Tekst izgovoren nazočnima na obilježavanju
OLTAR HRVATSKE DOMOVINE
Od povijesnog trenutka koji se zbio
30. svibnja 1994. godine u 10:00 sati kada je u čast
Dana državnosti predsjednik Republike Hrvatske dr.
Franjo Tuđman svečano upalio vječnu vatru, spomenik se
i službeno zove OLTAR HRVATSKE DOMOVINE.
Po svršetku
svečanosti otvaranja spomenika, predsjednik Republike
Hrvatske upisao je u knjigu dojmova: "Na Dan
državnosti, 30.svibnja 1994. na četvrtu obljetnicu
uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj, kao državni
poglavar samostalne i nezavisne, suverene i
međunarodno priznate države Hrvatske, upalio sam
vječnu vatru i položio vijenac na Oltar Domovine
podignut u čast svih onih koji su ginuli, patili i
živjeli za slobodnu Hrvatsku. Neka ovo
spomen-obilježje u ozračju povijesnog nam hrvatskog
grba na Medvedgradu, nekadašnjem sjedištu vladara i
svjetovnih i crkvenih velmoža iznad današnjeg Zagreba,
glavnog grada svih Hrvata, postane stjecište svih
hrvatskih ljudi iz Domovine i svijeta, svih građana
Hrvatske.
Oltar Domovine
na Medvedgradu biti će također mjesto na kojemu će i
predstavnici stranih zemalja neznanom hrvatskom junaku
i suverenosti hrvatske države odavati počast."
Kroz sva vremena, i u svim narodima,
uvijek, i uvijek, i svugdje, Sloboda je - i samo
Sloboda - bila, i bit će, ona sveta Svjetlost koja
obasjava put naroda kroz nesigurne vjekove.
Njoj se,
Slobodi, utječe ufanje, srčani juriši, cijeli život,
nju pjesnik slavi:
"O lijepa, o draga, o slatka Slobodo,
dar u kom sva
blaga višnji nam Bog je do."
Kako je samo silno i veliko vjerovanje
naroda na njegovu trnovitom putu u Slobodu! Kako uopće
pojmiti tu golemu snagu koja pokreće čista počela u
kojima se ukazuje sam Stvoritelj!? Kako? I kojim
imenom pokriti ljubav, dirljivu hrabrost svih onih
koji s vjerom u Slobodu prođoše kroz smrt znajući da
"navik on živi ki zgine pošteno."!?
Sloboda dolazi s drhtajem zemlje!
U višestoljetnoj povijesti hrvatskog
naroda Sloboda je krunila vremenska razdoblja našom
Državom - kneževinom i kraljevinom - ali, na žalost,
bila su i velika razdoblja bez Slobode, to jest bez
Države. Hladna oštrica mača presjekla je san o Slobodi
kralju Svačiću, Zrinskom i Frankopanu, Kvaterniku i
Radiću, Vokiću, Goranu Kovačiću, Stepincu, Bušiću... I
dobro znamo da je pravo ime hrvatske Golgote - Gvozd,
Krbavsko polje, Bečko Novo Mjesto, Siget, Rakovica,
Bleiburg, Krašić, Vukovar... Evo, htjelo se toliko
stoljeća, toliko boli i smrti, da se danas, napokon -
i nanovo - prolomi glas, kao onda na Duvanjskom polju,
da se, velim, prolomi glas VIVAT, VIVAT CROATIA, i na
Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, i diljem
Domovine, koji će otvoriti prostore mitskih svitanja
za kojima žudi Sloboda.
Upravo toj, i svetoj i slavnoj
Slobodi, htjelo se dati trajno i dostojno obilježje u
- konačno - slobodnoj Hrvatskoj. Stoga je i formirana
autorska radna skupina projekta "Obnova Medvedgrada u
čast hrvatske Slobode", koju je za svoga posjeta
Medvedgradu 1992. inicirao predsjednik Republike
Hrvatske dr. Franjo Tuđman.
