Pozdravni govor g. Barabana
Dame i gospodo, dobro došli na proslavu Dana
hrvatske državosti!
Pozdravljam ovdje nazočnog fra Stanaka Banožić,
voditelja HKM Luzern, sestru Berhmanu, predstavnike
Misijskog vijeća HKM Luzern, tamburaše Kolovrat,
Motoklub Sokolove, predstavnicu i voditeljicu
folkloraša Kolovrat gđu. Ljiljanu Primorac i naše
goste iz Züricha, predstavnike Hrvatske kulturne
zajednice, bračni par Dunju i Osvina Gaupp, te gospođe
Milicu Krakan i Mariju Macukić.
Dan državnosti je najveći dan svake suverene i
slobodne države.
Mi u Švicarskoj svjedoci smo kako
Švicarci slave svoj Dan državnosti. Vidimo okićene
kuće, balkone, stanove. Stvorena je tradicija da se
obitelji sastaju, dolazi rodbina u posjet. Na dan
državnosti im je upravo bitno zajedništvo.
Nedavno sam bio u Burgdorfu kod Berna
na Danu državnosti Filipinaca koji žive u Švicaraskoj,
a slavili su svoj 114 Dan državnosti. Skupili su se iz
cijele Švicarske, počevši svoje slavlje sv. Misom.
Poslije sv. Mise je uprilićena povorka sa zastavama
pojedinih udruga, a nazoćnima su se obratili Konzul i
Veleposlanik Filipina. Popodnevni program su kreirali
mladi kojih je bilo primjetno mnogo. Po njihovom
velikom odazivu, primjeito sam, da im nije bilo nimalo
teško doći na proslavu, bez obzira na udaljenost, jer
su se skupili iz svih krajeva Švicarske. Njihova
ljubav prema Domovini me fascinirala.
A što reći
za naš Dan državnost ovdje u Luzernu, kada od nas
nekoliko tisuća registriranih Hrvata dođe na ovu
proslavu jedva 50-ak? A gdje su ostali? Zašto ih nema?
Razlog: - Brigo moja prijeđi na drugoga ili - Što ću
ja tamo, ići će onaj drugi - ili - neodgovornost,
nesavjesnost - ili - neupućenost u to što znači sam
pojam Dana državnosti. Zar su tako brzo zaboravili
rat, žrtve, razaranja i svu tragediju koja se
dogodila?
Dolaskom na skupove i obilježavanje Dana hrvatske državnosti, odaje se dužno
poštovanje svim žrtvama, ne samo ovog zadnjeg rata, nego i svim žrtvama koje su
kroz povijest hrvatskog naroda pale u težnji stvaranja i očuvanja Hrvatske
države.
Zvao sam
prijatelja povratnika iz Švicarske u Domovini, koji mi
reče da u čitavoj njegovoj ulici viori barjak samo na
njegovoj kući!
Dan Hrvatske državnosti bi se trebao slaviti u svakoj obitelji, u školama,
institucijama. Međutim, to se ne događa. Zašto? Za primijetiti je naprotiv, da
se to zadnjih desetek godina sustavno zaspostavlja.
Naši mediji kako tiskovni tako i
elektronski mogli bi pridonijeti stvaranju ozračja
slavlja Dana državnosti. Umjesto toga, čitavo njihovo
djelovanje ide u smijeru stvaranja negativne klime u
odnosu prema državi, stvarajući kod malog čovjeka
apatiju prema vlastitoj zemlji i naciji.
Jedino što se može čuti ili vidjeti povodom Dana
državnosti je obraćanje predsjednika države
"javnosti".
Zato je na svakom od nas ovjde
nazočnihn zadaća, da u sredinama u kojima živmo,
radimo i djelujemo, ukazujemo na potrebu kakav treba
imati stav prema Domovini i naciji.
Nadati se, da će ipak Hrvati shavatiti
da je Dan hrvatske državnosti važniji nego
latinoameričke ili turske sapunice.
Hvala svima
koji ste se večeras odazavali i svojom nazočnošću
uveličali ovu proslavu.
Hvala i sponzorima koji su se velikodušno odazvali i sponzirirali ovo što
vidite na stolovima, a to su Marko i Zora Andrijanić, Mišo Tomić, Branko Dežalić
i Mate Andrić.
Svima nazočnima od srca čestitam Dan
hrvatske državnosti!!!
Vice -Vicko Baraban
Luzern, 30. lipnja 2012.
|
