Poštovano uredništvo portala Hakave,

molim vas, da u skladu sa Zakonom o javnom priopćavanju, objavite ovaj moj osobni demantij na priopćenje dijela članova Velikog vijeća pokreta Hrast kojeg ste na Vašem portalu objavili 15. kolovoza 2011. godine:

Želim vjerovati, da je uspostava i razvoj nacionalnog pokreta Hrast na hrvatskoj političkoj sceni uistinu izazvala zabrinutost postojećih političkih snaga, posebno iz razloga što smo ga bili utemeljili na vrijednosnim moralnim načelima čije društveno oživotvorenje priželjkuje većina hrvatskog naroda, a što je hrvatskom narodu dalo nadu i vjeru u mogućnost bolje političke i društvene sutrašnjice.
Ovo tim više, jer smo pokret bili krenuli stvoriti u cilju izborne pobjede, a ne tek izbornog uspjeha, na kojem je višekratno inzistirao jedino predstavnik skupine Grozd, Ladislav Ilčić.

Točno je, da smo na temelju dosadašnjih iskustava sustavnog razaranja političkog jedinstva hrvatske državotvorne i kršćanske sastavnice, bili svjesni očekivanih napada i rušenja novogradećega političkog jedinstva.
Točno je, da smo danonoćnim radom većine utemeljitelja i članova pokreta, uključujući javne akcije po cijeloj Hrvatkoj, uspjeli u pokret okupiti velik broj skupina i pojedinaca i osnovati područna tijela pokreta na cijelom hrvatskom državnom području.
Točno je, da je pokret najprije osnovao stranku istog imena u svrhu ukupne zakonitosti političkog djelovanja prema Zakonu o političkim strankama, a u konačnici, radi predaje izborne liste pokreta Hrast.

Međutim je netočna, a za sve članove upravnih tijela stranke i sve njezine članove, uvredljiva i klevetnička izjava priopćenja, koja je uz to i samoj sebi logički sasvim kontradiktorna, da su članovi predsjedništva stranke željeli, "na neočekivan način preuzeti stranku i okrenuti je protiv pokreta", kao i to, da vodeći ljudi skupina pokreta nisu njezini članovi, iz razloga što da je ona "samo formalna-tehnička poluga pokreta".
Članstvo u političkoj stranci Hrvatski rast -Hrast bilo je slobodno i otvoreno svim članovima utemeljiteljima, čelnicima i članovima skupina, uključujući njihove predstavnike, koji su kasnije pristupili pokretu!

Međutim, pojedini utemeljitelji pokreta nisu se u vrijeme osnivanja stranke željeli učlaniti u njezino članstvo, ne želeći sebe izložiti mogućoj kompromitaciji za slučaj neuspjeha, štoviše su u tom trenutku, još dvojili i o svom političkom djelovanju bojeći se narušenja ugleda stečenog radom u svojim udrugama. Njihovo neučlanjenje u stranku Hrast, kroz sve mjesece njezina postojanja, može se tumačiti i kao trajni bijeg od odgovornosti i možebitnog političkog neuspjeha koji bi im obilježio životopise.

Sve nas ostale utemeljitelje i predstavnike skupina, koji smo preuzeli takav osobni životni rizik, a s njim i svaki oblik materijalne i kaznene odgovornosti za djelovanje političke stranke Hrast, omogućujući time svaki politički angažman svih tadašnjih i budućih članova pokreta, svoditi danas tek na "tehničko" osoblje, nije moralan čin.

Prema pravilima Hrasta, predsjednica i članovi predsjedništva stranke su po svojoj dužnosti, automatizmom i članovi Velikog vijeća pokreta Hrast.
Nadalje, predsjedništvo stranke Hrast je tijelo koje donosi sve odluke u djelovanju stranke, a ono se prema Statutu u tu svrhu mora sastajati najmanje jednom mjesečno, i ponavljam, za takvu zakonitost djelovanja stranke prema pravno joj odobrenim aktima, odgovaraju jedino članovi predsjedništva, a ničim i ni na bilo koji način, bilo koji član pokreta Hrast koji nije član stranke Hrast ili upravnog tijela stranke.
Tom jedinom stranačkom osnovom je Željka Markić upravo i članica Velikog vijeća pokreta Hrast, s pravom glasa u vijeću kao predsjednica stranke Hrast, a ne kao članica udruge Grozd, čime je u pokretu obvezna štititi i promicati interese članova stranke Hrast i pokreta Hrast u cjelini, a ne svoje skupine Grozd, čiji probitak u pokretu svojim glasom u vijeću osigurava Ladislav Ilčić.

Upravo je ova skupina Hrasta, udruga Grozd, prva narušila jedinstvo i temelje pokreta Hrast, posebno njegovog predizbornog modela, kada je potajice, bez bilo čije suglasnosti i izričitog odobrenja bilo kojeg tijela pokreta Hrast, o čemu su nas osobno i Ilčić i Markić obavijestili tek izravno nakon održanog sastanka i pregovora s HSP AS, ABH, HČSP i Demokršćanskom strankom, Grozd u u X. Izbornoj jedinici obećao potporu HSP AS na predizborima, a ne bilo kojoj stranci ili skupini pokreta Hrast, unatoč tomu, što su članovi Grozda ujedno i članovi skupina Hrasta (Obiteljske stranke, i dr.), čime je Željka Markić izravno nastupila ili protiv stranke kojoj je čelnica, ili je uzela pravo političkog dogovora u ime stranke koja je tek "tehnička poluga".

Nedopustivo je i moralno i pravno, onemogućavati i nasilničkom silom prekidati, Statutom obvezujuće sastanke predsjedništva stranke pa time, pred Zakonom dovoditi u ugrozu, društveni ugled i čast članova stranke i pokreta, koji su pristali uzeti časnu i odgovornu zadaću članstva u stranci i upravnom tijelu stranke, bez koje ne bi bilo moguće političko djelovanje pokreta i svakog njegovog člana uključujući i potpisnike priopćenja, onemogućavanjem im nadzora nad zakonitošću djelovanja i svekolikog, pa i financijskog poslovanja stranke.

Predsjedništvo stranke Hrast, sve odluke može i obvezno je donositi isključivo iz djelokruga Zakonom dopuštenog okvira djelovanja stranke, a ne može donositi baš nikakvu odluku iz okvira djelovanja pokreta Hrast, budući Veliko vijeće pokreta, niti bilo koje drugo tijelo pokreta, nisu tijela stranke i stranka nad njima, i oni nad strankom, pravno nemaju nikakvu nadležnost.
Predsjedništvo stranke, odnosno njegovi članovi, ne mogu i ne trebaju ni od koga "preuzimati" stranku, odnosno njezino predsjedništvo, jer su već njegovi članovi koji su dragovoljno preuzeli zakonske odgovornosti i obveze, koje su ponavljam, uvjet političkog djelovanja, javnog predstavljanja i svakog mogućeg uspjeha i potpisnika priopćenja.

Netočno je, da je do sastanka Velikog vijeća pokreta koji je održan 17. lipnja 2011., ono bilo sastavljeno samo od članova utemeljitelja.
U velikom vijeću pokreta Hrast već tada su bili predstavnici u međuvremenu primljene "Udruge Macelj 1945" koje sam i sam članom i predstavnik Udruge "Snaga za život", kao i vodeće osobe Koordinacija izbornih jedinica.

Prigodom prijma spomenute dvije skupine u pokret, Veliko vijeće je jasno utvrdilo, da se samo te dvije skupine, a zbog dosadašnjeg rada njihovih članova u pokretu i poznavanja članstva skupina, iznimnno primaju bez redovitog postupka provjere i prijma utvrđenog pravilima Hrasta i uz nazočnost njihovih predstavnika na sjednici vijeća.

Svim dotadašnjim članovima Velikog vijeća znano je, da su upravo predstavnicima tih skupina, na prethodnom sastanku Velikog vijeća održanom 19. svibnja 2011., članovi vijeća Ladislav llčić, Krešimira Miletić i Mario Marcos Ostojić, pokušali osporiti pravo glasovanja u donošenju odluka, unaprijed ih nečasno ponižavajući u njihovoj časti i dostojanstvu, optužbama da su dovedeni jedino u svrhu glasovanja za neke pojedince u vijeću. Njihov odlazak sa sjednice i napuštanje pokreta i osobnu čast, zaštitio sam osobno, dajući im to za pravo čitajući i dokument pokreta prema kojem im to pravo pripada!

Dakle, po imenovanim članovima Velikog vijeća koji su među potpisnicima priopćenja, tada 19. svibnja 2011., pravo punopravnog članstva nisu imali, ne samo predstavnici novoprimljene dvije udruge, nego i čelnici Koordinacija izbornih jedinica koji su svojim višemjesečnim radom i članstvom u Hrastu, stvarali i zadužili pokret Hrast.
Začudo, na sljedećem sastanku Velikog vijeća održanom 17. lipnja 2011., koordinator Goran Rubić je predložio prijam jedanaest (11) novih skupina,
bez prethodnog upoznavanja svih članova Velikog vijeća s podacima o novim skupinama koje se predlažu primiti, bez ikakve prethodne provjere skupina propisane prihvaćenim i dogovorenim pravilima Hrasta od za to nadležnog tijela Hrasta, kojim postupkom se provjerava i utvrđuje stvarno postojanje i dosadašnje djelovanje skupina i pojedinaca, njihovo dotadašnje promicanje vrjednota koje moraju biti u suglasju s vrijednosnim načelima Hrasta, odlučuje o njihovom prijmu bez nazočnosti njihovih predstavnika i članova, i uz ostale uvjete.

Kao časni ljudi koji unaprijed ne sumnjaju u ničiju čast, moral i ne ugrožavaju ljudsko dostojanstvo, i ja osobno, kao i svi ili velika većina ostalih članova Velikog vijeća, svojim smo glasovima primili sve te skupine u članstvo Velikog vijeća.
Da li je njihovo kasnije unisono glasovanje svojim pravom glasa jednakovaljanom pravu glasa utemeljitelja pokreta, kakvo im je dano istoga toga trenutka kada su prvi puta ušli u prostor i članstvo Hrasta, a kojim su nepogrešivo, iz radnih tijela pokreta izbacili utemeljitelje i zaslužnike za stvaranje i razvoj pokreta koje do tada nisu osobno ni upoznali, bilo spontano ili unaprijed usklađeno, to nije pitanje moje, nego njihove savjesti i časti.
O tomu, da li je to i koliko moralno i pravno dopustiva mogućnost u bilo kojoj ozbiljnoj instituciji ili pokretu koji smjera izbornoj pobjedi, neka procjene čitatelji.

Uzgred, osobno sam, ne samo u pravno neformalni pokret Hrast nego i u članstvo stranke hrast, doveo dva čelnika dvije skupine (gđu. Jadranku Matašin, predsjednicu Udruge Ličana Župe Boričevac, i gosp. Franu Vrkljana, predsjednika Zajednice povratnika Ličko-Senjske županije), koji zbog udaljenog mjesta življenja (Bjelovar, Opatija) nisu mogli redovito prebivati sjednicama vijeća, a kada su na jednu od sjednica vijeća došli, uskraćeno im je pravo glasa, unatoč i tomu, što je gđa. Matašin među prvima ispunila svoje financijske obveze prema Hrastu, a istodobno, meni kao njihovom predstavniku u vijeću, nije otvoreno pravo na tri glasa, dok na sjednici vijeća od 17. lipnja 2011., član vijeća Nürnberger, bio slobodan javno i tajno, dva puta glasovati, slikovito rečeno "svojom glavom za tuđu glavu".

U potpunosti je neistinita i duboko nemoralna insinuacija priopćenja, kojim se iznosi moralna optužba, da je neizbor u Stalni odbor kao radno tijelo vijeća između dva sastanka, izazvao nezadovoljstvo pojedinaca, koji da su zbog toga pozvali policiju i obavijestili medije, nakon što je došlo do fizičkog nasilja kojim je prekinuta sjednica predsjedništva stranke i fizički nasrnuto na život i tijelo dvojice članova predsjedništva, najprije na Marka Živkovića, a potom na mene osobno, zbog toga što sam pozvao policiju da sprječi mogući zli ishod s teškim posljedicama.