Samo pak oblikovanje Memorijalnog
obilježja u čast hrvatske Slobode u sklopu je cjeline
posla na dvorcu - burgu, ali je i zaseban autorski
posao, koji je povjeren kiparu Kuzmi Kovačiću, čiji je
prijedlog, na pozivnom natječaju (1993.) odabran za
realizaciju. Prostor na kojemu će biti trajno
postavljeno odabrano rješenje određen je na platou
podno južne kule, koji je omeđen ruševnim obrambenim
bedemom "zatvarajući" prostor u skladnu cjelinu.
Već je na kiparovoj maketi-prijedlogu
bilo jasno razvidno, da je kamen osnovni materijal iz
kojeg će biti izgrađen spomenik. Spomenik je
sastavljen od ukupno deset vrsta kamena simbolički iz
svih hrvatskih krajeva.
Iz okolice
Dugopolja (kraj Splita) sivo-zeleno-plavkasti "zeleni
jadran" i smeđkasti "dolit", iz Trogira
sivkasto-bijeli "seget", iz Istre žuto-smeđkasti
"kanfanar", iz šibenskog kraja crvenkasto-sivi
"rozalit", iz karlovačkog kraja dolazi "sivi
vapnenac", iz Slavonije "sivi granit", iz Sinjskog
kraja dolazi crvenkasto-sivo-smeđi "alkasin", sa Brača
dolazi glasovita "dračevica", a Žuti "bizek",
posvećeni kamen skinut je pri obnovi zagrebačke
katedrale. Velike staklene kocke ili "ploče mora"
lijevao je zajedno s kiparom Kovačićem Pino
Signoretto, vlasnik i majstor ljevač stakla u
istoimenoj glasovitoj staklarskoj radionici u Muranu
kraj Venecije.
Skulptura je,
međutim, određena Zemljom, horizontalom tla i
kompozicijskom strukturom kvadratnih kamenih kubusa i
kvadrata, kao i plavim staklenim pločama koje zrcale
naše more, sažimljući sve u simbol hrvatskog grba.
Ovdje se hrvatski grb rastvara u
skulpturu hrvatskog grba, koji bogatom simbolikom
izražava čitavu domovinu, šireći se po zemlji na
površini od 8x8 metara. Na središnjem i najvišem
kamenom bloku napisana je prva strofa "Lijepe Naše",
dok je na drugoj, zadnjoj strani istoga kamena uklesan
Višeslavov križ, što je , tvrdi Živko Kustić "dostatna
naznaka da je spomenik na Medvedgradu kako hrvatska
tako i katolička baština". Tik ispred ovoga najvišega
i najdominantnijega kamena položen je kamen na kojemu
je natpis hrvatskoga kneza Branimira iz Šopota, kod
Benkovca.
Spomenička skulptura izgrađena je od
kvadratnih kamenih ili staklenih oblika, zatvarajući
se, također, u veliku kvadratnu cjelinu oko koje se
može opisati krug, koji je simbol savršenstva, ali i
Boga.
No spomenik je, nadasve, simbol i
stvarnost slobodne nam Domovine Hrvatske, mjesto gdje
ćemo štovati naše mrtve, mjesto gdje će gorjeti Vječni
plamen našoj Slobodi kroz sva vremena. Uvijek! I
uvijek!
(Izvor iz knjige Milan Bešlić: OLTAR
HRVATSKE DOMOVINE)
A zatim je hrvatski branitelj Milan Zanoški nastavio
govoriti na temu Dana hrvatske državnosti pjesmom koja
pjeva:
"30. svibnja naš je dan proslavimo u
veselju naš rođendan, nek se pjeva nek se ori nek svi
znaju da Hrvatska postoji".
A nastavio s dijelom preuzetim iz
pisma g. Ivana Jaklina iz Varaždina:
Početkom 1990., omogućeni su slobodni
izbori. Na izborima, održanim 22. travnja i 6. svibnja
1990., većinu mandata osvaja HDZ.
Novi, prvi višestranački sabor
Republike Hrvatske konstituira se 30. svibnja 1990., a
sastoji se od jednog doma i tri vijeća
(društveno-političko vijeće - 80, vijeće općina i
vijeće udruženog rada - 160).
