I nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču
nastavili su jednako sa svojim antihrvatskim djelovanjem
i čekali su novu priliku da obnove svoje monstruozne
optužnice protiv hrvatskog naroda, branitelja i
katoličke Crkve te da ponovno sve one koji su herojski
branili našu slobodu proglase zločincima. Dočekali su
povratak Darija Kordića kao novu priliku za svoje
antihrvatsko djelovanje.
Pred Zagrebačkom katedralom organizirali su performans u kojem
su govorom mržnje još jedanput ponovili svoje lažne optužbe protiv Domovinskog
rata te su još jedanput ponovili lažne optužbe protiv Hrvata iz Srednje Bosne.
Zaboravljaju slučaj braće Kupreškić koji su hapšeni kao najveći teroristi i
ubojice da bi nakon godina provedenih u Haagu bili oslobođeni svake krivnje.
Nitko im se nije ni ispričao niti su lažne udruge za ljudska prava prosvjedovale
protiv progona nevinih ljudi. Hrvatski branitelj Josipović suđen je za navodni
zločin u Ahmićima bez dokaza čak su ga i muslimani branili, ali ni to mu nije
pomoglo jer je Haaški sud želio Hrvate Srednje Bosne prikazati kao agresore i
zločince.
Mnoge knjige su napisane, mnogi su podaci poznati koji su
potpuno srušili te monstruozne optužbe. General Blaškić kao zapovjednik je
osuđen ali u drugostupanjskom postupku mu je kazna smanjena sa 25 godina na 9
godina na onoliko koliko je bio u istražnom zatvoru. Najveća žrtva tih progona i
suđenja bio je Dario Kordić. Nema nikakve dvojbe da Dario Kordić nije ratni
zločinac i ubojica, da nije sudjelovao u ubojstvima i masakru u Ahmićima, da ih
nije naredio. Nikada nije priznao svoju krivnju, ali je junački podnosio svoju
žrtvu odbijajući okriviti bilo koga drugoga. Preuzeo je križ krivnje i
dostojanstveno i hrabro, iako nevin, odslužio je preko 17 godina robije. Za
vrijeme robije Dario Kordić proživio je svoju katarzu, postao je još čvršći
vjernik i čovjek ljubavi, mira koji je iz zatvora slao poruke mira i ljubavi.
Iste takve poruke poslao je Dario Kordić i na zagrebačkom aerodromu u nekoliko
emotivnih istupa koji su rasplakali mnoge nazočne. Dario Kordić nije se žalio na
svoju sudbinu, nikoga nije optužio za nepravdu koju je preživio te je nastupio
kao istinski vjernik i obraćenik.
Mnogi koji su čvrsto vjerovali cijelo
vrijeme u Darijevu nevinost dočekali su ga kao heroja,
žrtvu i mučenika, kao velikog čovjeka koji je
prihvatio žrtvu koju mu je sudbina namijenila
odbijajući optužiti bilo koga drugoga kako bi mu se
smanjila kazna ili kako bi bio oslobođen. Bio je to
skup emocija, veselja, molitve, opraštanja i poziva na
mir i ljubav, a protiv mržnje i novih sukoba. Došli su
se pokloniti Dariju mnogi poznati humanisti i ljudi
koji su ga posjećivali u zatvoru i koji su pratili i
sudjelovali u njegovom obraćenju.
Tu bi izdvojio dva čovjeka od mnogih drugih poznatih. To su
sisački biskup Vlado Košić i humanist i mirotvorac dr. Slobodan Lang. Slobodan
Lang je u ratnim uvjetima organizirao konvoj pomoći za bolnicu Nova Bila i nizom
svojih drugih aktivnosti posvjedočio je da je čovjek ljubavi, a ne mržnje.
Prilikom opsade Bihaća biskup Košić i Slobodan Lang prokušali su probit blokadu
i pomoći opkoljenim Bošnjacima, ali nažalost u tome nisu uspjeli. Ali oni koji
su tad bili ugroženi, a koje je od smrti spasila hrvatska vojska na čelu sa
Gotovinom, izrazili su zahvalnost biskupu Košiću poklanjajući mu zlatni križ.
I ja sam mnogo pisao o događajima u Srednjoj Bosni kao i mnogi
drugi osobito gospođa Višnja Starešina koja je dokazala da su optužnice da je
Hrvatska kriva za rat neutemeljene, da se ustvari radilo o obrani Hrvata od
agresije Bošnjačke vojske koja je željela etnički očistiti Hrvate. Dakle, Hrvati
nisu bili agresori nego žrtve i branili su se koliko su mogli. Dario Kordić kao
političar, kao i mnogi drugi, branili su svoju obitelj i svoj dom od agresije
tako da su lažne optužbe da su planirali genocid nad Bošnjacima.
S obzirom da sam cijelo vrijeme bio uvjeren da je Dario Kordić
jednako nevin kao i Ante Gotovina, da nisu zločinci ubojice nego da su heroji
kojima se treba diviti smatrao sam svojom moralnom obvezom doći na doček Darija
Kordića i odati mu poštovanje. Imao sam prilike se s njime pozdraviti i
izljubiti i porazgovarati. Bio sam fasciniran njegovom moralnom snagom i
njegovom dobrotom i njegovom željom da svojim porukama pomogne da se stare
mržnje prevladaju. Na aerodromu sam sreo i biskupa Košića koji je više puta
posjećivao Darija Kordića u zatvoru kao i Slobodan Lang.
Biskup Košić je došao kao građanin, kao čovjek uvjeren da je
Dario osuđen iako je nevin, te mi je rekao da usprkos sudu koji ga je presudio
za ono za što nije kriv ima pravo na svoje uvjerenje da ne vjeruje ljudskom
sudu, jer nakon što je Isusu jedan ljudski sud presudio smrtnu kaznu, rekao mi
je biskup imamo pravo sumnjati u svaki ljudski sud. Biskup Košić je više puta
javno govorio o Dariju Kordiću, te je isticao da je njegova veličina u tome što
nije pristao na nagovore, pa i ucjene, da prizna svoju krivnju, a time i krivnju
državnog vrha Republike Hrvatske i Herceg Bosne, jer željelo se presuditi
hrvatskoj politici. Kada je to Dario Kordić odbio onda je drastično kažnjen.
Nije se Dario dao slomiti niti prihvatiti lažne optužbe i zato
je toliko teško presuđen i u tome je njegova veličina, jer je prihvatio žrtvu u
obrani svoga naroda, svoje obitelji i svoje domovine. Zato je toliko ljudi došlo
na doček na aerodrom. Zato je toliko ljudi došlo u Katedralu na misu. Zato su ga
ljudi burno pozdravljali. To je izazvalo revolt onih snaga u Hrvatskoj koje su
cijelo vrijeme bile proteza Haaškog tužiteljstva koje su stalno lažno optuživale
Hrvatsku, Domovinski rat, predsjednika Tuđmana, državno i vojno vodstvo i sve
branitelje.
Za te antihrvate, lažne demokrate, lažne antifašiste svako
izražavanje ljubavi prema Domovini i borba za istinu je zločin. Jutarnji list je
ljude koji su se molili u prepunoj dvorani aerodroma nazvao "razularenom
ruljom". Oni i nakon što je Dario Kordić izdržao kaznu ne priznaju njegova
ljudska prava, ne priznaju da je on sada građanin sa svim pravima, da je on
vjernik sa svim pravima. Nego ga i dalje nazivaju sotonom i ubojicom. Pokušavaju
obnoviti monstruozne optužbe. Dario Kordić im služi kao povod da nastave sa
svojom antihrvatskim djelovanjem. Čak pretpostavimo da je Dario Kordić i bio
kriv, on i u tom slučaju da je bio kriv nije zaslužio da ga se javno vrijeđa i
napada, da se javno vrijeđaju i napadaju veliki humanisti poput Slobodana Langa,
biskupa Košića, prof. Šeparovića i drugi samo zato što su stali u obranu čovjeka
žrtve, moralnog i čvrstog čovjeka.
Dakle, opet su na djelu razne Teršelićke, Pusići i dobro poznati
navodni branitelji ljudskih prava. Opet su na djelu lažni antifašisti koji su
doček Darija Kordića proglasili sramotnim dočekom ratnog zločinca, koji su
tvrdili da nije civilizacijski, ljudski i kršćanski takvu osobu kao što je
Kordić dočekivati i slaviti. Postavio bih samo jedno pitanje tim lažnim
antifašistima i lažnim borcima za ljudska prava: je li civilizacijski, ljudski i
kršćanski prihvatljivo da se slavi Josip Broz Tito za kojeg je povijesno
utvrđeno da je masovni zločinac odgovoran za stotine tisuća ubojstava. Zašto ti
navodni borci za ljudska prava i obranu pijeteta žrtava nisu prosvjedovali
protiv derneka u Kumrovcu u kojem nekoliko tisuća ljudi slavi Tita kao velikog
heroja i junaka, kojem se trebaju generacije i generacije diviti. Da li ta
proslava i veličanje Tita koji je nedvojbeno odgovoran za stotine tisuća
ubojstava pridonosi suživotu i miru ili vrijeđa obitelji ubijenih.
Na te prosvjede lažnih antifašista i lažnih boraca, ustvari
kruhoboraca, za ljudska prava koji žive na grbači i hrvatskih branitelja
suprotstavili su se udruge udovica iz Domovinskog rata koje su na istom mjestu
pred Katedralom zatražile pravdu i pijetet za hrvatske žrtve u Srednjoj Bosni
koje nisu ništa manje nego u Ahmićima a o kojima lažni borci za ljudska prava
nikada nisu progovorili. U otvorenom pismu pod naslovom "Licemjerje kuće
ljudskih prava i drugih aktivista" Udruga udovica hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata grada Zagreba i Zagrebačke županije između ostalog su s pravom
konstatirale: "Ne možemo pretrpjeti uvredu ljudi koji patnju i žrtvu po tko zna
koji puta koriste za osobnu promociju i antihrvatsku kampanju, iznoseći laži i
objede na račun hrvatskih građana, ratnih stradalnika, branitelja i vjernika da
su nečovječni a prikazujući sebe kao osobe koje poštuju ljudsko dostojanstvo i
žrtvu." Na kraju pisma se kaže Udruga "osuđuje ovakvo licemjerje i poziva na
istinsku molitvu za sve žrtve. Rat je stradanje čiju stravičnost istinski
poznaju samo preživjeli, ostali kao lešinari kruže i kljucaju po kostima i
posmrtnim ostacima, lažno se skrivajući iza pijeteta za unose honorare."
Često sam u svim ovim godinama borbe
za istinu pisao o djelovanju pete haaške kolone.
Prošle godine sam i tiskao knjigu pod naslovom "Peta
haaška kolona i njezine žrtve" u kojoj sam konkretno
argumentima pokazao antihrvatsko djelovanje i dijela
udruga a pojedinačno i gospođe Teršelić i Zorana
Pusića i drugih koji su i ovim istupom pred Katedralom
pokazali da nisu odustali od svoga petokolonaškog
djelovanja. Moram reći da sam se ponekad pitao nisam
li možda pretjerao u kvalificiranju njihovog
djelovanja. Međutim, i ovi novi događaji pokazali su
da sam bio u pravu, jer oni žele ponovno obnoviti
grozne optužbe protiv hrvatskog naroda. Oni ponovno
vide samo zločine koji su počinili u obrani Hrvati, a
masovni zločini u Križančevom selu, Trusini i drugdje
gdje su ubijeni mnogobrojni Hrvati ih ne zanimaju. Oni
ponovno žele pokrenuti kolo mržnje i sukoba umjesto da
pođu od Kordićevih riječi koji poziva na oprost
toleranciju, ljubav, zajedništvo.
Moram reći da sam na povratku sa aerodroma s dočeka Kordiću čuo
prijedlog od Slobodana Langa da je potrebno ići korak dalje i umjesto prosvjeda
kakvi su se dogodili pred Katedralom organizirati susrete pomirbe i oprosta i u
srednjoj Bosni. Siguran sam da bi Dario Kordić sudjelovao u tim susretima kao i
mnogi drugi koji vide izlaz u ekumenizmu, u suradnji vjera i prevladavanju
ratnih trauma, a ne u obnavljanju lažnih optužbi tražeći krivnju samo na jednoj
strani, a ta strana je hrvatski narod.
Mislim da je u pravu Višnja Starešina koja je napravila sjajni
dokumentarni film koji pokazuje istinu o zbivanjima u Srednjoj Bosni i svojim
člancima razobličila je lažne optužbe čija je žrtva i Dario Kordić da bi
Hrvatska trebala zatražiti međunarodnu ekspertizu Kordićeve presude. Mislim da
je u pravu, jer treba tu presudu i pravno razobličiti kako bi se skinula ljaga
sa hrvatskog heroja Darija Kordića i kako bi ga mrzitelji pustili na miru da
živi sa svojom obitelji i sa svojim narodom.
A razne Teršelićke, Pusiće i drugi konačno bi trebalo skinuti sa
proračuna i onemogućiti da stalno obnavljaju lažne optužbe. Njima je Haaški sud
dobar samo kada presuđuje Hrvatima, oni i dalje traže da se sudi Hrvatima jer
oni ne prihvaćaju istinu da Hrvati nisu zločinački narod. Strašno je što oni idu
tako daleko npr. da Slobodana Langa koji je za ono što je radio kao humanist u
ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zaslužio Nobelovu nagradu za mir,
pretvaraju u dio "razularenerulje" i čovjeka koji sramotno podržava ratne
zločince. Što je previše previše je pa čak i ako je od Teršelićke i Pusića i
lažnih antifašista.
Autor: Prof. dr. sc. Zdravko Tomac
Izvor: Katolički
tjednik
|