Predsjednik Josipović najavljuje u listopadu službeni
posjet Beogradu i njegovom četničkom vojvodi, premda
Nikolić ni za milimetar nije odustao od svojih stavova.
A Josipović je naciji obećao da se neće susresti sa
Nikolićem dok ovaj ne promijeni barem one najeminentnije
velikosrpske političke stavove kao što je onaj da je
Vukovar srpski grad. Što je promijenio? Je li nam otkrio
gdje je više od tisuću nestalih Hrvata?
Je li nam vratio pokradene umjetnine?
Je li nam vratio vukovarske ade? Je li povukao svoj
zmijski jezik kojim paluca po Vukovaru tezom da je to
srpski grad? Pa ipak Josipović će mu se pokloniti u
sred Beogada. Jasno je da će nakon tog posjeta još
teže očekivati da nam krvavu zemlju na vukovarskim
adama vrati natrag zar ne? Zamislite da nam je
Josipović, ovako nevjerojatno koncilijantan prema
Beogradu i njegovoj četničkoj vlasti, da nam je on
predsjednik u ratu! Da nam je Vesna Pusić u ratu bila
ministrica vanjskih poslova, a Milorad Pupovac čelnik
vanjskopolitičkog odbora Sabora, kao što je to danas!
Pa valjda bi još raspravljali o tome čija je Krapina!
Obzirom da je pred našim očima od 3.
siječnja prodefilirala kompletna hrvatska politička
scena, mi danas bez dvojbe imamo zaključiti da nije
bilo Tuđmana mi u ponedjeljak ne bi imali razloga
podignuti ponosno čašu u zrak na naš jedini državni
praznik koji narod istinski slavi i koji bez dvojbe
razumije.
Oluja je naime bila i ostala naša najsjajnija vojna pobjeda,
Oluja je zapravo znak potpunog kraha i četničkih snova i prijetnji o neuništivoj
JNA. Oluja je drugo ime za politički ponos hrvatske nacije. Jer izmrcvareni,
ranjeni, porušeni, poniženi, jadni i već na rubu očaja, Hrvati su se digli iz
pepela i vojnici slavne Oluje katapultirani su na najzlatnije police naše
povijesti. No, onaj zadnji pečat, onaj konačni vanjskopolitički pečat na kojem
stoji carinska deklaracija međunarodne zajednice na tu sjajnu operaciju čekali
smo sve do prošle godine.
Oslobađajućim presudama Gotovini i
Markaču mi smo dobili tako važan i tako nužan pečat na
kojem piše da je Oluja bila čista vojna operacija, a
ne zločinački pothvat. Haški sud je u presudi Gotovini
demantirao sve one podvale, teze i teme i sve moguće
konstrukcije na kojima je počivala medijska hajka
protiv Gotovine i zato se sada kad imamo međunarodni
pečat na Oluju postavlja pitanje kako je moguće da na
političkoj sceni bez i malo srama i ukupne društvene
osude egzistiraju i dalje svi ti likovi koji su
zastupali tezu o Oluji kao o zločinačkom pothvatu, svi
ti likovi koje slobodno možemo tretirati kao hašku
petu kolonu?
Jer u oslobađajućoj presudi Gotovini jasno je demantirana laž o
20 tisuća zapaljenih srpskih kuća nakon Oluje, laž na kojoj je živio i sa kojom
se hranio jedan Feral Tribune! Laž koju je svojevremeno između ostalih plasirao
i HHO, kao svoj veliki istraživački posao. Tvrdili su nam da moramo znati što se
događalo nakon Oluje i samo što nisu išli od kuće do kuće i objašnjavali nam da
je 20 tisuća srpskih kuća srušila Oluja. Laž na čijim leđima je nagrade
skupljala famozna Latinica, a oskarovski tretman na HTV-u i u hrvatskim
kulturnim napose filmskim vodama dobio film "Oluja nad Krajinom".
Sve je to
počivalo na mitologiji da smo spalili 20 tisuća
srpskih kuća! Morali smo čekati Haag da urbi et orbi
utvrdi da je u i nakon Oluje stradalo 5 tisuća
stambenih jedinica, dakle kuća, ali i štala,
štagljeva, garaža i svih drugih "stambenih jedinica".
Haag nam je morao reći tu istinu, jer hrvatske
nevladine udruge i hrvatski mediji, punih dvadeset
godina tvrde nešto posve drugo. Dvadeset godina nam
nevladine udruge i najveći dio medija tvrdi da je u
Oluji ubijeno od 200 do 600 civila s tim da je broj od
600 civila najčešće korišten.
Morali smo čekati da nam Haag izračuna da
su u Oluji ubijena 44 civila. "Oluja nad Krajinom" je govorila o tisuću i više
ubijenih i nema medija koji ih je ispravljao. I što je od krunske važnosti,
Haški sud je izrijekom utvrdio da Oluja nije zamišljena ni osmišljena kao
zločinački pothvat, niti u pripremi niti u realizaciji. Koliko nevladinih udruga
i koliko medija je posve nešto drugo kategorički tvrdilo gotovo 20 godina?
Napokon, Hagg je razobličio još jednu laž većine hrvatskih
medija i najglasnijih lidera nevladinih udruga: laž da Hrvatska nije
procesuirala svoje zločine. U oslobađajućoj presudi Gotovini izrijekom se
demantira ta teza, izrijekom se kaže da nije točno da je hrvatska vlast
zaustavljala procesuiranja zločina sa svoje strane. Činjenica da je Haag
izrijekom rekao u oslobađajućoj presudi generalima da u Oluji nije bilo nikakvog
zločinačkog pothvata, a da je u presudi Milanu Martiću izrijekom rekao da je u
srpskoj agresiji postojao zločinački pothvat u sklopu stvaranja velike Srbije,
jednom za uvijek bi trebao zatvoriti usta onima koji i dalje o srpskoj agresiji
govore kao o građanskom ratu.
Sam Haški sud demantira tu tezu! Što ćemo sada sa svim onim
silnim intervjuima Nobila, Puhovskog, Stipe Mesića, Zorana Pusića, ali i Vesne
Pusić? Što ćemo sa njihovim jatacima u medijima koji su godinama pogrijavali
zapravo četničku retoriku u ovim pitanjima? Je li normalno da sva ta haška peta
kolona i dalje uživa reputaciju i društvenu poziciju kao tobožnji cream de la
cream naše pameti i intelektualne veličine?
Ostave li im se ti lažni ordeni na
prsima oni će prije ili kasnije opet nastaviti tamo gdje su stali! U ponedjeljak
kad ponosno stavljate zastavu na svoj dom, svjesni da smo do Mirogoja dužni
jedno veliko hvala Tuđmanu, Šušku i kompletnoj hrvatskoj vojsci ne treba dvojiti
da će ta šaka jadnika ignorirati ove dane ponosa i slave mozgajući i dalje kako
srušiti taj najveći hrvatski spomenik na čijim temeljima počiva toliko sanjana
hrvatska država.
Tihomir Dujmović, www.dnevno.hr
|
