Tematsko vrjednovanje 25 hrvatskih javnih instituta
provelo je 18 stranih znanstvenika podijeljenih u šest
povjerenstava. Njihova zadaća bila je pročitati
institutske samoanalize, posjetiti institute te napisati
za AZVO završno izvješće - AZVO je zatražio od instituta
da se do 25. listopada očituju na stručna izvješća
stranih ocjenjivača. Oko tematskog vrjednovanja
instituta bilo je među našim znanstvenicima, osobito u
humanističkim institutima, mnogo nevjerice, pa i
prijepora, napose glede izbora povjerenstva. Mnogi se i
danas pitaju koji su bili kriteriji za izbor članova
povjerenstva? Tako je čitavo povjerenstvo za HIP
(Hrvatski institut za povijest) bilo promijenjeno. U
početku godine ravnateljica AZVO Jasmina Havranek
obavijestila je mjerodavne na Institutu kako će
vrjednovanje provesti Martyn Charles Rady i Bojan
Aleksov (Schol of Slavonic and East European Studies,
Universiti College of London), te Elod Nemerkeny
(Central European Universiti Ungarn). Međutim, početkom
travnja imenovano je potpuno novo povjerenstvo koje su
sačinjavali dvojica članova iz Velike Britanije - Helen
Hils, Universiti of York i Vincent Lawrence Gaffney,
Universiti of Birmingham, te Jon Connelly, Universiti of
California Berkeley, SAD.
Zašto ih je toliko zaokupio prvi
hrvatski predsjednik?
Neslužben se
može čuti kako je beogradski povjesničar Bojan Aleksov
na radu u Londonu bio glavnim razlogom što je
promijenjeno povjerenstvo za HIP. Naša nakana nije
baviti se povjesničarskim profilom Bojana Aleksova,
jer bi se trebalo osvrnuti i na neka druga imena i
načelna pitanja glede samog vrjednovanja. Završno
izvješće međunarodnoga tematskog vrjednovanja HIŠ-a
ima šest kartica gustoga teksta. U kazljučku toga
izvješća stoji da je temeljni problem rada Instituta
"ograničen fokus: bilo politički, geografski ili
tematski". Zatim se nastavlja:
"Internacikonalizacija nije lijek za sve, ali
nju treba shvatiti kao dio programa otvaranja
instituta različitim gledištima. Ironija 'znanstvenog
skupa' o Franji Tuđmanu jest da je on rezultirao
jednostranošću, dok su nam povjesničari s druge strane
objašnjavali svoje želje za dokidanjem jednostranosti
bivšeg režima. Zamjenjivanje jedne vrste pristranosti
drugom nije rješenje. Razumijemo da će Hrvatska na
neki način uvijek biti težište istraživačke
djelatnosti Hrvatskog instituta za povijest, no ono bi
trebalo uključivati i mnogo toga drugoga".
Postavlja se pčitanje zašto povjerenstvo ne otkriva AZVO-u koji su to
povjesničari "s druge strane", odnosno na koji režim misli - komunistički ili
neki treći?
Kako se može iščitati iz zaključka, u izvješću je stavljen naglasak na dva
pitanja: na internacionalizaciju rada instituta te zamjerke na jednu publikaciju
i znanstveni skup posvećen povjesničaru i prvom hrvatskom predsjedniku Franji
Tuđmanu koji, navodno, potvrđuje nepostojanje institutske želje za dokidanjem
jednostranosti bivšeg režima.
U nastavkju povjerenstvo napominje
kako i "kratak pregled publikacija koje su povjerenstvu predočene izaziva
zabrinutost zbog nedostatka kritičkih osvrta na hrvatsku prošlost u radu
Instituta". Navode takolđer da im je predočeno izdanje časopisa HIP-a na
engleskom jeziku s trima važnim članicama o pokojnom hrvatskom predsjedniku
Franji Tuđmanu, ali "bez spomena njegove kontradiktorne političke osobnosti.
Članci djeluju defanzivno i predvidljivo umjesto znanstven zanimljivo. Štoviše,
Tuđman se razmatra samo s jedne točke gledišta, čime se čitateli zainteresiranog
za širi pregled ne potiče na daljnje čitanje ovog ili drugih izdanja časopisa
(!). To je u svakom slučaju šteta jer su ostali članci i recenzije u tom
časopisu vrlo zanimojivi i kvalitetni".
U izvješću se referiraju i na znanstveni skup o predsjedniku Tuđmanu koji je
HIP priredio 2009. Predbacuju da je tom prigodom također "izostao kvalitetan
kritički pregled te važne povijesne ličnosti". Idu čak dotle da tvrde kako
se "čini da su određeni povjesničari ipak pokušali osporiti njegova
dostignuća, no organizatori skupa spriječili su daljnju kritičku raspravu
Tuđmanove politike". Glavna je preporuka povjerenstva da se rad Hrvatskog
instituta za povijest oslobodi okova proizvodnje "naše povijesti" koja ide za
ztvaranjem naizgled pozitivnoga hrvatskog "nacionalnog identiteta". Zašto se
povjerenstvo pored svih drugih skupova, publikacija, knjiga i projekata
"uhvatilo" tako zdušno Franje Tuđmana, nije posve jasno, ali desetgodišnja
"domaća svirka" o njemu, kao i sve žešće projekcije "jugosfere" jasno daju
odgovore.
