Vesna Pusić: "Dopustiti ili zbog kratkoročnih interesa degradirati političke stranke, znači degradirati pravo svakog građanima da javno djeluje u svojoj zemlji. Mi to ne smijemo dopustiti. Alternativa je diktatura, nemojte ni malo sumnjati u to."

Dakle zaista krinke padaju i ostaje kostur, zloduh komunističke diktatorske nemani. Narod, slobodoumni ljudi, pošteni i krativni ljudi nisu degradirali stranke, nego je to upravo učinila vladajuća pohlepna politička elita; i, narod ne zove na ukidanje stranaka, nego na osnivanje nove stranke sa novim ljudima koji će stvarati za opće dobro, a ne samo za sebe kao ovi do sada. Zar to nije demokracija, osnivati novu stranku sa novim ljudima, koji će biti alternativa ovim pohlepnim i bešćudnim političarima, koji se izmjenjuju na vlasti od neovisnosti ove malene divne zemlje.

Pazite, potpredsjednica Vlade R.H. kaže da nema alternative, i još gore, da oni ne smiju dopustiti alternativu, a znamo da u svakom demokratskom društvu postoji alternativa. Ona kaže da je alternativa diktatura, a sama zove diktaturu. To više nije smiješno, to nije više vic, to je opasno!! Ona je potpredsjednica Vlade svih hrvatskih građana, a ne samo određene grupacije, ne manjine, ovako ispada da ona predstavlja samo manjinu i želi vladati većinom svim silama, to je opasno! To je uvod u diktaturu, kaos i anarhiju!

Čačić je istaknuo kako u periodu izdržavanja kazne neće sudjelovati u političkom životu i naporima izlaska iz krize, a osvrnuo se i na aktualnu političku sliku u Hrvatskoj. "Danas u zemlji imamo desni spektar koji je doveo zemlju u krizu uz poticaj krize iz vana, a predstavlja opasni politički populizam koji na krizi raste..." A što da čovjek pomisli nakon ove izjave, vjerujem da svakom noramalnom čovjeku, koji je pročitao ovu izjavu, još i sada lebdi nad glavom divovski upitnik.

Svaki normalan čovjek zna da su godinu i pol dana na vlasti upravo SDP - HNS - IDS, a onaj koji je na vlasti donosi i zakone, a onaj tko donosi zakone snosi i odgovornost za pogreške i krizu. Kada zbrojimo sve te činjenice, ispada da je Čačić ipak priznao kako je kukuriku koalicija ustvari desnica koju podipiru iz vana, valjda misli na MMF, i kao takvi stvorili su krizu svih kriza. Eto, valjda čovjek misli kako se kraj njegove vladavine bliži, njegov politički kraj, pa odlučio konačno otvoriti srce.

Premijer, zvani drug Zoki, tog istog Čačića godinu dana je gledao kao neko božanstvo, onoga tko bi se usudio nešto reći protiv njegova božanstva, brzo bi sasjekao svojim već odabranim bahatim riječnikom. Dok su Čačić i Zoki (oprostite, ali tu dvojicu ne mogu titulirati, jer to niti ne zaslužuju) zborno pjevali o investicajama, otvaranju novih radnih mjesta, (eto i predsjednik pjeva o otvaranju radnih mjesta sa ovakvom ekipom naravno), kroz mala vrata gurali su svoje ljude, nesposobne, ali dobrano pohlepne, na sva važnija mjesta u institucijama, bilo to u javnim kompanijama ili državnoj adminstraciji, tako da je nepotizam postao posve normalna stvar.

Mislite da je to mašta jednog pjesnika? Nažalost, život piše najbolje romane. Da, činjenice im skidaju krinke do kosti. Jedan portal objavio je: "AKO SE pogleda ukupan broj imenovanja i razrješenja u devet državnih poduzeća i to JANAF-u, Hrvatskim šumama, Croatia Airlinesu, Hrvatskoj pošti, Agenciji za regionalni razvoj, HRT-u, HEP-u i Hanfi, ispada je da je Kukuriku koalicijska vlast izvršila više promjena i imenovanja u javnim poduzećima nego sve dosadašnje vlade od 2000.-2011. zajedno!
Taj podatak objavio je integrityobservers.eu naglašavajući da su imenovanja i razrješenja većinom provedena bez natječaja, odnosno tako da se politički pogodovalo članovima stranke kao i članovima obitelji dužnosnika..."

Dakle to je bio plan 21 kukuriku koalicije, zbrinute sebe i svoje poslušnike i baciti na koljena hrvatsku ekonomiju, jer tko mari za sirotinju. Kada se sutra pompozno otvore vrata E.U. iznad te političke elite svjetliti će zvjezdice poput neke nestvarne auerole, kao da su oni neki sveci, a ne griješnici svih griješnika. Da, to je paradokas, druže Zoki. I taj vaš paradoks skupo košta ovu malenu divnu zemlju.

O kolikim se demokratima i poštenim ljudima tu radi, dovoljno je zavirti u njihovo gnijezdo, koje su oni odavna pretvorili u kokošinjac, gdje je dozvoljeno kokodakati samo dragim vođama. Jedan komentator na portalu index.hr duhovito je primjetio za Čačića i HNS: "Komentar: U ovoj VELIKOJ stranci je isto tako VELIKA demokracija dvije osobe se izmjenjuju, gore nego u sj. Koreji".

A koja je to druga "zvijezda" u HNS-u, koja će preuzeti uzde dragog vođe Čačića? Vesna Pusić. Stara Arapska poslovica kaže, plod čovjekova života, njegovo je ime. Da vidimo kakav je to plod, ili korov zasadila ta političarka. Za vrijeme Račanove vlade spomenuta političarka, Vesna Pusić, isto je obnašala važnu funkciju u Vladi R.H.. Sudjelovala je u jednoj političkoj emisiji, a nasuprot nje sjedio je u kolicama invalid domovinskog rata, ukratko, ta "uvažena, načitana i svjetska dama", pogledala je prezirno u tog branitelja i hladno mu rekla da su u laži kratke noge... To je toliko užasno i zamisliti, a kamoli reći čovjeku koji je izgubio noge na ratištu, pa čak da se i radi o invalidu civilu, pa čak i da taj invalid laže, ljudskost nalaže čovjeku poštovati dostojanstvo tog invalida. Tim hladnim riječima spomenuta političarka pokazala je i dokazala svu prazninu i bešćudnost svog karaketra, da u duhovnoj pustoši ne može rasti cvijet, samo korov, toliko o njezinom plodu.

A sada da mi vidimo koliko je njezino pamćenje kratko, ili bolje reći koliko ona želi da je u poštenih ljudi, poreznih obveznika, kratko pamćenje. Jedan portal objavio je zanimljive činjenice o Vesni Pusić, citiram dio članka: "Suprug potpredsjednice Vlade Jurgis Oniunas suvlasnik je zagrebačkog društva Ascendant koja je 100-postotni vlasnik istoimenih tvrtki u Srbiji, BiH i Sloveniji. Ministrica Pusić u imovinskoj kartici navela je samo 25 posto udjela u zagrebačkoj tvrtci, a podružnice u inozemstvu nije ni spomenula. U ranijoj imovinskoj kartici Pusić je sakrila vlasništvo svoga supruga nad britanskom tvrtkom Nemora Group koja je poslovala i u Litvi..."

Zanimljivo je da je ta lukava i proračunata političarka u oči ratnom invalidu rekla da su u laži kratke noge, dok je istovremeno planirala dobrano unovčiti svoj politički položaj.

