Više od 94 posto građana donijelo je sljedeću odluku:
"1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna
država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska
prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u
Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s
drugim republikama.
2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao
jedinstvenoj saveznoj državi."
Na temelju takvog očitovanja volje građana, a nakon
neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim
republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor
Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici sva tri
saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine donosi Ustavnu
odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske,
kojom se utvrđuje da "ovim činom Republika Hrvatska
pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i
SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno
priznavanje".
Na istoj je
sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju
suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših
pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim
republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen
tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25.
lipnja 1991. godine. No, istekom moratorija na tu
povijesnu odluku, 8. listopada 1991. godine Republika
Hrvatska raskida državno-pravne sveze sa ostalim
republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna
država.
Piše Artur
Bagdasarov
http://hu-benedikt.hr
Kliknite na kameru
|
