Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE       (01.06.2011.)

30. svibnja NA OLTARU DOMOVINE

Reportaža Damir Borovčak

Pozivom Kluba veterna Obrambenog domovinskog rata općine Trnje svim ljudima dobre volje okupili su se na Medvedgradu 30. svibnja 2011. godine hrvatski branitelji i domoljubi na tradicionalnom odavanju počasti Domovini Hrvatskoj na Dan Državnosti Republike Hrvatske koji se obilježavao do 2001. godine.

Prema protokolu svečanost je započela organiziranim mimohodom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Oltaru domovine prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franju Tuđmanu i svim hrvatskim braniteljima u prošlim vremenim, a zatim kratkom molitvom. Zajedno sa zborom Hrvatska Bašćina okupljeni su zapjevali hrvatsku himnu Lijepa naša Domovino, a zatim je uslijedila minuta šutnje za sve koji su dali život za Domovinu.

O značaju spomenika Oltara hrvatske domovine i o Danu Državnosti Republike Hrvatske govorio je hrvatski branitelj Milan Zanoški.

Tekst izgovoren nazočnima na obilježavanju

OLTAR HRVATSKE DOMOVINE

Od povijesnog trenutka koji se zbio 30. svibnja 1994. godine u 10:00 sati kada je u čast Dana državnosti predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman svečano upalio vječnu vatru, spomenik se i službeno zove OLTAR HRVATSKE DOMOVINE.

Po svršetku svečanosti otvaranja spomenika, predsjednik Republike Hrvatske upisao je u knjigu dojmova: "Na Dan državnosti, 30.svibnja 1994. na četvrtu obljetnicu uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj, kao državni poglavar samostalne i nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Hrvatske, upalio sam vječnu vatru i položio vijenac na Oltar Domovine podignut u čast svih onih koji su ginuli, patili i živjeli za slobodnu Hrvatsku. Neka ovo spomen-obilježje u ozračju povijesnog nam hrvatskog grba na Medvedgradu, nekadašnjem sjedištu vladara i svjetovnih i crkvenih velmoža iznad današnjeg Zagreba, glavnog grada svih Hrvata, postane stjecište svih hrvatskih ljudi iz Domovine i svijeta, svih građana Hrvatske.

Oltar Domovine na Medvedgradu biti će također mjesto na kojemu će i predstavnici stranih zemalja neznanom hrvatskom junaku i suverenosti hrvatske države odavati počast."

Kroz sva vremena, i u svim narodima, uvijek, i uvijek, i svugdje, Sloboda je - i samo Sloboda - bila, i bit će, ona sveta Svjetlost koja obasjava put naroda kroz nesigurne vjekove.

Njoj se, Slobodi, utječe ufanje, srčani juriši, cijeli život, nju pjesnik slavi:

"O lijepa, o draga, o slatka Slobodo,

dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do."

Kako je samo silno i veliko vjerovanje naroda na njegovu trnovitom putu u Slobodu! Kako uopće pojmiti tu golemu snagu koja pokreće čista počela u kojima se ukazuje sam Stvoritelj!? Kako? I kojim imenom pokriti ljubav, dirljivu hrabrost svih onih koji s vjerom u Slobodu prođoše kroz smrt znajući da "navik on živi ki zgine pošteno."!?

Sloboda dolazi s drhtajem zemlje!

U višestoljetnoj povijesti hrvatskog naroda Sloboda je krunila vremenska razdoblja našom Državom - kneževinom i kraljevinom - ali, na žalost, bila su i velika razdoblja bez Slobode, to jest bez Države. Hladna oštrica mača presjekla je san o Slobodi kralju Svačiću, Zrinskom i Frankopanu, Kvaterniku i Radiću, Vokiću, Goranu Kovačiću, Stepincu, Bušiću... I dobro znamo da je pravo ime hrvatske Golgote - Gvozd, Krbavsko polje, Bečko Novo Mjesto, Siget, Rakovica, Bleiburg, Krašić, Vukovar... Evo, htjelo se toliko stoljeća, toliko boli i smrti, da se danas, napokon - i nanovo - prolomi glas, kao onda na Duvanjskom polju, da se, velim, prolomi glas VIVAT, VIVAT CROATIA, i na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, i diljem Domovine, koji će otvoriti prostore mitskih svitanja za kojima žudi Sloboda.

