojatno zajedno s državom koja je u
ratu bila napadač) uđemo pužući među te dobro stojeće
i ponosne narode, ali ljagu koju već nekoliko godina
upravo Vi, naši čelnici nanosite na lice nacije, ne
ćemo moći oprati tisuću godina.
Nemam ni vremena, ni prostora
nabrojati i predbaciti Vam sve što činite na štetu
svoga naroda pa ću Vam umjesto toga ispričati kratku
basnu s poukom.
Leteći u vedrim visinama jastreb
ugleda crva na jednoj od najviših grana nekog velikog
drveta. Iznenađen time doleti bliže crvu i upita ga:
"Kako li si
ti dospio ovako visoko ?"
Crv mu na to odgovori: "Gmižući gospodine. Gmižući."
Taj odgovor ne
ostavi nikakav dojam na jastreba te on mahne krilima,
svojim ubojitim kljunom zgrabi crva i u hipu ga
proguta.
Kao i svaka basna i ova ima pouku -
čak dvije pouke.
Prva glasi:
Ako se gmižući poput crva uspiješ popeti i na vrlo
visoku granu, ipak ćeš ostati crvom.
A druga glasi:
Ako si crv, pa makar se našao i na vrlo visokoj grani,
to te ne će spasiti od onih koji se u visine penju i
visinama vladaju leteći, a ne gmižući.
Toplo se nadam da će bar neki među
Vama razumjeti i ovu basnu i njene pouke. Možda bi se
još moglo i popraviti nešto od štete koju svakodnevno
činite. Međutim, za sada nemam nikakvog razloga slati
Vam slavljeničke poruke ili čestitke prigodom ove
velike obljetnice i podsjećanja na povijesnu pobjedu
ovoga naroda kojeg toliko malo volite i cijenite.
Jedino što Vam mogu jednostavno i iskreno poručiti je
- sram Vas bilo.
Dražen
Matijević,
odvjetnik u Osijeku
Osijek, uoči 15. siječnja 2007. obljetnice
međunarodnog priznanja Republike Hrvatske
|