Ova pitanja ministrastvu, inžinjera Šutala, tjeraju čovjeka da posumnja u njezino poštenje, citiram članak iz jednog portala:

"Mislav Šutalo, dipl. ing. elektrotehnike, iz Zagreba, kao građanin se danas obratio Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, te zatražio podatke o poslovnim aktivnostima poduzeća ASCEDANT d.o.o., u vlasništvu Jurgisa V. Oniunisa, inače supruga Vesne Pusić, sa spomenutim ministarstvom.
Zahtjevam od tijela javne vlasti mi dostavi slijedeće informacije:
. Koliko je Republika Hrvatska platila trgovačkom društvu ASCENDANT d.o.o., Ulica Farkaša Vukotinovića 4, 10000 Zagreb, MBS: 080474463, za usluge izrade "Studije izvedivosti u biotehničkom sektoru, prosinac 2003.
. Temeljem koje osnove je došlo do suradnje između tadašnjeg Ministarstva znanosti i tehnologije i trgovačkog društva ASCENDANT d.o.o.
Također zahtjevam da mi se omogući uvid u kompletnu dokumentaciju koja je prethodila suradnji između tadašnjeg Ministarstva znanosti i tehnologije i trgovačkog društva ASCENDANT d.o.o., realizaciji te suradnje i samoj Studiji kako bih mogao točno specificirati dijelove dokumentacije kojih zahtijevam preslike.

Obrazloženje:

Na službenim internetskim stranicama Vesne Pusić istaknuta je njezina imovinska kartica u kojoj navodi da je u 100 %-tnom vlasništvu njezinog supruga gospodina Jurgisa V. Oniunasa trgovačko društvo ASCENDANT d.o.o.
Uvidom u internetsku stranicu trgovačkog društva ASCENDANT d.o.o. utvrdio sam da je prvi posao navedenog trgovačkog društva bila izrada navedene Studije izvedivosti za tadašnje Ministarstvo znanosti i tehnologije u prosincu 2003. godine.
Uvidom u registar poslovnih subjekata Hrvatske gospodarske komore razvidno je da je navedno trgovačko društvo registrirano 17. prosinca 2003. godine.

Budući da su neposredno prije toga, 23. studenoga 2003. godine, održani parlamentarni izbori na kojima je poražena koalicija stranaka kojoj je pripadala i hrvatska političarka Vesna Pusić, te da se registracija navedenog društva i navedena suradnja odvijaju u vremenu od izbora do formiranja nove vlade, otvaraju se brojna pitanja oko svrhe i same legalnosti navedene suradnje, te iako po zakonu nisam dužan obrazložiti razloge pristupu informacijma, smatram da je moj zahtijev opravdan."

Naravno i nažalost, drug Zoki to neće smatrati sukobom interesa, kao što ni kredite svoje obitelji ne drži sukobom interesa, kao niti roštiljanje na svojem velebnom imanju kraj azurnog plavog mora sa tajkunom Tedeskijem i prvim čovjekom HBN ne smatra sukobom interesa, kao niti vlasništvo PR agenicjje i sjedenje u nadzornom odoboru Hypo banke ravnatelja HRT, druga Radmana, ne smatra sukobom interesa, kao niti nepotizam kojeg je uštrcao kao otrov u vene hrvatske ekonomije, ne smatra sukobom interesa, i da ne nabrajam dalje. Ne, to nisu sukobi interesa, to nije korupcija, to nije nepotizam, jer oni sebe smatraju i proglasiše božanstvima za koje ne vrijede svjetovni zakoni.

Da se vratim na novog dragog vođu HNS-a, koji je samo odraz političke elite. Dakle ta hladna i proračunata žena, koja se smije u lice narodu, u oči je rekla jednom ratnom invalidu da su u laži kratke noge. Umjesto da invalidu olakša život, ona mu ga otežava, umjesto da narod učini bogatijim, ona ga osiromašva, umjesto da ljude čini sretnima ona ih čini nesretnima.

