O Srijemu se danas u Hrvatskoj malo zna, a mnogo je toga
čak i pogrješno. Mnogi Srijem isključivo smještaju u
Vojvodinu ne znajući daje njegov manji, zapadni dio i
danas u Hrvatskoj pa se tako u gotovo svim našim
informativnim medijima o ovom kraju domovine uporno
govori i piše kao o istočnoj Slavoniji, njezinim
stanovnicima Slavoncima, što naravno nije točno.
Na području je današnje
Vukovarsko-srijemske županije i vojvođanskoga, a
poslije Drugoga svjetskog rata, "srpskoga" dijela
Srijema (Zemun, Novi Beograd i okolica), postojala
Srijemska županija čije je sjedište bilo u Vukovaru. U
"Enciklopediji Jugoslavije" iz 1953. pod natuknicom
"Srijem"nalazim kako (i tada) više od jedne trećine
Srijema pripada NR Hrvatskoj (36,5 %) te gradovi:
Ilok, Vukovar, Vinkovci i Županja. Zanimljivo da isto
ponavlja i "Hrvatski leksikon" iz 1994.!
Srijem se prostire između rijeka Save
i Dunava, a zapadne granice idu linijom zapadno od
Vukovara do ušća rijeke Bosne u Savu. Upravo su te
zapadne granice nekima sporne, što svakako ne bi
trebale biti, ako bi se malo bolje poznavala hrvatska
prošlost unatrag gotovo pet stoljeća.
Naime, još u vrijeme osmanlijske
vlasti (od 16. stoljeća) postojao je Srijemski sandžak
(sa sjedištem u Iloku) koji je imao zapadnu granicu
koju će naslijediti i nova, habsburška vlast. Nekoliko
desetljeća nakon oslobođenja od Osmanlija (Turaka),
1745. godine, nastaje Srijemska županija kojoj se tek
1873., odnosno 1881., pripaja Vojna granica pa ona
ponovno poprima negdašnji izgled iz osmanlijskog
vremena. Ta je županija bila u sastavu Kraljevine
Hrvatske i Slavonije te je kao takva postojala do
stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.)
kada započinju uporna velikosrpska prekrajanja,
odnosno namjerna izdvajanja Srijema iz hrvatskoga
državnog prostora.
Tako već 1922. umjesto Srijemske županije nastaje Sremska oblast
(u granicama negdašnje županije), a već 1929. dolazi do prekrajanja pa Srijem
ulazi u sastav dviju banovina: Dunavske (sa sjedištem u Novome Sadu) i Drinske
(sa sjedištem u Sarajevu). Zbog nezadovoljstva hrvatskoga (katoličkog) puka već
1931. dolazi do vraćanja tri zapadno-srijemska kotara (Vukovar, Vinkovci i
Županja) Savskoj Banovini, a takvo stanje ostaje do stvaranja Banovine Hrvatske.
Godine 1939. Srijem se ponovno dijeli (tada na to pristaju
hrvatski politički predstavnici!), a privremene se granice "hrvatskoga" dijela
Srijema pomiču nešto zapadnije. Stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske 1941. na
području Srijema nastaje Velika župa Vuka sa sjedištem u Vukovaru (kotar Županja
pripojenje Velikoj župi Posavlje), a 1943. i županjski je kotar uključen u
Veliku župu Vuka pa Srijem ponovno postaje cjelovit. U komunističkoj Jugoslaviji
(1947.) nastaje današnja hrvatsko-srpska granica u Srijemu koja,
osamostaljivanjem Hrvatske i Srbije, postaje i državnom granicom.
U današnjoj Hrvatskoj stvorena je
Vukovarsko-srijemska županija, ali s nešto
izmijenjenim zapadnim granicama jer su, zbog ranijih
prekrajanja kotara i općina, izdvojene općine
Slavonski Samac (nekad se zvao "samo" Šamac),
Sikirevci i Gundinci koji također pripadaju
povijesnome Srijemu, a danas se nalaze u
Brodsko-posavskoj županiji.
Tijekom postojanja bivše države
teritorijalna cjelovitost Srijema čuvana je u sastavu
negdašnje Đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije
koja je, od sredine 19. stoljeća, pripadala
Hrvatsko-slavonskoj metropoliji sa sjedištem u
Zagrebu. Osamostaljenjem Hrvatske te novim crkvenim
ustrojem Katoličke crkve 2008. godine u istočnome
(sada vojvođansko-srpskom) Srijemu obnovljena je
Srijemska biskupija (u njoj je ostao Zemun, Novi
Beograd i šira okolica!) koja pripada
Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini (metropoliji) sa
sjedištem u Đakovu, ali Međunarodnoj biskupskoj
konferenciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u
Beogradu! Zanimljivo je da je na sadašnjem
političko-teritorijalnom zemljovidu Autonomne
pokrajine Vojvodine istočni Srijem podijeljen u dva
okruga: južnobački (koji obuhvaća njegov sjeverni dio)
i sremski (preostali dio), iz čega se može iščitavati
kako se (i nadalje) nastoji "razbiti" cjelovitost i
povijesno-politički kontinuitet toga dijela Srijema.
Identitet Srijemaca u prošlim je
nehrvatskim režimima bio neprestano zatomljivan, a
Hrvati-Srijemci neshvaćeni čak i od vlastitih
političkih predstavnika i naroda. Reći nekad
(zavičajno) da ste Srijemac značilo je isto, ili
gotovo isto, kao reći da ste Srbijanac - što hrvatski
Srijemci nisu bili niti su to željeli postati. U
pravilu da bi se to izbjeglo, oni koji su živjeli u
zapadnom dijelu Srijema morali su govoriti da su
Slavonci jer se tako nisu morali pravdati ni pred kim,
niti razjašnjavati svoje podrijetlo. Tek u novije
vrijeme ponovno se, ali stidljivo, počinju javljati
glasovi o specifičnom srijemskom hrvatstvu, a počinje
se govoriti i o negdašnjim zapadnim granicama Srijema.
Dakako da to razgraničenje ne treba shvaćati (niti su
ga Srijemci ikada tako i shvaćali!) kao dijeljenje i
izdvajanje iz hrvatske države i nacije. Prožimanja
Slavonije i Srijema bila su prirodna, stalna,
blagotvorna i obostrana, ali unatoč tomu ipak, treba
poštovati srijemske povijesno-političke granice i
kontinuitet.
Na koncu vrijedno je zapamtiti:
teritorijalna cjelovitost Srijema nastala je u vrijeme
osmanlijske vlasti (Srijemski sandžak). Od sredine
18., a napose od konca 19. stoljeća, Srijem ponovno
postaje cjelovit (Srijemska županija), nalazi se u
sastavu Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a od sredine
19. stoljeća u crkvenom pogledu pripada metropoliji sa
sjedištem u Zagrebu. U Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca počinju se političkim odlukama izdvajati
dijelovi Srijema, a taj se proces nastavlja i u obje
Jugoslavije. Sadašnja granica u Srijemu nastaje 1947.
godine pa je tako današnjoj Hrvatskoj "preostala" tek
trećina geografskoga i povijesnog Srijema (uglavnom
današnja Vukovarsko-srijemska županija).
Autor: Vinko
Juzbašić
Hrvatsko slovo
21.06.2013.
|
