Tako je potpredsjednik vladajuće koalicije Slobodan
Uzelac, inače član SDSS-a, na ta upozorenja odvratio
ciničnim pitanjem: A nosi li možda taj Jović krvavi
nož među zubjma? Njegov stranački šef Milorad
Pupovac ironično je tada dometnuo novinarima:
Epehazija. To je moj komentar, aludirajući valjda
na ratno razdoblje kad su Srbi političku dominaciju nad
Hrvatima zamijenili četničkom pobunom protiv hrvatske
neovisnosti, noseći tada doista u svojim zubima krvave
noževe.
Nu zloguko upozorenje hrvatskih
novinara potvrdile su kasnije Josipovićeve političke
misije u Srbiji i BiH, a ovih su dana, na moć
predsjednikova savjetnika upozorile i beogradske
novine "Blic", koje Dejana Jovića smatraju desetim
najmoćnijim Srbinom na svijetu, istaknuvši pritom kako
čovjek ima čak četiri akademska zvanja s četiri
sveučilišta.
Tko je taj tako moćni Srbin koji
doista kreira hrvatsku vanjsku politiku, a čiji je
očito glasnogovornik predsjednik Republike?
Jović se
kao novinar "Poleta" na javnoj pozornici pojavio
osamdesetih godina. Ubrzo je proglašen "wunderkindom",
pa je nešto kasnije postao omladinski komunistički
rukovodilac, koji se potkraj osamdesetih godina s tog
mjesta bavio pitanjima oko navodne prenamjene
tavanskih prostora po zagrebačkim stanovima. U
službenom životopisu prešućuje godinu i mjesto
rođenja, što neki psiholozi tumače posljedicom
stanovita srama, čime očito pokušava prikriti
socijalno i nacionalno podrijetlo, nu iza isticanja
"odumrle" Jugoslavije kao mjesta rođenja ne očituje
samo tankoćutniji oblik nostalgije nego vjerojatno i
potiskivanu želju za njezinim uskrsnućem.
Dijete je
"jna-ovske" oficirske obitelji, uostalom kao i mnogi
tadašnji medijski poletarci, koji su za razliku od
njega, uglavnom stanovali po nacionaliziranim
donjogradskim palačama u raskošnim i golemim stanovima
nekadašnje zagrebačke građanske klase, inače pobijene
i razvlaštene tijekom komunističke revolucije. On je
pak, vjerojatno zbog očeva podoficirskog statusa, žvio
u vojnom neboderu na Borongaju, a svi su zajedno
uglavnom pohađali bivše II i VII zagrebačku gimnaziju
te školovanja nastavijali na Filozofskom i Fakultetu
političkih nauka, što im je jamčilo nastavak
političkih karijera na gradskim i republičkim vodećim
mjestima. Ta je relativno kompaktna skupina, u
predvečerje revolucije svijeća i općega gospodarskog i
političkog sloma komunističkog sustava, zivjela
relativno dobro, nadajući se, kako će sovjetski
tenkovi spriječiti neizbježne nadolazeće promjene u
istočnoj Europi.
Prolaznici
su ih mogli prepoznati po čoporativnu druženju ispred
tzv. Zvečke ili pivnica u Frankopanskoj. Žudnja za
lagodnim životom bez naporna rada razdijelila ih je u
dvije glavne skupine - onu sklonu narkoticima i
političarsku. Ovaje druga 90-ih godina iz omladinskih
organizacija svoju djelatnost preusmjerila u različite
udruge za zaštitu životinja i zelenih, a u poratnom
razdoblju, kao na primjer Vesna Teršelić, i za zaštitu
revolucionarnih jugokomunističkih tekovina, naravno,
sad preimenovanih u antifašističke vrijednosti.
