Tekst izgovoren nazočnima na obilježavanju
OLTAR HRVATSKE DOMOVINE
Od povijesnog trenutka koji se zbio
30. svibnja 1994. godine u 10:00 sati kada je u čast
Dana državnosti predsjednik Republike Hrvatske dr.
Franjo Tuđman svečano upalio vječnu vatru, spomenik se
i službeno zove OLTAR HRVATSKE DOMOVINE.
Po svršetku svečanosti otvaranja
spomenika, predsjednik Republike Hrvatske upisao je u
knjigu dojmova: "Na Dan državnosti, 30.svibnja 1994.
na četvrtu obljetnicu uspostave demokratske vlasti u
Hrvatskoj, kao državni poglavar samostalne i
nezavisne, suverene i međunarodno priznate države
Hrvatske, upalio sam vječnu vatru i položio vijenac na
Oltar Domovine podignut u čast svih onih koji su
ginuli, patili i živjeli za slobodnu Hrvatsku. Neka
ovo spomen-obilježje u ozračju povijesnog nam
hrvatskog grba na Medvedgradu, nekadašnjem sjedištu
vladara i svjetovnih i crkvenih velmoža iznad
današnjeg Zagreba, glavnog grada svih Hrvata, postane
stjecište svih hrvatskih ljudi iz Domovine i svijeta,
svih građana Hrvatske. Oltar Domovine na Medvedgradu
biti će također mjesto na kojemu će i predstavnici
stranih zemalja neznanom hrvatskom junaku i
suverenosti hrvatske države odavati počast."
Kroz sva vremena, i u svim narodima,
uvijek, i uvijek, i svugdje, Sloboda je - i samo
Sloboda - bila, i bit će, ona sveta Svjetlost koja
obasjava put naroda kroz nesigurne vjekove.
Njoj se,
Slobodi, utječe ufanje, srčani juriši, cijeli život,
nju pjesnik slavi:
"O lijepa, o draga, o slatka Slobodo,
dar u kom sva
blaga višnji nam Bog je do."
Kako je samo silno i veliko vjerovanje
naroda na njegovu trnovitom putu u Slobodu! Kako uopće
pojmiti tu golemu snagu koja pokreće čista počela u
kojima se ukazuje sam Stvoritelj!? Kako? I kojim
imenom pokriti ljubav, dirljivu hrabrost svih onih
koji s vjerom u Slobodu prođoše kroz smrt znajući da
"navik on živi ki zgine pošteno."!?
Sloboda
dolazi s drhtajem zemlje!
U višestoljetnoj
povijesti hrvatskog naroda Sloboda je krunila
vremenska razdoblja našom Državom - kneževinom i
kraljevinom - ali, na žalost, bila su i velika
razdoblja bez Slobode, to jest bez Države. Hladna
oštrica mača presjekla je san o Slobodi kralju
Svačiću, Zrinskom i Frankopanu, Kvaterniku i Radiću,
Vokiću, Goranu Kovačiću, Stepincu, Bušiću... I dobro
znamo da je pravo ime hrvatske Golgote - Gvozd,
Krbavsko polje, Bečko Novo Mjesto, Siget, Rakovica,
Bleiburg, Krašić, Vukovar... Evo, htjelo se
toliko stoljeća, toliko boli i smrti, da se danas,
napokon - i nanovo - prolomi glas, kao onda na
Duvanjskom polju, da se, velim, prolomi glas VIVAT,
VIVAT CROATIA, i na Trgu bana Josipa Jelačića u
Zagrebu, i diljem Domovine, koji će otvoriti prostore
mitskih svitanja za kojima žudi Sloboda.
Upravo toj, i svetoj i slavnoj
Slobodi, htjelo se dati trajno i dostojno obilježje u
- konačno - slobodnoj Hrvatskoj. Stoga je i formirana
autorska radna skupina projekta "Obnova Medvedgrada u
čast hrvatske Slobode", koju je za svoga posjeta
Medvedgradu 1992. inicirao predsjednik Republike
Hrvatske dr. Franjo Tuđman.
Samo pak oblikovanje Memorijalnog
obilježja u čast hrvatske Slobode u sklopu je cjeline
posla na dvorcu - burgu, ali je i zaseban autorski
posao, koji je povjeren kiparu Kuzmi Kovačiću, čiji je
prijedlog, na pozivnom natječaju (1993.) odabran za
realizaciju. Prostor na kojemu će biti trajno
postavljeno odabrano rješenje određen je na platou
podno južne kule, koji je omeđen ruševnim obrambenim
bedemom "zatvarajući" prostor u skladnu cjelinu.
Već je na
kiparovoj maketi-prijedlogu bilo jasno razvidno, da je
kamen osnovni materijal iz kojeg će biti izgrađen
spomenik.
Spomenik je sastavljen od ukupno deset vrsta kamena
simbolički iz svih hrvatskih krajeva.
Iz okolice Dugopolja (kraj Splita)
sivo-zeleno-plavkasti "zeleni jadran" i smeđkasti
"dolit", iz Trogira sivkasto-bijeli "seget", iz Istre
žuto-smeđkasti "kanfanar", iz šibenskog kraja
crvenkasto-sivi "rozalit", iz karlovačkog kraja dolazi
"sivi vapnenac", iz Slavonije "sivi granit", iz
Sinjskog kraja dolazi crvenkasto-sivo-smeđi "alkasin",
sa Brača dolazi glasovita "dračevica", a Žuti "bizek",
posvećeni kamen skinut je pri obnovi zagrebačke
katedrale. Velike staklene kocke ili "ploče mora"
lijevao je zajedno s kiparom Kovačićem Pino
Signoretto, vlasnik i majstor ljevač stakla u
istoimenoj glasovitoj staklarskoj radionici u Muranu
kraj Venecije.
Skulptura je,
međutim, određena Zemljom, horizontalom tla i
kompozicijskom strukturom kvadratnih kamenih kubusa i
kvadrata, kao i plavim staklenim pločama koje zrcale
naše more, sažimljući sve u simbol hrvatskog grba.
Ovdje se
hrvatski grb rastvara u skulpturu hrvatskog grba, koji
bogatom simbolikom izražava čitavu domovinu, šireći se
po zemlji na površini od 8x8 metara. Na središnjem i
najvišem kamenom bloku napisana je prva strofa "Lijepe
Naše", dok je na drugoj, zadnjoj strani istoga kamena
uklesan Višeslavov križ, što je , tvrdi Živko Kustić
"dostatna naznaka da je spomenik na Medvedgradu kako
hrvatska tako i katolička baština". Tik ispred ovoga
najvišega i najdominantnijega kamena položen je kamen
na kojemu je natpis hrvatskoga kneza Branimira iz
Šopota, kod Benkovca.
Spomenička
skulptura izgrađena je od kvadratnih kamenih ili
staklenih oblika, zatvarajući se, također, u veliku
kvadratnu cjelinu oko koje se može opisati krug, koji
je simbol savršenstva, ali i Boga.
No spomenik je, nadasve, simbol i
stvarnost slobodne nam Domovine Hrvatske, mjesto gdje
ćemo štovati naše mrtve, mjesto gdje će gorjeti Vječni
plamen našoj Slobodi kroz sva vremena. Uvijek! I
uvijek!
Izvor iz knjige Milan Bešlić: OLTAR
HRVATSKE DOMOVINE
--------------------------------------------------------------------------------
DAN DRŽAVNOSTI 30. svibnja
Dan državnosti 30.svibnja, dan je kada
je nakon, provedenih višestranačkih izbora, po prvi
puta konstituiran demokratski izabran Hrvatski
Sabor,koji je kao institucija stoljećima bio temeljni
činitelj i čuvar neprekinute niti hrvatskog državnog
prava. Upravo tim događajem, konstituiranjem
višestranačkog, demokratski izabranog Hrvatskog
Sabora, učinjen je prvi korak na putu uspostave pune
hrvatske državne samostalnosti i neovisnosti.
Dan državnosti (30.svibnja) proglašen
je u ožujku 1991. godine državnim praznikom pod tim
imenom i bio u cijelosti prihvaćen u hrvatskom kao
tradicija vrijedna štovanja. Sjećamo se velikih
narodnih okupljanja u Domovini i u svijetu gdje žive
Hrvati, od kojih je najveće bilo u glavnom gradu svih
Hrvata, Zagrebu, na Jarunu.
No promjenom stranaka na vlasti, na
valu svekolikih promjena dogodila se 2001. godine
izmjena Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim
danima u RH. Za račun vladajuće garniture SDP-a,
HSLS-a, HSS-a i HNS-a autorstva ove promjene prihvatio
se HSLS-ovac Ivo Škrabalo. Bio je to samo jedan u nizu
poteza vladajuće garniture, pod Račanovom dirigentskom
palicom, u sustavnoj provedbi rashrvaćivanja tj.
"detuđmanizacije" Hrvatske.
U svom izlaganju pri obrazloženju
prijedloga promjene Zakona o blagdanima, Škrabalo je
ipak, nehotice otkrio pravi motiv ukidanja 30. svibnja
kao Dana državnosti. On je podsjetio da je to dan (30.
svibnja) kada je: "na vlast kao najjača stranka došao
HDZ, to je datum koji je u ožujku 1991., dakle niti
godinu dana nakon tog događaja proglašen državnim
praznikom pod imenom Dan državnosti."
Na početku Škrabalo je predlagao da se
30. svibnja primenuje u Dan Hrvatskog Sabora i da to
bude spomen dan, a ne blagdan (neradni dan). U
završnici rasprave o Škrabalovu prijedlogu izmjene i
dopuna Zakona o blagdanima , SDP je iznenada pokrenuo
inicijativu da se Dan državnosti proglasi 25.lipnja,
da kad je 1991. godine Hrvatski Sabor donio Ustavnu
odluku o suverenosti i samostalnosti RH i Deklaraciju
o uspostavi suverene i samostalne RH. Očitujući svoju
političku besramnost svu prijetvornost i licemjerstvo
partijske ćudi svojim prijedlogom, SDP je naime toga
dana 25. lipnja 1991. godine napustio sabornicu ne
želeći sudjelovati u donošenju povijesne Ustavne
odluke o suverenosti i samostalnosti RH.
Tim i takvim odlukama vladajuća
garnitura je zbunila narod potkopavši tradiciju
obilježavanja Dana državnosti 30. svibnja, provela je
opsežan proces "detuđmanizacije" državnih, od naroda
prihvaćenih, blagdana u Hrvatskoj, a Domovinu Hrvatsku
izvrga ruglu i podsmjehu svijeta, jer nema države na
svijetu u kojoj se promjenom stranaka na vlasti
mijenjaju svi bitni elementi državnosti i to od
Ustava, svih bitnih zakona do kalendara državnih
blagdana.
--------------------------------------------------------------------------------
Danas je 25. lipnja službeni Dan
državnosti Republike Hrvatske.
Pitamo se što to mi danas
obilježavamo?
Dan državnosti, 25. lipnja, u
Republici Hrvatskoj državni je blagdan kojim se
obilježava povijesna odluka Sabora donesena istoga
datuma 1991. godine.
Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o
pokretanju postupka razdruživanja od ostalih
jugoslavenskih republika donesenoj 25. lipnja 1991.
prethodila je takva odluka građana Republike Hrvatske
iskazana na referendumu održanom 19. svibnja 1991.
godine.
Više od 94
posto građana donijelo je sljedeću odluku:
"1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna
država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska
prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u
Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s
drugim republikama.
2. Republika
Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj
saveznoj državi.“
Na temelju takvog očitovanja volje
građana, a nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim
jugoslavenskim republikama o izlasku iz
državno-političke krize, Sabor Republike Hrvatske, na
zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25.
lipnja 1991. godine donosi Ustavnu odluku o
suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, kojom
se utvrđuje da "ovim činom Republika Hrvatska pokreće
postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ.
Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno
priznavanje".
Na istoj je
sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju
suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših
pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim
republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen
tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25.
lipnja 1991. godine.
Istekom
moratorija na tu povijesnu odluku, 8. listopada 1991.
godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne sveze
sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna
i neovisna država.
Hvala Vam na pažnji.
Milan Zanoški, HRVATSKI BRANITELJ
milan.zanoski@zg.t-com.hr
29.06.2010. |