B. Paskal divno je rekao: "Sreća je čudesna roba - što je više drugome daješ to tebi više ostaje." Po toj mudroj poslovici velikog folozofa zaključujemo kako je ipak ta političarka, uz sav novac, i jako, jako siromašna, jer ne zaboravimo, najveće siromaštvo je siromaštvo duha. Možda ona i njezini vrli kolege iz kukuriku koalicije, zvana politička elita na čelu sa drugom Zokijem, i jesu ostvarili svoj san, dobili vojsku poltrona i vojsku autocenzuiranih klonova na HRT, dobili moć stvaranja zakona, podebljali svoje bankovne račune, izgradili velebne kućerine kraj mirišljava i azurnog lijepog jadranskog mora, ali izgubili su ono najvrijednije, osjećaje i emocije.

Kada ljudi vide eto kako političari uspiju u kratkom roku podignuti velebne kućerine, poduzeća, kompanije, dok istovremeno oni koji nisu u politici propadaju, svako se poželi baciti u te muljevite političke vode. (Zanimljivo da svaki taj političar poduzetnik bez politike brzo propada, primjer Čačića..). Ipak, oprez ljudi, dok još posjedujute ono najvrijednije, dušu, osjećaje i dostojanstvo. Nema mnogo sreće ako čovjek izgubi osjećaje i emocije! Znajte prijatelji dragi, da najiskreniji i najplemenitiji su osjećaji rođeni iz suosjećajnosti, a takav osjećaj se rađa iz srca, a one jahte i palače ubiju tu osjećajnost i suosjećajnost.

Čovjek što više ima materijalno, to ima manje osjećajnosti i suosjećajnosti, sve ima manje vremena za sebe i drage ljude, samim time sve je manje sretniji, jer istinska sreća se ne kupuje novcem kao niti pravi prijatelji, kao niti ljubav. Suosjećajnost i osjećajnost čovjeka čini pleminitim. Konfucije je mudro rekao: "Plemenit čovjek u svom djelovanju ne dvoji između za ili protiv, on samo teži biti usklađen s ispravnim." I ta usklađenost nam daje mir i spokoj u duši kojega je lišen onaj koji je u vječnoj trci za materijalnim, jer što vrijedi zlatni pribor bez apetita, a apetit se lako izgubi u izobilju. Duhovna hrana ne treba zlatna pribora, već jak duh i čistu dušu, a rajski vrt gdje se nalazi duhovna hrana jesu čovjekova dobra djela. Ezop je mudro rekao: "Nema tog dobrog djela, koliko god bilo malo, koje je učinjeno uzalud."

Svaki čovjek želi i zavrijeđuje živjeti dostojanstveno od svog rada i to mu nemaju pravo oduzimati oni pohlepni i proračunati političari. Manjina ne smije vladati većinom već obrnuto, i stoga su potrebni posve novi ljudi koji do sada nisu bili u političkoj močvari, neki novi ljudi čista i snažna duha. Naravno i nažalost, oni ne žele otići sami, jer odavno su otrovani bahatošću, pohlepom i bešćudnošću. Kada vam govore kako je njima stalo do naroda i kako pod hitno moraju zautaviti osiromašnje tog istog naroda - ne nasjedajte, takvi ne mogu više osjećati i suosjećati za druge ljude.

Što prije otiđu to bolje za ovu malenu divnu zemlju. Zamislite da sutra kreativni i pošteni ljudi zauzmu njihova mjesta, da u javnim kompanijama, birokariciji i državnom administraciji više ne sjede podobni, lukavi i pohlepni ljudi, već kreativni, pošteni, radišni, ponizni ljudi kojima je najveća sreća stvarati vrijednosti za sebe i društvo, stvarati za opće dobro, mislite da je to nemoguće?... Dokažite da je i to moguće!... Neka se ostvari hrvatski san. Ovom narodu oni neće podariti tu sreću, stoga red je tražiti svoju sreću sam. H.E. Fosdick mudrio je reako: "Sloboda je uvijek opasna, ali ona je najsigurnije što imamo."

Piše: Walter William Safar