Upravo toj, i svetoj i slavnoj Slobodi, htjelo se dati trajno i dostojno obilježje u - konačno - slobodnoj Hrvatskoj. Stoga je i formirana autorska radna skupina projekta "Obnova Medvedgrada u čast hrvatske Slobode", koju je za svoga posjeta Medvedgradu 1992. inicirao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Samo pak oblikovanje Memorijalnog obilježja u čast hrvatske Slobode u sklopu je cjeline posla na dvorcu - burgu, ali je i zaseban autorski posao, koji je povjeren kiparu Kuzmi Kovačiću, čiji je prijedlog, na pozivnom natječaju (1993.) odabran za realizaciju. Prostor na kojemu će biti trajno postavljeno odabrano rješenje određen je na platou podno južne kule, koji je omeđen ruševnim obrambenim bedemom "zatvarajući" prostor u skladnu cjelinu.

Već je na kiparovoj maketi-prijedlogu bilo jasno razvidno, da je kamen osnovni materijal iz kojeg će biti izgrađen spomenik. Spomenik je sastavljen od ukupno deset vrsta kamena simbolički iz svih hrvatskih krajeva.

Iz okolice Dugopolja (kraj Splita) sivo-zeleno-plavkasti "zeleni jadran" i smeđkasti "dolit", iz Trogira sivkasto-bijeli "seget", iz Istre žuto-smeđkasti "kanfanar", iz šibenskog kraja crvenkasto-sivi "rozalit", iz karlovačkog kraja dolazi "sivi vapnenac", iz Slavonije "sivi granit", iz Sinjskog kraja dolazi crvenkasto-sivo-smeđi "alkasin", sa Brača dolazi glasovita "dračevica", a Žuti "bizek", posvećeni kamen skinut je pri obnovi zagrebačke katedrale. Velike staklene kocke ili "ploče mora" lijevao je zajedno s kiparom Kovačićem Pino Signoretto, vlasnik i majstor ljevač stakla u istoimenoj glasovitoj staklarskoj radionici u Muranu kraj Venecije.

Skulptura je, međutim, određena Zemljom, horizontalom tla i kompozicijskom strukturom kvadratnih kamenih kubusa i kvadrata, kao i plavim staklenim pločama koje zrcale naše more, sažimljući sve u simbol hrvatskog grba.

Ovdje se hrvatski grb rastvara u skulpturu hrvatskog grba, koji bogatom simbolikom izražava čitavu domovinu, šireći se po zemlji na površini od 8x8 metara. Na središnjem i najvišem kamenom bloku napisana je prva strofa "Lijepe Naše", dok je na drugoj, zadnjoj strani istoga kamena uklesan Višeslavov križ, što je , tvrdi Živko Kustić "dostatna naznaka da je spomenik na Medvedgradu kako hrvatska tako i katolička baština". Tik ispred ovoga najvišega i najdominantnijega kamena položen je kamen na kojemu je natpis hrvatskoga kneza Branimira iz Šopota, kod Benkovca.

Spomenička skulptura izgrađena je od kvadratnih kamenih ili staklenih oblika, zatvarajući se, također, u veliku kvadratnu cjelinu oko koje se može opisati krug, koji je simbol savršenstva, ali i Boga.

No spomenik je, nadasve, simbol i stvarnost slobodne nam Domovine Hrvatske, mjesto gdje ćemo štovati naše mrtve, mjesto gdje će gorjeti Vječni plamen našoj Slobodi kroz sva vremena. Uvijek! I uvijek!

(Izvor iz knjige Milan Bešlić: OLTAR HRVATSKE DOMOVINE)


A zatim je hrvatski branitelj Milan Zanoški nastavio govoriti na temu Dana hrvatske državnosti pjesmom koja pjeva:

"30. svibnja naš je dan proslavimo u veselju naš rođendan, nek se pjeva nek se ori nek svi znaju da Hrvatska postoji".

A nastavio s dijelom preuzetim iz pisma g. Ivana Jaklina iz Varaždina:

Početkom 1990., omogućeni su slobodni izbori. Na izborima, održanim 22. travnja i 6. svibnja 1990., većinu mandata osvaja HDZ.