Gosp. Hitrecu, koji mi je u izravnom razgovoru rekao, da je on autor ovoga priopćenja, na kojega da su potom neki drugi članovi Stalnog odbora bez njegova znanja ponešto dodali, je osobno izrijekom poznato, da se ja, kao raniji član Stalnog odbora, a radi dolazećeg godišnjeg odmora (ali iskreno rečeno, i radi iscrpljenosti dosadašnjim cjelogodišnjim angažmanom u Hrastu, radnim i ostalim životnim i društvenim obvezama), nisam želio ni kandidirati za ponovni izbor u to tijelo pokreta! Pristao sam se kandidirati nakon njegove ponovljene zamolbe i prijekora, "da godišnji odmor nije razlog da ne budem u tom tijelu", i bio sam vrlo zadovoljan, kada sam vidio da nisam među sedmoricom izabranih članova za sljedeći mjesečni mandat Odbora.
Pozivanje na tajno glasovanje u takvim okolnostima, uistinu nije jamstvo svjedočenja istinske namjere i cjelovite istine. Uzgred, i prijašnji sastav Stalnog odbora bio je biran tajnim glasovnajem, pa član vijeća Tomislav Nürnberger i nadalje javno iznosi, da je tada Jurčević "manevrom" u Stalni odbor izabrao "najgore ljude" (ti najgori su bili: Hitrec, Markić, Ilčić, Rubić, Relković, Jurčević, Tomašević).

Sjednica predsjedništva stranke Hrast, zatražena je od sedmorice članova predsjedništva stranke Hrast za 04. srpnja 2011., ne zbog nezadovoljstva, već zbog izričitog zahtjeva vlasnika poslovnog prostora za promjenom adrese stranke, zbog potrebe promjene službenog znaka i pečata stranke uvjetovane prestankom suradnje s gosp. Ljubičićem, radi prijma novih članova u predsjedništvo i članstvo stranke, a što je najavila i predsjednica stranke Željka Markić uz moju suglasnost, još na sjednici vijeća 17. lipnja 2011., a posebno radi najavljene javne objave ovdje već spominjanog koalicijskog sporazuma s HSP AS za 05. srpnja 2011., o čijim uvjetima nitko od članova predsjedništva, članova stranke i većine utemeljitelja i članova vijeća pokreta, nije imao nikakvih potanjih spoznaja, osim do tada načelno dogovorenog izbornog zajedništva.

Predsjednica je bezrazložno, možebitno zbog mogućih insinuacija čiji razlog može biti i u očekivanju zbog naravi vlastitih čina, najprije odbila sazvati sjednicu, potom je to odbio i prvi dobno najstariji član Goran Rubić, a nakon što je sjednicu sazvala sljedeća dobno najstarija članica predsjedništva Neda Prosoli, predsjednica se suglasila s održavanjem sjednice, dala prijedlog izmjene Poslovnika o radu predsjedništva, došla na sjednicu, uredno je otvorila, da bi je nakon toga odmah samovljno odlučila i zatvoriti, s čime se većina članova predsjedništva nije složila, već je odlučila nastaviti sjednicu.
Nakon takve odluke, predsjednica je u prostor održavanja sjednice pozvala veći broj osoba, od kojih jedan meni nepoznati, odmah prišao članu predsjedništva Marku Živkoviću i udario ga uz verbalne prijetnje, na što sam ja u želji da ga zaštitim i sprječim moguće pogubne posljedice, pozvao policiju i misleći da će to smiriti nasilničke strasti, objavio dolazak policije svima u dvorani, nakon čega sam bio verbalno uvrijeđen i optužen od člana vijeća Maria Marcosa Ostojića upitom "za koga radim", da bi potom, od člana vijeća Ante Šimića, doživio najbrutalniji nasrtaj na život i tijelo, koji je mogao prouzročiti najteže posljedice da nije krajnjim naporom trojice ljudi bio zaustavljen.

Unatoč tomu, ja o tom događaju nisam obavijestio ni jedan medij, sve do upita novinarke Hrvatskog lista 05. kolovoza 2011., koja je zatražila moju izjavu, a nakon što je prema njezinom navodu, o tomu već uzela izjave drugih sudionika od kojih je čula da sam fizički napadnut.

Dakle, duboko je nečasno, umjesto osude uporabe fizičke sile u cilju nasilnog prekida sjednice predsjedništva, fizičkog napada na članove predsjedništva stranke i članove Velikog vijeća, i iskrene isprike napadnutima, javno priopćiti da je policiju pozvao nezadovoljnik radi lakšeg plasiranja priče o raskolu u Hrastu! Nečuveno i nedostojno!

