Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović
nazočila je svečanosti obilježavanja Dana antifašističke
borbe u Spomen parku "Brezovica" te tom prilikom kazala:
"Poštovani sudionici antifašističke
borbe, veterani Drugog svjetskog rata - pripadnici
partizanskog pokreta otpora,
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike
Hrvatske,
Poštovana gospođo potpredsjednice Hrvatskog sabora,
Poštovani gospodine predsjedniče Saveza
antifašističkih boraca,
Poštovani gospodine župane,
Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo,
Dopustite mi
čestitati vama i svim građanima Republike Hrvatske Dan
antifašističke borbe. Srdačno vas pozdravljam na ovom
važnom mjestu novije hrvatske povijesti, okupljeni u
povodu proslave Dana antifašističke borbe.
Stara je istina da je povijest učiteljica
života. No ona to može biti samo ako znamo i prihvaćamo povijesnu istinu
utemeljenu na činjenicama. Svaki narod ima datume i mjesta koji tu povijesnu
istinu sažimaju. Tako današnji dan i ovo mjesto - 22. lipnja u šumi Brezovica -
simbolično sažimaju povijest antifašističke borbe u Hrvatskoj kao jedne od
važnih etapa našega povijesnog hoda ka slobodi i neovisnosti.
Povijesna je istina da su upravo
hrvatski komunisti sisačkog kraja na dan njemačkog
napada na Sovjetski savez pokrenuli ustanak u
Hrvatskoj. Bio je to početak borbe za oslobođenje
Hrvatske od okupacije kojoj je ustaški režim pružao
podršku u ime ostvarenja hrvatske države,
kompromitirajući je međutim predajom dijela povijesnih
hrvatskih krajeva okupacijskim silama, te zločinima i
progonima na rasnoj i političkoj osnovi. To su
povijesne činjenice koje danas, sedamdeset četiri
godine od spomenutog događaja, možemo i moramo
ustvrditi bez ideoloških ili drugih prijepora.
Tužne su
sudbine brojnih hrvatskih i srpskih obitelji iz
Hrvatske koje i dan danas, 70 godina od završetka
rata, ne znaju gdje su njihovi najmiliji završili,
nemaju mjesto gdje zapaliti svijeću ili odati dužnu
počast stradalima u vihoru Drugog svjetskog rata. A
sudbine ljudi bile su različite i to vi - veterani
Drugog svjetskog rata najbolje znate. Znate kako su
stradala i brojna djeca, žene i nevini civili,
naprosto iz razloga što su se našli u krivo vrijeme na
krivom mjestu. Brojne obitelji bile su podijeljene,
narodi zavađeni, susjedi su odjednom postali
neprijatelji. A sve to proizašlo je iz onog zla koje
se proširilo Europom, iz zla nacizma i fašizma koji je
bio početna ishodišna točka za sve nesreće i stradanja
milijuna ljudi diljem Europe.
I danas kada se sjetimo tog 22. lipnja
1941., kada se okupila grupa ljudi, domoljuba, intelektualaca, radnika i seljaka
koji su imali dovoljno hrabrosti i oslobodilačkog duha krenuti u borbu protiv
zla, također se trebamo sjetiti i 1991. godine kada je hrvatski narod također
imao dovoljno hrabrosti još jednom reći NE zlu koje je bilo u nastajanju te reći
NE ugnjetavanju i tiraniji.
S posebnim ponosom danas se trebamo
prisjetiti i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje
Tuđmana, generala Janka Bobetka koji je i sam bio član
ovoga odreda, akademika Ivana Supeka, političara
Andrije Hebranga, pisca i pjesnika Vladimira Nazora i
Ivana Gorana Kovačića, ali i svih onih znanih i
neznanih koji su i 41. i 91. prepoznali važan trenutak
za Hrvatsku te se stavili na branik domovine.
Obilježavajući današnji datum kao državni blagdan
možemo i trebamo istaknuti njegovu nedvojbenu važnost
u sklopu naše povijesne borbe za slobodu i neovisnost.
Odluka hrvatskih antifašista o ustanku pokrenula je
proces uključivanja hrvatskog naroda, a u znatnim
postotku i Srba te drugih manjinskih naroda, u
zajedničku borbu dionika antihitlerovske koalicije. I
ne samo to, pokretanjem antifašističke borbe hrvatski
komunisti i antifašisti općenito, definitvno su
odbacili jugoslavenski centralizam, odlučno se
suprotstavivši i četništvu koje je već prvih dana rata
pokazalo svoj zločinački karakter.
Vođen idealima slobode i socijalne
pravde, antifašistički pokret koji se tijekom rata legitimirao kao
"narodnooslobodilački" razvio se u Hrvatskoj kao nigdje u Europi. U odnosu na
broj stanovnika, Hrvatska je s oko 200.000 boraca potkraj rata imala
najmasovniji pokret otpora, podnijevši relativno najveće žrtve - oko 64.000
poginulih. Usporedno s oružanom borbom, na zasjedanjima ZAVNOH-a utrt je put
državnosti Hrvatske kao federalne jedinice u sklopu bivše Jugoslavije. S
državnopravnom podlogom tada stečenom, hrvatski je narod pola stoljeća poslije
proglasio državnu neovisnost i obranio Hrvatsku u Domovinskom ratu. Bio je to
završetak naše povijesne borbe za slobodu i neovisnost. Današnja svečanost
podsjeća nas kako je jedna od dionica toga dugoga puta započela upravo ovdje.
Poštujući povijesnu istinu, treba
stoga reći: ustanak protiv okupacije i borba za
slobodu, za socijalnu pravdu i nacionalnu
ravnopravnost bili su izraz dubokih i trajnih
povijesnih slobodarskih i državotvornih opredjeljenja
hrvatskog naroda, kao i svih hrvatskih domoljuba bez
obzira na vjeru i naciju. Toj istini danas odajemo
dužno priznanje i poštovanje.
Vjerujem međutim da smo, poštujući
povijesnu istinu, zreli upravo na ovom mjestu priznati
i što se događalo potkraj rata i nakon njega. Masovne
likvidacije i progoni, oduzimanje imovine i druge
prisilne mjere protiv proglašenih "narodnih
neprijatelja" ne mogu se ničim opravdati ni pozitivno
vrednovati. Antifašizam želimo čuvati kao povijesnu
vrijednost - komunizam ne, kao i niti jedan drugi
totalitarni poredak.
Govoreći, dakle, danas o vrijednostima
antifašizma, potrebno je lučiti opravdanu borbu protiv
okupacije i totalitarnih ideologija fašizma i nacizma
te ustaških i četničkih zločina od onoga što sav
demokratski svijet odbacuje kao negativno nasljeđe
totalitarne komunističke ideologije. Stoga, iskazujući
počast svim antifašističkim borcima palima za slobodu,
možemo bez osjećaja umanjivanja njihovih zasluga
osuditi svaki zločin i iskazati poštovanje prema
svakoj žrtvi. Zločin je zločin, ma tko ga i kada
počinio i treba ga uvijek osuditi te za zločin nema,
niti može biti, ikakvog opravdanja.
Danas, kada ovaj datum slavimo kao
suverena država i punopravna članica Europske unije,
uključeni u sve važne međunarodne političke i
gospodarske procese, naš društveni život više ne treba
biti opterećen prošlošću. Želimo povijest prosuditi
objektivno i trijezno, jer jedino tako, slobodni od
jednostranih fokusiranja s bilo koje strane, napokon
se možemo složno posvetiti izgradnji budućnosti. A
osnovni uvjet tomu jesu sloboda i mir, koje smo
ostvarili zajedništvom u Domovinskom ratu, i međusobno
poštovanje. To zajedništvo, tada stvoreno, može i
treba biti sada i uvijek nadahnuće našem zajedništvu u
samosvjesnoj posvećenosti izgradnji stabilne i
uspješne države i svim dobrima bogatog društva. Svatko
je za to odgovoran - svatko tomu može i treba dati
svoj doprinos.
A povijest nam u tome treba biti
smjerokaz i pouka. Hrvatski narod i svi građani
Hrvatske moraju biti jedinstveni u želji za boljom i
prosperitetnijom Hrvatskom. Onom Hrvatskom u kojoj
nema ni malo mjesta nikakvoj mržnji, diskriminaciji,
veličanju fašizma, totalitarizma i diktatura. Onom
Hrvatskom u kojoj se jednako poštuje i hrvatski narod
i sve nacionalne manjine, u kojoj se ne govori 'mi ili
oni', već se na istini, poštenju, domoljublju i
zajedništvu gradi bolja Hrvatska. Svima vama srdačno
čestitam Dan antifašističke borbe!"
http://predsjednica.hr
(109) |