Ovo je doba godine kad većina Amerikanaca počinje
misliti o tomu da trebaju izvjesiti svoje nacionalne
zastave na pročelja svojih kuća i u svoja dvorišta i
slaviti svoje hrabre pretke, koji bi danas bili nazvani
"teroristima" uključujući čak i Georga Washingtona,
prvog predsjednika i Oca Domovine. (Uostalom, nisu li
nasumce palili kuće britanskih lojalista za vrijeme
američkog rata za neovisnost, ubijajući mnoštvo
nedužnih, opravdavajući to u ime slobode kao plemenitog
cilja?) Da, govorim o 4. srpnju, Danu neovisnosti,
jednom od najvećih blagdana u SAD-u. To je dan kada svi
iznose zastave, "Old Glory", "Stars and Stripes" i
ističu ih u prednjem dvorištu, stavljaju na poštanski
sandučić, na kućni jarbol ili na prozor svog automobila.
Pošteno govoreći, nakon tragičnih događaja 9. rujna,
mnogi Amerikanci drže izvješene zastave tijekom cijele
godine, kako bi pokazali svoj odlučni, prkosni
domoljubni stav da nitko i ništa neće baciti Ameriku na
koljena. Nakon svega, zastava je jedan od najmoćnijih
simbola zajedničke povijesti, tradicije i vjerovanja,
ukratko, jedinstvenoga identiteta: "Ja sam Amerikanac i
ovo je moja zastava!"
Važnost zastave Amerikanci su shvatili
još davno, kad je 1877. godine, slavljen prvi put "Dan
zastave", komemorirajući 100. godišnjicu proglašenja
službenog američkog barjaka. U to vrijeme, Kongres je
zatražio da zastave budu izvješene na sve zgrade
državnih institucija na 14. lipnja. Predsjednik
Woodrow Wilson proglasio je 1916. godine taj dan
nacionalnim blagdanom, a kasnije, 1949. predsjednik
Harry Truman zapravo je svojim potpisom ustanovio ga
kao državni "Flag Day Bill". Tek 1996. godine
predsjednik "ognjištar" Bill Clinton donosi zakonsku
odluku o proglašenju američkog dana zastave,
izjavljujući da "nema boljega simbola za vrijednosti i
tradiciju naše zemlje nego što je zastava SAD-a...ona
potvrđuje kontinuitet i daje primjer duboke obveze
prema slobodi i jednakosti, i mogućnostima stvorenima
od naših utemeljitelja prije više od dva stoljeća."
Zamislite moje iznenađenje kad sam neki dan, saznala da su
predsjednik Josipović i premijerka Kosor u prigodi 25. lipnja 2010. i hrvatskog
Dana državnosti dali zajedničku izjavu o ponosnom barjaku hrvatskom, nadahnuti,
bez sumnje, inspirirajućim riječima i djelima drugih uglednih lidera tijekom
povijesti. Tekst glasi:
"Proglašavamo: hrvatska zastava krasi
učionice, državne ustanove, sudnice i crkve, služeći
kao dnevni podsjetnik povijesti ovoga naroda, njegovih
postignuća i trajne predanosti zaštiti individualnih
prava. Hrabri pripadnici naših Oružanih snaga nose
zastavu kao što ispunjaju svoju misiju obrane
blagodati demokracije i mira diljem svijeta; naš
stijeg vijori s javnih zgrada kao znak našeg
nacionalnog zajedništva; a njezini nabori rese grobove
naših pokojnih velikana. Zastava je oznaka časti za
svih - simbol naših zajedničkih građanskih
stremljenja...ovoga tjedna i tijekom cijele godine,
činimo sve što možemo da naučimo mlađe naraštaje o
značenju naše zastave. Njezina crvena, bijela i plava
boja predstavljaju...hrabrost i poštenje naše nacije,
dok njezini grbovi ističu posebnost ali i jedinstvo
regija naše zemlje. Neka nas zalog vjernosti ovoj
zastavi potiče na domoljublje i uzdigne njezine boje
visoko kao izraz našega ponosa i poštovanja prema
hrvatskom načinu življenja.
Sada, dakle, mi, Ivo Josipović,
predsjednik Republike Hrvatske i Jadranka Kosor,
predsjednica Vlade Republike Hrvatske, ovime
proglašavamo 18. lipnja kao hrvatski Dan zastave, da
bi tijekom cijeloga tjedna kroz dostojnu proslavu bili
uvedeni u hrvatski Dan državnosti 25. lipnja, i tako
svake godine. Mi izravno i službeno dajemo ovlast da
se zastava izvjesi na sve Vladine zgrade tijekom ovoga
tjedna, i pozivamo sve Hrvate da proslave Dan zastave
i Dan državnosti tako što će izvjesiti hrvatske
stjegove na svoje domove i na druga prikladna mjesta.
Mi također pozivamo hrvatske građane
da s ponosom i dužnim poštovanjem sudjeluju u svim
ceremonijama, javnim skupovima i aktivnostima proslave
Dana zastave i Dana državnosti, u čast našemu narodu i
njegovoj slavnoj baštini, te da javno pjevaju
nacionalnu himnu pod zastavom Republike Hrvatske."
Zamislite kako bi ove riječi zvučale iz Banskih
dvora i s Pantovčaka: slaviti s ponosom i čašću dan
koji simbolizira hrabrost, predanost i veliko
junaštvo onih koji su se borili i umrli za hrvatsku
slobodu, izvjesiti visoko zastavu koja simbolizira
tu skupo izvojevanu slobodu, na svaki jarbol, svaki
prozor i na svaki automobil i Vladinu zgradu! Ali
dragi čitatelji, ovo nije stvarnost, barem još ne,
jer na žalost, ovo su bile nešto izmjenjene riječi
predsjednika Billa Clintona iz njegove proklamacije
1996. godine. Umjesto da se Vlada oglasi jednom
ovakvom izjavom, mi imamo potpunu zbrku među
Hrvatima i hrvatskim građanima. Kada je Dan
neovisnosti? Kada je uopće ustanovljen taj
zakukuljeni dan? Mora biti da je u svibnju, neki
kažu, ali mislim da je u srpnju ili u lipnju? Kako
možemo slaviti dan kojega se ne možemo ni sjetiti?
Zašto su promijenili njegov prvotni datum? I tko nas
je uopće pitao? Ako se ne mogu sjetiti dana
neovisnosti svoje zemlje, onda je nemoguće da ću ga
proslaviti i obilježiti na dostojan način. Možda je
to i bila namjera onih koji su nemarnim potezom pera
(Ive Škrabala, kažu neki) pomicali taj dan u
kalendaru dok ga nisu pomaknuli tamo gdje su željeli
i rekli - to je to! Olakšali su posao globalistima i
manipulatorima, zar ne, jer zemlja koja ne slavi
svoju neovisnost, izborenu kroz pobjedu u obrambenom
ratu u "krvi, znoju i suzama" svih njezinih građana,
umire, i zemlja bez heroja je već mrtva. Ali dosta s
tim...Vrijeme je potrage za zastavom. Znam da je tu
negdje, na vrhu kredenca, u nekoj ladici ili kutiji
u ormaru...
SVIM
HRVATIMA I HRVATSKIM GRAĐANIMA SRETAN DAN DRŽAVNOSTI!
Julienn Eden Bušić
25.06.2010. |