Gospodo autori i potpisnici takvoga nečasnog priopćenja, ako intervenciji policije ima mjesta kad suprug ošamari suprugu ili obrnuto, onda svakako ima mjesta pozivanju i intervenciji policije, kada se nasilništvom upadne na sjednicu upravnog tijela bilo koje institucije, kojoj uzgred, ti nasilnici nisu ni članovi, pa se počini napad na život i tijelo čovjeka. Toliko, hvala vam!

Nemoralan je i vaš pokušaj opravdavanja nasilničkog protupravnog iznošenja, odnosno otuđenja intelektualne i materijalne imovine stranke i pokreta Hrast, iz prostora kojega je zajednički koristilo više udruga, a koji je počinjen od osoba koje da su tu imovinu navodno dale Hrastu na korištenje (Šimić, Ilčić i tojice meni nepoznatih osoba).

Netočno je i životno nemoguće, da su osobni i ostali podaci iz baze Hrasta koji tvore intelektualno vlasništvo od bilo koga od njih dani Hrastu na korištenje. Glede pokretne imovine, svaka stvar koja je bilo kome dana na korištenje, darovana ili slično, ne može se nasilno oduzimati nazad, a vlasnik Hrastu tako dane stvari, mogao je njezin povrat tražiti u svako doba i nitko mu je ne bi osporavao. A izrađene majice i letci Hrasta, nisu bili vlasništvo, barem ne isključivo, ni Ilčića ni Šimića.

Nazvati sazivatelje sjednice predsjedništva stranke Hrast, sve od reda utemeljitelje i zaslužnike pokreta pučistima, koji nisu željeli širenje pokreta, a ne osuditi one, koji su suprotno postupku i pravilima pokreta Hrasta nametnuli primanje određenog broja stvarnim članstvom neprovjerenih skupina, čime se iz pokreta odstranilo utemeljitelje, potpuni je moralni pad potpisnika priopćenja.
Tko god u takvu neiskrenost pa uvredu i klevetu potpisnika priopćenja može povjerovati, neka pročita moju izjavu o pokretu Hrast danu upravo portalu Hrvatskog kulturnog vijeća 04. srpnja 2011., iz čijeg se sadržaja može uvjeriti je li Željko Tomašević pozivao na hrvatsko združivanje i političko jedinstvo državotvornih i domoljubnih snaga ili na rušenje nacionalnog pokreta!

K tomu, osobne političke obračune i nadmetanje taština pojedinih članova Stalnog odbora s bilo kojom članom Hrasta, koje zapravo ukazuju na neželjnost istinske širine u združivanju i podnašanje svih različitosti i čuvanja one jezgre dobra kod svakoga u zajedničkom uzvišenom cilju, nije pristojno prelamati preko časti, dostojanstva i društvenog ugleda drugih članova Hrasta, na bilo koji način ih, kao životno i dobno zrele ljude, omalovažavajući insinuacijama ili otvorenim svrstavanjem među nečije "prirepke".
Za mene osobno, u hrvatskom političkom zajedništvu, uvijek ima i mora biti mjesta i za prof. dr. Jurčevića i za prof. dr. Tuđmana, i za književnika Hitreca i sve vjerodostojno, a ne deklarativno potvrđene, časne i poštene ljude.

Međutim, čitajući razočaravajuće neistine i napade na moju osobnu čast, dostojanstvo i društveni ugled, budući svi članovi Hrasta, a već i hrvatska javnost zna, da sam ja osoba koja je pozvala policiju, ja ne ću ovdje ni ubuduće prosuđivati, jesu li potpisnicu priopćenja u pravu kada tvrde da je ovakvo incidentno stanje korisno kao pokazatelj kvalitete ljudi, već izrijekom od njih tražim javnu ispriku, zbog na moju čast i život nabačeniih neistina, u izostanku koje ću istinu i svoju čast tražiti sudkom tužbom i kaznenom prijavom.

U Zagrebu, 16. kolovoza 2011.

Željko Tomašević, mag.iur.

član velikog vijeća pokreta Hrvatski rast -Hrast
član predsjedništva stranke Hrvatski rast -Hast
predsjednik udruge Hrvatski rast-Hrast
član predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva