Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

 BRANITELJSKI PORTAL

"Poštovani molimo vas da malo obratite pažnju na www.braniteljski-portal.hr
i da na Vaš web postavite banner ovog nacionalnog portala svih hrvatskih
branitelja koji se trudi očuvati istinu o domovinskom ratu i zaštititi dignitet hrvatskog branitelja."

Tako stoji u elektronskoj poruci koju smo dobili od Braniteljskog portala, a mi s radošću udovoljavamo njihovoj želji i srdačno ih pozdravljamo!

U nastavku donosimo članak s njihove stranice.

Svaka od 450 oznaka sjeća na dane užasa u srpskom logoru

Osijek, 4. listopad 2010. - Više od 450 ratnih vojnih oznaka, koliko ih ima u svojoj privatnoj zbirci, 39-godišnji Josip Crnjac iz Borova naselja gotovo svakodnevno pregledava. Iako kaže kako mu zbog svake od njih navire sjećanje na čak 188 dana provedenih u Kazneno-popravnom zatvoru Sremska Mitrovica i na Ovčari, skuplja ih već godinu dana u nadi da se Domovinski rat neće zaboraviti i da će termin "agresorski" zauvijek nestati.

Josip je, naime, jedan od stotine zarobljenika koji su dio svog života proveli u strašnim logorima i trenutak odvođenja, kaže, nitko od zarobljenih neće i ne može zaboraviti.


- Bio sam pripadnik MUP-a RH i zarobljen sam na Mitnici, 18. studenoga 1991. godine. Istoga dana prijepodne na pregovore kod pukovnika Nebojše Pavkovića išli su Matija Mandić, Pilip Karaula i Zdravko Komšić. Dogovorena je predaja Mitnice i potom smo na autobusnom stajalištu na Novome groblju položili oružje te nestali, i to najprije na Ovčaru, a potom u Sremsku Mitrovicu, gdje sam bio u samici puna tri mjeseca. Srećom, nisam bio sam, već sam samicu dijelio s dvojicom hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, inače pripadnika HV-a, ali to nam svima nije pomoglo da izbjegnemo svakodnevne batine - priča Crnjac, čija se priča ne razlikuje mnogo od stotine drugih ispovijesti zarobljenih i zatočenih vojnika i civila.


U nekoliko navrata, kaže, pitao se hoće li uopće preživjeti. Jednom mjesečno u obilazak su im dolazili članovi Međunarodnog Crvenoga križa. Onaj tko se požalio na bilo što, kaže Crnjac, naknadno je dobio teških batina, a i sam je nekoliko puta, sjeća se, bio umotan u deku zbog modre boje kože nakon krvavih batina. Dana 22. svibnja 1992., šokiran, primio je vijest da će biti razmijenjen u Lipovcu. Suze nakon susreta s ocem i šok zbog privikavanja, kako kaže, na novi život, ne mogu se riječima opisati.


- Čim sam dotaknuo drugo tlo zapalio sam cigaretu i uživao. U logoru smo smjeli pušiti, ali nismo imali što, već bismo rasformirali metlu za čišćenje spavaonice, kidali je i stavljali u grubi toalet papir. To smo pušili - priča Crnjac, koji je za 188 dana izgubio čak 50 kilograma. Godinama poslije oženio se, a dane krati u obilasku sajmova kako bi svojoj zbirci dodao pokoju oznaku više. S ponosom kaže da ni jednu od njih nije kupio, već ih dobiva od suboraca, njihovih prijatelja i neće stati sve dok ne skupi i posljednju. Potom će ih, kao trajan podsjetnik, pokloniti Vojnom muzeju 204. brigade u Vukovaru.

Sirmium brothers
Bijela "polo" majica sa slikom zatvorskih rešetaka koje drže dvije ruke u lancima danas je dio zbirke vukovarskog Vojnog muzeja. Tu je majicu Crnjac uspio prošvercati iz logora. "Tomislav Fazelkaš, akademski slikar iz Zagreba, koji je također bio u logoru, oslikao nam je majice i napisao na njih Sirmium brothers. Ima ih samo tri ili četiri u Hrvatskoj i znao sam da, iako su nam naredili da sve skinemo sa sebe uoči razmjene, tu majicu moram donijeti u Hrvatsku. I uspio sam", priča Crnjac.

Ne rade ni Hrvati ni Srbi
Crnjac se i nakon boravka u logoru vratio u Borovo naselje, gdje sa suprugom i danas živi. Suživot Srba i Hrvata ondje je dobar i on kaže da nacionalnih tenzija, bar u njegovom okruženju, nema. "Bez obzira na nacionalnost, ondje živi onaj tko ima od čega živjeti. Radni ljudi s primanjima preživljavaju, a ostali žive na rubu. Nema posla ni za Srbe ni za Hrvate pa iako je, možemo reći, dosta toga izgrađeno, posla nema. O tome vladajući trebaju voditi računa", podsjeća Crnjac.

DAN LOGORAŠA U OSIJEKU
Prikazan 14-minutni film o nemetinskoj razmjeni

Više od 200 sudionika okupilo se na trodnevnom obilježavanju Dana logoraša u Osijeku. Na svečanoj skupštini u subotu prvi put je prikazan 14-minutni film o najvećoj razmjeni zatočenika u Nemetinu, 14. kolovoza 1992. godine. "Toga dana razmijenjeno je 714 logoraša iz raznih logora, od Stajićeva, Sremske Mitrovice i brojnih drugih. Inače, upravo je taj dan proglašen Danom sjećanja na sve zatočene i zarobljene hrvatske branitelje i civile. Snimke su izvučene iz arhive Hrvatske Radiotelevizije i osječkoga centra HRT-a, a taj je film premijerno prikazan u Vukovaru 14. kolovoza", pojasnio je Damir Buljević, predsjednik Društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije.

Marija Mihelić /Glas Slavonije

06.11.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch