![](images/ingrid_anticevic_marinovic_001.jpg)
|
Marina Merzel je Žarka, Mirando Mrsić je Miralem,
Ingrid je zapravo Mara... Zašto su mijenjali ime?
Mislite li da bi, primjerice, poznati ginekolog Asim
Kurjak prošao bolje da se zvao Hrvoje Horvat? Ne bi,
kompetencija i stručnost ne pita za minorne stvari
kao što su ime i prezime. Dapače, nižući uspjehe u
svojoj branši, o imenu ovog ginekologa nitko niti ne
razmišlja.
Psiholozi se slažu da ljudi koji mijenjaju svoje
ime nemaju samopouzdanja, ne vjeruju u svoj uspjeh i
zapravo se srame sami sebe. Lijepo je to i u svom
remek djelu "Ime ruže" objasnio Umberto Eco rekavši
na kraju: "Ime ne znači ništa... Ruža bi mirisala da
se ružom i ne zove".
|
Promjenom imena pojedinci pokušavaju izmijeniti sliku
o sebi i prikriti određene komplekse, ali ta pošast i
nije tako strašna sve dok ne shvatite da je njome
zaražena hrvatska politička i društvena scena. Kažemo
scena, jer promjena imena zahtjeva igranje uloge onoga
čega zapravo nismo ili grublje rečeno - laganje. Da
nam političari lažu o ovom i onom, to i nije neka
novost. Laganje, pak, o svom identitetu zadire u
patologiju i postavlja logično pitanje: Zašto ste,
pobogu, mijenjali svoje ime?
Učinili su to mnogi.
Marina Lovrić Merzel je Žarka Sekulić,
Mirando Mrsić rođen je kao Miralem,
Ingrid Antičević (did ju nou?) je zapravo
Mara, Zoran Šprajc je
do nedavno bio Jovanović,
Vanja Sutlić je Jovan Kuga, a
Goran Beus Richemberg (zvuči uistinu
impresivno) je realno Emir Tahirović.
Moglo bi se ovako nizati unedogled, ali već prvo "bacanje oka"
na eventualne razloge promjene imena daje jedini logičan odgovor: osobe koje
mijenjaju imena ne čine to zato što im nisu lijepa, već zato što su nedovoljno
hrvatska. Prikrivanju pravog imena skloni su i mnogi umjetnici, napose pisci,
koji nerijetko izbacuju novo djelo pod pseudonimom sve dok ne vide kako su
prošli.
Ljudi s dobrim stavom o sebi i oni koji vjeruju da je ono što
čine dobro, nemaju problem ni sa svojim imenom, ni prezimenom. Mislite li da bi,
primjerice, poznati ginekolog Asim Kurjak prošao bolje da se zvao Hrvoje Horvat?
Ne bi, kompetencija i stručnost ne pita za minorne stvari kao što su ime i
prezime. Dapače, nižući uspjehe u svojoj branši, o imenu ovog ginekologa nitko
niti ne razmišlja. Za pretpostaviti je da gore navedeni nisu shvatili kako svoju
ostavštinu pa i imidž, trebaju graditi na djelima, a ne fasadiranim, lažnim
imenima. Interesantno je da se upravo kod ovih ljudi nerijetko kompetencija
dovela u upit, pa smo tako svi čuli o Marinom savršenom engleskom jeziku i
Žarkinom poštenju.
O promjeni imena progovorio je i
Harry Rand, autor knjige koja se bavi višestrukim
ličnostima:
"Razloga je mnogo. Ponekad čovjek
želi promijeniti svoje ime. Neslužbeno, drugi ga
zovu onako kako on želi. Ako npr. kaže: Ime mi je
Josip, ljudi će ga zvati Josip. Zovu ga tako jer on
to tako želi. Jedan čovjek ima jedno ime; kad ima
mnogo imena, ima u sebi i mnogo osoba. Kad jedno ime
napuniš značenjem, treba ti drugo. To je poput
ponovna rođenja. S novim imenom počinjem od
početka", zaključio je autor u svojoj knjizi.
Teško da
su naše javne osobe promijenile ime zbog toga "jer
su svoje pravo napunile značenjem". Puno je
vjerojatnije da su zaželjele neki novi početak, a
najizvjesnije je ipak da su se svog imena sramile
jer "ne zvuči baš hrvatski". U svakom slučaju, bilo
bi dobro da prije nego li im opet padne na pamet
hodočastiti po općinama s ciljem promjene vlastitog
imena, da pročitaju "Ime ruže" slavnog talijanskog
pisca. Sve će im biti puno jasnije...
Autor: S.V., www.dnevno.hr
|