Braćo i sestre, štovani branitelji domovine Hrvatske!
Moramo se danas podsjetiti činjenica:
pobunjeni su Srbi 1991. uz pomoć Beograda odnosno JNA
okupirali 26,5 % teritorija Hrvatske i s tog prostora
protjerali 250.000 nesrba, uglavnom Hrvata, razorili
oko 600 katoličkih crkava, spalili sela i poubijali
stotine nevinih ljudi. Nitko nije mogao niti zaviriti
u to okupirano područje, čak ni posjetiti grobove
svojih dragih. Tako četiri godine. Pokušaj da se
mirnim putem dođe do povratka na ognjišta nije uspio.
Ostao je jedini način vojna akcija. Ona je učinjena
vrlo brzo i sa što manje žrtava na obje strane.
Hrvatska je oslobađala vlastiti teritorij da bi
vratila prognane. Hrvatska je vojska akcijom "Oluja"
oslobodila okupirano područje. Učinila je to vrlo
brzo; za 24 sata slomljena je vojna sila Srba agresora
i domaćih i uvoznih, a koja je bila vrlo dobro
opremljena.
Danas Beograd i predstavnici Srba u
Hrvatskoj pokušavaju optužiti "Oluju" za protjerivanje
srpskog stanovništva sa prostora Hrvatske i na taj
način i dalje manipuliraju hrvatskim Srbima. A ovi i
dalje ostaju "topovska hrana" za neke sulude ciljeve
Beograda. Ne spominju 250.000 prognanih Hrvata iz tzv.
Krajine, pobijene Hrvate, razorena hrvatska sela i
gradove. Iza srpske agresije na Hrvatsku ostalo je
15.000 ubijenih, 30.000 ranjenih, osakaćenih,
invalida, a da ne govorimo o šteti na kućama, crkvama,
školama, tvornicama... koja se mjeri milijardama
dolara.
I hrvatski je tisak pun napisa o
navodnim zločinima nad nedužnim srpskim civilima, koje
je, kako je svima znano, bivša vojska naoružala do
zuba. Medijski se hoće staviti Hrvatsku u položaj
samooptužbe i prisile na zaborav na žrtve agresora na
žrtve Vukovara, Škabrnje, Slunja, Dubrovnika, Pakraca,
Knina .na pobijenu djecu, starce i nemoćne, za koje
nitko ne odgovara.
I braniteljske su udruge postale
mjesto plaćene šutnje i tihog samoumiranja u
zapuštenosti od odgovornih. U isto vrijeme su sve
glasniji "borci" iz 1945., kojima se polažu vijenci, a
oltar domovine prekriva korov zaborava.
Hrvatski Branitelji!
Nemate pravo na šutnju. Vašim ste se
zauzimanjem i hrabrošću u stvaranju slobodne Hrvatske
1991. - 1995. godine, oduzeli to pravo - jer, šutnjom
prešutno pristajete na vlastitu osudu koju vam nameću
politički vrhovi i strani i domaći.
Ne smijete šutjeti na sve glasniji
poziv organiziranih mrzitelja svega što je hrvatsko i
katoličko, na uspostavu dana njihovog sjećanja na tzv.
progon iz Hrvatske - kojega su sami dobro
organizirali, što se bjelodano može vidjeti iz pustih
kolona pokradenog iz Hrvatske, koje su se svojevoljno
uputile prema njihovoj matici zemlji.
Ne smijete šutjeti na sve glasnija
upozorenja njihovih najviših državnih predstavnika,
kako se ratnim huškačima, zločincima i ubojicama
hrvatske djece, krajinskim milicajcima, Hrvatska za
njihove zločine prema nama Hrvatima, mora odužiti svim
prijeratnim privilegijama.
Ne smijete šutjeti na tzv. aboliciju
po kojoj se vama, hrvatski branitelji, oduzima pravo
na obranu vlastite domovine, obitelji i vjere, a
njima, tzv. aboliranima, se "proporcijalno" dijele
radna mjesta i državne funkcije, a sve radi nekog
podložničkog umiljavanja bjelosvjetskim krojačima naše
hrvatske povijesti.
S krunicom oko vrata, molitvom na
usnama i Hrvatskom u srcu, morali ste uzeti i oružje u
ruke u obrani protiv zla koje se sručilo na Hrvatsku.
Danas ne zaboravite na molitvu i krunicu. U ruke
uzmite istinu i tražite pravdu suda, svjedočeći hrabro
protiv agresora i zločinaca koji se mirno šeću po
Vukovaru i Hrvatskoj. Niste pokleknuli pred vojnom
silom agresora 1991; nemojte dopustiti glasnoj
hrvatskoj manjini da obezvrjeđuje svetost žrtve u koju
je cijeli hrvatski narod upleo svoje Bogoljublje,
čovjekoljublje i domoljublje.
Preobraziti društvenu i socijalnu
stvarnost snagom evanđelja, svjedočiti kao žene i
muževi vjerni Kristu, oduvijek je bio izazov i jest i
danas izazov na početku trećeg tisućljeća kršćanske
ere.. (kard Martino).
Zato svako slavlje obljetnice
legitimnih oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja,
obvezuje sve hrvatske branitelje, sve građane dobre
volje i sve odgovorne u društvu na odgovorno i složno
ostvarivanje općega dobra, na izgrađivanje zemaljske
domovine u duhu služenja na koje nas vjernike poziva
Kristovo Evanđelje. S Božjom pomoću, slogom i snagom
narodnog zajedništva, i 'protivnim vjetrovima'
usprkos, vjerujemo kako se može ostvariti i ono što se
na prvi pogled čini nemogućim: mi znamo, da s Bogom
sve na dobro izvesti možemo; 'Ta Bogu ništa nije
nemoguće!' (Lk 1,37). (HBK, 2005.).
A to znači jasno i otvoreno stati
nepravdi na kraj i ne dopustiti da se mir i
cjelokupnost Hrvatske zemlje postavlja danomice kao
slučaj. Vi, branitelji, niste zločinci i ne dozvolite
da vas se takvima smatra i osuđuje. Zlo čine svi oni
koji podržavaju ovakav smišljeni zločinački pothvat
protiv vas i Hrvatske koja je u temelje ugradila
najsvetije: živote desetaka tisuća branitelja i žrtava
pomorene djece, žena, starica i staraca, položenih na
oltar pravde iz koje je s Božjim blagoslovom nikla
Domovina Hrvatska.
Crkva katolička, koja je duhovno i
moralno podupirala pravedne težnje hrvatskih građana
za slobodom i samostalnošću, što i danas čini, stalno
potiče na promicanje općeg dobra, pravednosti, mira i
razvitka u hrvatskome društvu. Crkva tako, na sebi
svojstven način, neprestano daje svoj doprinos
stvaranju demokratskog društva. A Crkva, nije neka
glasna većina; Ona je zajedništvo krštenih vjernika u
Duhu Svetom, kojoj je Krist, njezina glava, povjerio
izgradnju Kraljevstva Božjega: kraljevstva pravde,
ljubavi i mira. Mi nismo samo dio te zajednice
vjernika: mi smo Crkva Božja koja nema pravo šutjeti
na nepravde, na gaženje dostojanstva čovjeka, na lažne
klevete i na političke presude.
Na današnji dan Domovinske
zahvalnosti, vas branitelje i cijeli hrvatski narod i
sve ljude dobre volje u domovini Hrvatskoj s apostolom
Pavlom potičemo: 'Opašite bedra istinom, obucite oklop
pravednosti i potpašite noge svoje spremnošću za
evanđelje mira' (Ef 6, 14-15), onog vukovarskog,
nenasilnog i čistog, kojega cijeloj domovini Hrvatskoj
na krilima vukovarske golubice šaljemo s porukom i
molbom: ne zaboravite Vukovar i Knin. Amen.
Fra Zlatko Špehar, gvardijan
vukovarski |
