"I stvar je bila ta da sam ja na pojavu Škore, a ja sam među prvima koji sam mu dao podršku, koji sam čak mu predložio da se kandidira, svatko može nešto novo ponuditi, tko bude bolji neka pobijedi. Ja sam uvijek takav, idemo prema nečem boljem, napredovati. Kampanja njegova je bila spontana, ja sam spontano se pojavio, nikakvim planom u Osijeku.
I slijedeća priča u toj kampanji je u kavani Dubrovnik, govorio sam i pred kamerama i tada stiže vijest da Škoro nije pobijedio u prvom krugu. Meni logika ratnika kaže, zapovjednik ti je poginuo, imamo svoj cilj, akcija nije gotova pa nije mi cilj da Milanović pobijedi. Ja se okrenem kamerama, pitaju me što kažem na ovaj salto mortale, kažem, da ja podržavam našu predsjednicu KGK, našu kandidatkinju i za mene je to to, nema druge priče.
Znači on je izgubio, nije prošao, društvo šaroliko, bilo je svih i svakakvih, i nekih koji mi se nisu dopadali, ali o tom potom, oni su u slijedećoj priči. Dakle, društvo se razilazi, ja i moj kum, zapovjednik specijalne policije Zoran Šemiljko Kljajić bio je s nama za stolom kod Škore, mi sjedimo i tugujemo, analiziramo što ne valja, zbog čega je to, tko to nije glasovao i mi smo se tu zadržali dok nismo ostali zadnji, to u Dubrovniku gore na katu.
Idemo kući, kiša je padala, spuštamo se niz stepenice u prolazu vidim dvojcu zaštitara kod jednih vrata. Ja pitam, momci što vi tu čuvate, pa kažu mi čuvamo Škorin VIP. Kakav VIP? Ja nazovem jednog prijatelja i pitam gdje si. Na jednom mjestu kaže. Čujem da si tu, ja dolazim. I ja ulazim prema prijateljima, oči su im ispale van, nas je ipak ušlo petorica nepozvanih gostiju, a koji su možda po mojim mjerilima trebali biti nazočni tu, obuhvatim očima salu, vidim i Škoru, tu je i glazba, tu su i tamburaši, tu su zdravice, tu je fešta, tu se pocupkuje, super veselje, samo jedan kat niže.
Ja dolazim do Škore i pitam što ti slaviš? Jesi ti pobijedio? Pa izgubio si, što slaviš ako si izgubio? Ostavio ti nas gore da tugujemo, a ti ovdje slaviš, pa reci mi da ti uopće nisi ni htio pobijediti. Reci mi koji je tvoj cilj, pa ja sam tebi davao podršku da ti pobijediš. Trebao si mi reći, nemoj me podržavati, ne želim pobijediti, ja bi se okrenuo i otišao kući, ne bi ni bio tamo. Rekoh, sram vas bilo. I tu je moj prijatelj izvadio mobitel i Darko isto policajac uslikao cijelu tu ekipu, prišao mu je neki, malo su se porječkali, otišli smo van. Nakon nekog vremena pokušao sam uspostaviti kontakt sa Škorom da mi objasni tu situaciju u trezvenom stanju, jer ipak ta večer je bila puna uzbuđenja i po koje kapljice više, međutim on se više nikako nije htio javiti. To je cijela priča." (18.50)
- Kada je Škoro rekao da će prekrižiti oba kandidata i nadopisati 3-hrvatski narod ili poništiti listić, Je li to bila sugestija hrvatskom narodu što da učini, je li to zaista bio glas za Milanovića?
"Za mene to jest bio glas za Zorana Milanovića. Svaki onaj koji se našao u kriznoj situaciji, sa leđima u čošku na zidu gdje se ne može povući nigdje i mora napasti, mi smo svi u tome trenutku trebali krenuti i pomoći Kolindi da ona pobijedi. Da ne pobijedi ovo što sada imamo, a što je slično svojim prethodnicima što se tiče onoga dlakavog Mesića i bljedolikog Josipovića. Ako smo mi Hrvati toliko blesavi da nam se takvi likovi i takve spodobe provlače da nam budu predsjednici, e to je sramota nas sviju. Posebno mi je drago što ovo će gledati moji prijatelji, moji suborci i mnogi drugi. Dragi moji prijatelji, dobro razmislite iza koga bi stali, iza koga bi išli u bitka za stvaranje hrvatske države. Hrvatsku domovinu ne može se obraniti ni sa pjesmom, ni sa lelekom, niti samo sa krunicom. Ne može, između toga mora biti hrabrost, odanost, mora se imati cilj - hrvatska država."
Priredila D. Gaupp
|