Novi, prvi višestranački sabor Republike Hrvatske konstituira se 30. svibnja 1990., a sastoji se od jednog doma i tri vijeća (društveno-političko vijeće - 80, vijeće općina i vijeće udruženog rada - 160).

Za predsjednika Republike (tada predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske) izabran je Franjo Tuđman, za predsjednika Vlade (tada Izvršnog vijeća) Stjepan Mesić, a za predsjednika Sabora Žarko Domljan.

Toga dana 30. svibnja 1990. godine Gospodnje nakon Sv. Mise koja je bila u 9.00 sati u zagrebačkoj Katedrali uz nazočnost slobodno izabranih hrvatskih sabornika i mnoštva Hrvatica i Hrvata otišli smo svojim kućama pratiti TV prijenos konstituiranja Hrvatskog Sabora, da bismo se opet našli u nepreglednom mnoštvu ljudi na Trgu bana Jelačića (ondašnjem Trgu Republike) dočekujući slobodno izabrano vodstvo Hrvatskog naroda koje je dolazilo Radićevom ulicom u povorci sa Gornjega grada.

Dan kada je plakala cijela Hrvatska, i od boli, i od sreće, i od nade. I iz prkosa.
Dan kada je Otac Domovine dr. Franjo Tuđman na prepunom Jelačić placu u zipku koja je simbolizirala tek rođenu, slobodnu Hrvatsku Domovinu položio kruh, pero i zlatni dukat, kao simbole blagostanja, znanja i bogatstva, i koju je tada blagoslovio prvi čovjek Crkve u Hrvata naš Kardinal dr. Franjo Kuharić.
Tako je dakle u znaku zemaljskoga i nebeskoga kruha rođena naša Hrvatska Domovina.

Najveći hrvatski blagdan - Dan državnosti slavljen i prihvaćen od svih Hrvatskih ljudi slavio se do 2001. godine kada je pomaknut voljom osporavatelja istine na 25. lipanj. Da li s razlogom? Toga dana u Republici Hrvatskoj već deset dana traju školski ljetni praznici, pa naša djeca ne će u školi čuti ništa o tome kako je rođena Domovina, kako je ne bi zavoljeli!

Ali istinski sinovi i kćeri ove napaćene i prividno napuštene Zemlje poznaju istinu. I upravo oni, "čuvari istine", prenijeti će istinu svojoj djeci i unučadi:
O vremenu nade i radosti.
O vremenu boli i tuge bez kraja.
O izdržljivosti.
O ponosu.
O vjeri u Boga.
I u jedinu i vječnu Hrvatsku Domovinu.
Ne plači voljena zemljo, jedina naša, naša Hrvatska.
Jer mi Te volimo.
Mi vjerujemo u Tebe.
I nikada Te se ne ćemo odreći.
Jer, dolaze neka nova vremena, vremena nade.

Za podsjetiti se:

1994. - Hrvatska je uvela kunu kao nacionalnu valutu, a

1995. - Na zagrebačkom Jarunu održan je svečani mimohod Hrvatske vojske, što je bio uvod u veličanstvenu akciju Oluja.

Svoje obraćanje nazoćnima Milan Zanoški je zaključio riječima:

Sa ovoga mjesta i mi danas poručujemo: Drage Hrvatice i dragi Hrvati, ma gdje bili, sretan vam Dan hrvatske državnosti 30. svibnja. Nek nam živi, jedina i vječna Hrvatska Domovina!

Naposljetku organizatori, Klub veterana hrvatskih branitelja iz općine Trnje u Zagrebu pozvao je na okupljanje sve domoljubne hrvatske građane na Oltaru domovine za svaki Hrvatski Državni blagdan i to:

30. svibnja - za Dan Državnosti,
25. lipnja - za današnji Dan Državnosti,
5. kolovoza - za Dan domovinske zahvalnosti i
8. listopada - za Dan neovisnosti

Time je zaključen vrijedan poticaj Kluba veterana branitelja Trnje i ovogodišnje tradicijsko obilježavanje -neka se ne zaboravi - Dan hrvatske državnosti koje je utemeljio i predvodio za svog života dr. Franjo Tuđman na ponos i tradiciju hrvatskom narodu.

 


 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch