Uvodna razmatranja o hijerarhologiji
Možda bi se za početak, trebalo malo
udubiti u knjigu o popularnoj znanosti o
hijerarhologiji: The Peter Principle, koju su
još 1969. godine u New Yorku objavili Laurence J.
Peter i Raymond Hill, a 1980. godine izdala izdavačka
kuća Naprijed iz Zagreba, u prijevodu na
hrvatski, pod naslovom Peterovo načelo ili zašto
nam sve ide naopako.
Da je tema, a i sadržaj knjige, kao i njena poruka,
univerzalna, vrlo aktualna i danas, pa i u današnjoj
Hrvatskoj, moći ćete vidjeti iz nekoliko citata iz te
knjige. Preporučam pažljivo čitanje.
Peterovo načelo: U hijerarhiji
svaki namještenik žudi biti promaknut do razine svoje
nesposobnosti.
Peterov zaključak: Vremenom će
na svako mjesto u hijerarhiji doći namještenik
nesposoban obavljati svoj posao.
Rukovoditelj
Ako je
rukovoditelj dostignuo razinu svoje nesposobnosti, on
će najvjerojatnije razvrstati svoje podređene prema
institucionalnim vrednotama, jer on sposobnost vidi
samo kao vladanje koje podržava propise i pravila,
općenito forme statusa quo. On visoko cijeni
okretnost, urednost, uslužnost prema
pretpostavljenima, uredsku administraciju. Ukratko,
takav rukovoditelj ocjenjuje zalaganje ( izvršavanje
naredbi odozgor, DV).
Dobar sluga
loš gospodar
Pokorni
izvršitelji naredbi ispoljavaju sposobnosti koje
iziskuju promaknuće dok su na nižim položajima, ali na
koncu se pokažu kao vrlo nesposobni naredbodavci.
Dobre sluge ne postaju dobri gospodari. Jamačno, dobri
i poslušni namještenici mogu dobrano napredovati u
službi, ali to ih još ne čini sposobnim
rukovoditeljima. Oni jednostavno kaskaju ugaženim
stazama svojih prethodnika i za sobom vode gomilu.
Takvi rukovoditelji vode naprijed koliko naprijed vode
i izrezbareni drveni likovi na pramcu broda.
Perkusivna
sublimacija-prividna iznimka od Peterovog načela
Perkusivna sublimacija je tobože-promaknuće. Kada
promaknuti doista vjeruju da su promaknuti, a drugi
znaju istinu. Glavna zasluga tog promaknuća jest u
tome što zavarava ljude izvan hijerarhije. Ako se to
uspije, zahvat se smatra uspjehom.
Sitno
činovništvo koje zapravo nema nikakve vlasti
ponajčešće je opsjednuto brigom da svi obrasci budu
točno ispunjeni, premda ti obrasci obično ne služe
nikakvoj korisnoj svrsi.Nikakvo odstupanje od
uobičajena postupka, pa ni ono najsićušnije, nije
dopušteno.
Hijerarhologija i politika
Ne znam da li
našim svijetom vladaju bistri umovi koji nas potiču da
koračamo naprijed, ili slaboumnici koji to provode.
Zakonodavna
vlast
Većina suvremenih zakonskih tijela - čak i u
nedemokratskim zemljama - izabrana je glasom naroda.
Netko bi mogao pomisliti da će glasači, u svom
vlastitom interesu, prepoznati i izabrati
najsposobnije političare da ih predstavljaju u glavnom
gradu. To je doista pojednostavljena teorija
predstavničke vlade. U svakidašnjem životu to je mnogo
zamršenije.
Danas u politici prevlast drže pojedine stranke. U
nekim državama vlada jednopartijski sustav, u nekima
dvopartijski, a neke imaju nekoliko priznatih
političkih partija. Politička je partija obično naivno
oslikana skupina istomišljenika koji rade na jačanju
svojih zajedničkih probitaka. Ali danas to više nije
tako. Taj je zadatak na sebe preuzeo lobi, a lobija
ima koliko i raznih interesa.
Političke
stranke danas postoje uglavnom kao aparat za odabir
kandidata i brinu se da ti i budu izabrani. Slobodno
se može reći da političke stranke ravnaju izborima u
modernom političkom životu.
Izbor kandidata (tko ide na liste):
Predlaže se kandidat...ne radi toga što će on možda
biti dobar zakonodavac, nego zbog toga što se
pretpostavlja da je baš on sposoban pobijediti na
izborima!
Izvršna
vlast
Svaka vlada, bilo u demokraciji ili diktaturi,
komunistička ili kapitalistička, past će kad njezina
hijerarhija stigne do nepodnosiva stanja zasićenosti.*
Očito, kada KZ dođe na 100, više nikakav koristan
posao neće se obaviti.
*sposobnost
hijerarhije je obrnuto proporcionalna njezinu
kvocijentu zasićenosti (KZ)
U kojoj to
državi mi živimo?
U kojoj to državi mi živimo? Neki je
zovu zemlja. Ti neki ne mogu ni izgovoriti riječ -
država - jer, zapravo, to i NIJE DRŽAVA nego je to -
zemlja. S pravom je tako zovu. Tlo koje nije
zaokruženo svojim granicama, neki bezlični prostor u
kojem njeni predvodnici rade u korist naše vlastite
štete i još se natječu tko će više štete napraviti
onima koji su ih izabrali, a oni koji su ih birali to
ne prepoznaju. Oni koji biraju su PROTIV jednih, ali
ne znaju za što su: ZA, pa OPET izaberu ISTE, ali
DRUGOG IMENA. I tako stalno. Čudna smo mi zemlja.
Morske granice ne postoje, država smo,
tj. zemlja koja uz još dvije u Europi NEMA SVOJ
ZAŠTIĆENI POJAS -ZERP, ili smo država koja se toga
odrekla pa smo time postali zemlja. Zemlja smo čiji
generali pobjedničke vojske u oslobodilačkom ratu za
oslobođenje DRŽAVE, postaju OSUĐENI ZLOČINCI ZEMLJE
koja je nastala na temelju "zločinačkog pothvata"
njenih vodećih ljudi. Znači, po njima: država je
nastala zločinom. Da su živi, vjerojatno bi bili
osuđeni za stvaranje DRŽAVE: predsjednik Franjo
Tuđman, general Janko Bobetko i ostali.
Možda zato, ovi današnji, rade na tome
da budemo zemlja, a onda se nemaju čega bojati, barem
ne za sebe. Neće ih osuditi da prave državu, pa je
zato i ne grade nego je razgrađuju i pretvaraju u
zemlju. A što je s nama?
Država smo koja je pretrpjela
agresiju, uništavanja, ubojstva, silovanja, mučenja,
logore, odvođenja, pljačke, progonstva, a nakon rata
doživljavamo: ponižavanja, pretrpjeli smo eksperimente
međunarodne zajednice; ucjene, ponižavanja i pljačku.
Da smo DRŽAVA, a ne zemlja, vjerojatno nam se to nebi
događalo. Da smo država, a ne zemlja, vjerojatno bi se
našao netko tko bi se suprotstavio RASPRODAJI države
strancu, a ovako oni koji predstavljaju zemlju, sami
PRISTAJU I PROVODE RASPRODAJU ZEMLJE, nažalost time i
rasprodaju države koja je još postojala do iza Oluje.
Da smo država, nebi postali: zemlja
koja je nastala na zločinu, nebi postali zemlja, koja
SAMA PRISTAJE OD ŽRTVE POSTATI AGRESOR i to u SVOJOJ
DRŽAVI.
Da smo država, a ne zemlja razna
piskarala po feralovskom i ostalom tisku financiranom
od raznih obavještajnih i drugih "civiliziranih" ,
"dobronamjernih", "demokratskih", "ljudskopravnih"
itd. organizacija i udruga, ne bi nas mogli SUSTAVNO
učiti i UVJERITI da su HRVATI KRIVI ŠTO SU IH SRBI
NAPALI, UBIJALI I UNIŠTAVALI.
Čudna smo mi to zemlja u kojoj udbaški
doušnici budu IZABRANI U VIŠE MANDATA NA VRHOVNA
MJESTA U VLASTI, znači ljudi koji su RADILI ZLO DRUGIM
LJUDIMA, cinkajući ih, otkrivajući ih, prokazujući ih
s nesagledivim posljedicama za te ljude i njihove
obitelji, samo zato što su bili "ideološki protivnici
jednoumnog režima". Takvi su došli u pozicije vlasti,
pa čak na najutjecajniju poziciju u državi da bi mogli
sustavno raditi na izgradnji zemlje. Čudna smo mi
zemlja.
Da smo država, takvi probisvjeti i
takvi zlikovci nebi imali mjesta ni prava prismrditi
blizu vlasti, a kamoli u njoj participirati. Da smo
država, a ne zemlja, takvi zlikovci koji su odavali
državne tajne, koji su svjedočili PROTIV svojih
građana, umjesto da im stanu u zaštitu, bili bi
osuđeni za veleizdaju države. A pošto živimo u zemlji
, a ne u državi od toga neće biti ništa.
Nije ni čudo kada znamo da i vrhovni
sudovi, zemlje, donose presude KOJE SU DIREKTNO
PRIZNANJE DA MI NISMO DRŽAVA NEGO ZEMLJA. Čudna smo mi
zemlja.
Da smo država, a ne zemlja, onda bi
premijerka ove zemlje, koja je imala strelovit put
uspona od novinarke, saborske zastupnice, do
premijerke, NEŠTO UČINILA.
ZAHVALJUJUĆI: svojim radio emisijama o
obespravljenima, poniženima, prognanima, silovanima,
zatvaranima u logore, mučenima, koji su joj se u
njenim emisijama ispovijedali, koji su od nje čuli
toplu riječ utjehe, stekla je veliku popularnost kod
tih ljudi, PA SU JE ZBOG TOGA IZABRALI jer su
očekivali da će nešto za njih i UČINITI.
Da smo država, onda bi ona nešto i učinila, pa ti
ljudi nebi morali to tražiti na ulicama. Ali, mi NISMO
DRŽAVA, mi smo zemlja čija je jedina briga: kako
postati europski sluga. Mi smo zemlja koja nema svoje
časti. Bili smo država čiju čast, dostojanstvo su
PRODALI pa smo postali zemlja. Uglavnom, prodali su
nam skoro sve materijalno i još rasprodaju ono malo
što je još ostalo, a kako vidimo , prodaju nam i dušu.
Da smo država imali bi zaštitu te države; zaštitu za
dostojanstveni život, zaštitu naših generala, pa i oni
su državljani ove države, zaštitu svih obespravljenih
agresijom na našu državu...
Da smo država, a ne zemlja, svi stradalnici bi trebali
dobiti moralnu satisfakciju osudama i PRESUDAMA
zločina koji su državljanima naše države učinjeni od
strane okupatora i domaćih izdajnika.
Da smo država,
a ne zemlja to bi se već u ovih zadnjih 20 godina
dogodilo, ali nije, jer smo zemlja, a ne država. Mi
smo zemlja i zbog toga što u vlasti participiraju oni
koji su ratovali PROTIV NAŠE DRŽAVE. Pa kako onda
možemo biti država, ako nam su nam u vlasti oni koji
su bili PROTIV NAŠE DRŽAVE, KOJI SU RATOVALI PROTIV
NAŠE DRŽAVE? Zato i imamo: zemlju, a ne državu. A i
zemlju ćemo uskoro izgubiti, onu koju još zovu ; tlo,
oranica, otok, grad, selo, vala, školjić... more, a i
pitku vodu, samo je pitanje dana. Što će nam ostati?
Čudna smo mi zemlja.
Bit ćemo zemlja (a ne država) koja je
nastala na zločinu, zemlja koju će svaki činovnik iz
Europe prozivati i podsjećati na to, kada mu to bude
potrebno, kada i AKO se nađe netko iz "zemlje" tko će
se suprotstaviti npr.: prodaji škoja u Dalmaciji ili
izvora vode u Lici. Ili će ga Korporacija, koja je baš
odlučila kupiti hrvatske izvore vode, "zbrinuti", pa
će dići ruku "za", u europskom parlamentu. Kako
vidimo, i sada , kada još i nismo u toj Europi, da
naše predstavnike i NE TREBA ZBRINUTI, oni SAMI dižu
ruke za prodaju hrvatske vode strancu, i ne samo
vode... i BEZ "zbrinjavanja" ili možda zbog?
Bit ćemo zemlja koja je od države:
SVOJ NA SVOME, postala zemlja: SLUGA NA SVOME, a njeni
žitelji će živjeti u zemlji koja je nastala na
zločinu. A , ako dignu glas da žele biti svoj na
svome, dobit će etiketu: zločinac iz zemlje koja je
nastala na zločinu. Poznato? Nešto slično smo VEĆ
IMALI pa smo zato i PRAVILI DRŽAVU, a ne zemlju. Ili
je i to narod zaboravio? Čudna smo mi zemlja.
Ti, naši, zemljani činovnici, koje je
narod izabrao, u nadi da mu bude bolje, ne znaju, ne
mogu i NE ŽELE od Lijepe naše napraviti državu jer,
ipak, oni su vjerni sluge, ali ne sluge naroda koji ih
je izabrao. A narod ko narod, izabrat će OPET, neke
druge, a možda i iste zemljane činovnike koji će nas
odvesti u obećanu ZEMLJU. A tako nam i treba. Ne
možemo NEKOG DRUGOG KRIVITI ZA TO. Čudna smo mi
zemlja. Nikako da postanemo država.
Darko Varga
|