Internacionalizacija - maska za "Jugosferu"
Povjerenstvo se posebno pozabavilo
preporukama za "internacionalizaciju" rada
HIP-a. Za to je potrebno, kako kažu, "uključivanje
stranih znanstvenika u aktivnosti instituta",
posebno onih koji bi, kako dodaju, "preispitali
čvrsto uspostavljene 'istine' hrvatske nacionalne
narative". Izrijekom se u nastavku sugerira da bi
to "značilo ne samo uključivanje više ljudi iz
drugih zemalja u uredničke i druge odbore, već i
njihovo redovito sudjelovanje u donošenju odluka o
izdavanju članka i knjiga te održavanju znanstvenih
skupova".
Potreban je netko, kako se navodi, "s pravom
glasa, koji bi osigurao da će konferencija o važnoj
povijesnoj ličnosti ukljičivati i kritičko
sagledavanje". No povjerenstvo nije stalo na tomu
te predlaže "redovite serije predavanja na kojima
bi sudjelovali i inozemni znanstvenici te stalnu
prisutnost nekolicine gostujućih znanstvenika iz
inozemstva koji bi sudjelovali na sastancima i
seminarima na Institutu i novim viđenjem doprinijeli
njegovu radu".
Ovdje se Hrvatsku nedvojbeno percipira
kao nemoćnu, nesposobnu i potpuno zaostalu zemlju. Na
toj crti povjerenstvo, dosljeno sebi, poseban naglasak
stavlja na "pojačan rad na uspostavi kontakata -
idealno kroz zejedničke istraživačke projekte - sa
znanstvenicima iz bivše Jugoslavije". Jedan od
argumenata je da područja bivše države "dijele
toliko zajedničke povijesti i da povjesničari od
Zagreba sve do Niša i Skopja mogu lako komunicirati"
ili, kako dodaju, "intelektualno govoreći što je
veće zajedničko 'tržište', to bolje, a sa stajališta
povijesnih znanosti, što je intenzivnija interakcija
povjesničara iz bivše Jugoslavije, tim su izgledniji
novi znanstveni dosezi i novo razumijevanje".
Povjerenstvo suprotno povijesnom iskustvu računa da
hrvatski čovjek ništa nije naučio iz gotovo
stogodišnjeg "bratskog zagrljaja" od kojeg su i kosti
pucale.
Politikantsko izvješće
Što se
dobilo s ukupnim vrjednovanjem humanističkih
instituta, nije poznato, ali je nedvojbeno da smo
dobili skandalozno, potpuno politički obojeno, zapravo
politikantssko izvješće o HIP-u. To se dogodilo zato
što se povjerenstvo nije deržalo postavljenih zadaća.
Politički ciljevi bili su im primarni. Zadaće za kokje
su bili plaćeni bacili su pod noge te izvješće
pretvorili u projekt od kojeg ne odustaju njihovi
politički mentori. No od samog izvješća čini se još
prjepornijim postupak AZVO-a. Postavlja se pitanje što
su htjeli s vrjednovanjem i angažiranjem "poznatih"
stranih znanstvenika. Osim što je odvaljena bešćutna
pljuska hrvatskim znanstvenicima, također je
obezvrijeđena i njihova rasudna snaga. U što se sve
pretvorila proklamirana "zemlja znanja"?
Konačno, zašto ne reći da je time narušen integritet
hrvatske znanosti. U izvješću nema ni riječi o
racionalnosti i učinkovitosti rada HIP-.a, napose
financijskim izvorima i njihovu korištenju te
organizaciji i upravljanju HIP-om, ali zato ima vrlo
spornih ocjena i zastrašujućih prijedloga. Znanstvena
aktivnost obrađena je i ocijenjena po poznatoj matrici
nekih domaćih i stranih krugova, a sve u svrhu
afirmacije "jugosfere". Izvješće je zapravo najočitiji
obrazac uspostave "jugosfere" u povijesnoj znanosti.
AZVO će na vrjednovanje hrvatskih javnih instituta
utrošiti oko 500'000 kuna. Žalibože svake lipe koja je
isplaćena za evaluaciju HIP-a. Zaključno, nameće se
pitanje koliko će, ako su i druga izvješća o tematskom
vrjednovanju slična ovome, sve ovo poslužiti za
projekciju Mreže javnih znanstvenih organizacija u
nas. Hrvatska vlada kao osnivač AZVO-a trebala bi se
pozabaviti tim "kukavičjim jajetom", a ravnatelji i
znanstvenici trebali bi hrabrije progovoriti o
skandalu koji se skriva, jer izgleda da nije samo
riječ o skandaloznom izvješću za HIŠ, već i za neke
druge nacionalne i humanističke institute. Od svega ne
može oprati ruke ni Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i športa.
Piše Marko Curać
Hrvatski listopad
27.10.2011.
|