O Joviću je još donedavno mrežnim
stranicama kružila priča kako je kao mladac radeći
interview s katoličkim publicistom i svečenikom Živkom
Kustićem, dok je ovaj u jednom trenutku izašao iz
sobe, napravio inspekciju njegove pošte na pisaćem
stolu, a sadržaj svojih izvida kasnije prepričavao u
redakciji. Je li ta sklonost zavirivanju u tuđu intimu
kasnije presudno djelovala i da postane, kako mu piše
u biografiji, konzultantom Ekonomsko-obavještajne
jedinice (Economist Intelligence Unit) čiju
su stručnost koristili Ministarstvo vanjskih poslova i
Commonwealtha vlade Ujedinjenog Kraljevstva? Bilo
kako bilo, razvikanu je stručnost stjecao na
zagrebačkom i ljubljanskom politološkom fakultetu,
gdje su se, bar u njegovo doba, uglavnom stjecale
diplome za činovnike tzv. narodne obrane.
Jović je već dosad veliki posao
odradio za Srbiju
Britanska mu je specijalizacija
omogućila poziciju u ekonomsko-obavještajnom radu pa
je vjerojatno s tog položaja i promaknut u
predsjednikov savjetnički tim. U svojim radovima
smatra kako je raspad Jugoslavije bio rezultat
nasilnoga nacionalizma, a ne prirodna pojava i
rezultat referendumske odluke hrvatskoga naroda za
vlastitom državom, uostalom potaknuta i nasiljem JNA
te srpskom agresijom na Hrvatsku.
Zato srbijansku agresiju na Hrvatsku,
BiH i Kosovo smatra građanskim ratovima, a kao većina
jugoslavenskih nacionalista ne prepoznaje hrvatsku
književno-jezičnu tronarječnost pa u duhu nekadašnjega
beogradskog kundačkog centralizma smatra kako Hrvati
sa Srbijom i Bosnom dijele isti jezik. Kao rezultat
tog autizma ali i političke pragme u Hrvatskoj je
nedavno objavljena i knjiga Snježane Kordić "Jezik i
nacionalizam".
Zalaže se za zajednički ulazak
Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore u EU, što je
zahvaljujući Josipovićevu međunarodno-političkom
djelovanju dobrim dijelom Srbiju približilo Hrvatskoj
i EU. Svoje stajalište opravdava sumnjom kako bi
Hrvatska "gotovo sigurno" Srbiji uvjetovala
ratifikaciju sporazuma s Unijom "odustajanjem od
protutužbe za Oluju" te traženjem "priznavanja
ekskluzivne krivice Srbije i Srba za zlodjela u
devedestima", a zabrinjava ga i to kako bi raniji
ulazak Hrvatskoj omogućio da zahtijeva veća prava i
bolji status za Hrvate u BiH.
U ovom svjetlu valja gledati i na
predsjednikovu deklarativnu potporu
bosansko-hercegovačkim Hrvatima, koju sada jedino mogu
artikulirati srpski političari. Koliko god bio moćan,
Jović je već sad veliki posao odradio za Srbiju, nu
politika Sjedinjenih Država i nedavna energičnost
madžarskog premijera Viktora Orbana i ostalih
saveznika, uz malo razborite hrvatske politike, mogu
raspršiti jugonostalgiju jednoga dečka pretvorenu u
britanski politički projekt za obnovu jugoslavenske
državne zajednice.
Mate
Kovačević
Hrvatsko slovo,
11.02.2011.
Pretplatite se na HRVATSKO SLOVO
Devizne pretplate
doznačite na žiro račun
Korisnik: HKZ-Hrvatsko
slovo d.o.o., Hrvatske bratske zajednice 4,
HR-10000 Zagreb
Bankovna veza: IBAN
HR31 2340 0091 1001 49615
SWIFT: PBZGHR2X 575186
kod Privredne banke
d.d., Račkoga 6, zagreb, s naznakom za Hrvatsko
slovo
godišnja pretplata:
za europske zemlje
115 EUR, za prekomorske zemlje 225 USD
|
|