Za predsjednika Republike (tada
predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske) izabran je
Franjo Tuđman, za predsjednika Vlade (tada Izvršnog
vijeća) Stjepan Mesić, a za predsjednika Sabora Žarko
Domljan.
Toga dana 30. svibnja 1990. godine
Gospodnje nakon Sv. Mise koja je bila u 9.00 sati u
zagrebačkoj Katedrali uz nazočnost slobodno izabranih
hrvatskih sabornika i mnoštva Hrvatica i Hrvata otišli
smo svojim kućama pratiti TV prijenos konstituiranja
Hrvatskog Sabora, da bismo se opet našli u
nepreglednom mnoštvu ljudi na Trgu bana Jelačića
(ondašnjem Trgu Republike) dočekujući slobodno
izabrano vodstvo Hrvatskog naroda koje je dolazilo
Radićevom ulicom u povorci sa Gornjega grada.
Dan kada je plakala cijela Hrvatska, i
od boli, i od sreće, i od nade. I iz prkosa.
Dan kada je Otac Domovine dr. Franjo Tuđman na
prepunom Jelačić placu u zipku koja je simbolizirala
tek rođenu, slobodnu Hrvatsku Domovinu položio kruh,
pero i zlatni dukat, kao simbole blagostanja, znanja i
bogatstva, i koju je tada blagoslovio prvi čovjek
Crkve u Hrvata naš Kardinal dr. Franjo Kuharić.
Tako je dakle u znaku zemaljskoga i nebeskoga kruha
rođena naša Hrvatska Domovina.
Najveći hrvatski blagdan - Dan
državnosti slavljen i prihvaćen od svih Hrvatskih
ljudi slavio se do 2001. godine kada je pomaknut
voljom osporavatelja istine na 25. lipanj. Da li s
razlogom? Toga dana u Republici Hrvatskoj već deset
dana traju školski ljetni praznici, pa naša djeca ne
će u školi čuti ništa o tome kako je rođena Domovina,
kako je ne bi zavoljeli!
Ali istinski sinovi i kćeri ove
napaćene i prividno napuštene Zemlje poznaju istinu. I
upravo oni, "čuvari istine", prenijeti će istinu
svojoj djeci i unučadi:
O vremenu nade i radosti.
O vremenu boli i tuge bez kraja.
O izdržljivosti.
O ponosu.
O vjeri u Boga.
I u jedinu i vječnu Hrvatsku Domovinu.
Ne plači voljena zemljo, jedina naša, naša Hrvatska.
Jer mi Te volimo.
Mi vjerujemo u Tebe.
I nikada Te se ne ćemo odreći.
Jer, dolaze neka nova vremena, vremena nade.
Za podsjetiti se:
1994. -
Hrvatska je uvela kunu kao nacionalnu valutu, a
1995. - Na
zagrebačkom Jarunu održan je svečani mimohod Hrvatske
vojske, što je bio uvod u veličanstvenu akciju Oluja.
Svoje obraćanje nazoćnima Milan
Zanoški je zaključio riječima:
Sa ovoga mjesta i mi danas poručujemo:
Drage Hrvatice i dragi Hrvati, ma gdje bili, sretan
vam Dan hrvatske državnosti 30. svibnja. Nek nam živi,
jedina i vječna Hrvatska Domovina!
Naposljetku organizatori, Klub
veterana hrvatskih branitelja iz općine Trnje u
Zagrebu pozvao je na okupljanje sve domoljubne
hrvatske građane na Oltaru domovine za svaki Hrvatski
Državni blagdan i to:
30. svibnja - za Dan Državnosti,
25. lipnja - za današnji Dan Državnosti,
5. kolovoza - za Dan domovinske zahvalnosti i
8. listopada - za Dan neovisnosti
Time je zaključen vrijedan poticaj
Kluba veterana branitelja Trnje i ovogodišnje
tradicijsko obilježavanje -neka se ne zaboravi - Dan
hrvatske državnosti koje je utemeljio i predvodio za
svog života dr. Franjo Tuđman na ponos i tradiciju
hrvatskom narodu.
|
