Hrvatski jezični portal diskriminaciju definira kao:
"postupak kojim se unaprijed ograničuju ili onemogućuju
prava građanina, grupa ili naroda (rasna diskriminacija;
nacionalna diskriminacija; vjerska diskriminacija);
obespravljivanje", a etimološki riječ ima značenje "lat.
discriminatio = discriminare: razdijeliti, odjeljivati,
lučiti."
I u čemu je sad problem s ovim pojmom? Ili drugačije
rečeno, zašto tvrdim da se u razne političke i
ideološke svrhe, pojam diskriminacije diskriminira?
Ako
pogledamo čisto etimološku osnovu pojma
"diskriminacija", onda je razvidno da diskriminiracija
nešto "razdjeljuje, luči i odvaja". Drugim riječima,
diskriminacija prepoznaje neke razlike ili
karakteristike koje odvajaju ili razlikuju nešto od
nečega. Pojam diskriminacije sam po sebi nije ni loš,
ni pozitivan. On jednostavno...jest. On je pozitivan
kada prepoznaje fundamentalne razlike i postupa u
skladu s njima, a može i biti negativan kada
zanemaruje fundamentalne razlike, ne prepoznaje ih i
svodi sve na istu razinu; tj. kada fundamentalne
razlike proglašava minornima i prema njima se odnosi
na takav način.
Primjenimo sad taj pojam na akronim LGBT (ili LGBTQ
(a možda u budućnosti pojam dobije i još koje slovo))
populaciju. Oni su različiti: mi to znamo i oni to
znaju i priznaju. I oni žele se izboriti za
priznavanje svoje različitosti. Međutim, oni žele da
njihova različitost bude jednako vrednovana. Oni žele
pravno i društveno (de jure) izbrisati svoju
različitost, a da se pri tome de facto ne odreknu
svoje različitosti. I tu leži uzrok diskriminanja
diskriminacije.
Prepoznati različitost i odnositi se prema toj
različitosti, ako uistinu ta različitost ima osnove, i
ako je fundamentalna u svojoj osnovi, nije
diskriminacija. To je čin zdravoga razuma. Reći da se
bijela boja razlikuje od crne, nije čin
diskriminacije, nego zdravog razuma. Reći da riba živi
u moru, a ptica leti zrakom, ne znači diskriminirati
jedno ili drugo. Nastojati "izjednačiti prava" riba da
lete zrakom ili ptica da žive pod vodom bio bi čin
negativne diskriminacije - nepoštivanja i ne postupana
u skladu s datim fundamentalnim razlikama. Naime,
oboje bi se ugušili nakon nekog vremena.
Gay populacija je fundamentalno različita od hetero
populacije i to je znanstvena činjenica. Ako
promotrimo anatomiju ljudskoga tijela, onda je
razvidno da se u seksualnom segmentu, muško i žensko
tijelo savršeno slažu. Za razliku od toga, u muškoj
gay populaciji muško spolovilo stavlja se u mjesto
koje je predviđeno za izmet, a u ženskoj gay
populaciji do odnosa ni ne može doći, jer nedostaje
muško spolovilo. I to je znanstvena činjenica. Hetero
odnos je prikladan za začetak novoga ljudskoga života,
dok gay populacija u svojem seksualnom izričaju nikako
ne može imati djece. I to je, također, znanstvena
činjenica.
Zaključak koji se nameće jest sljedeći: prepoznati i
priznati fundamentalne razlike te se ponašati u skladu
s njima nije čin diskriminacije. Prihvaćati te razlike
kao date razlike, nije diskriminacija. I odnositi se
prema njima kao takvima, nije diskriminacija. No
problem nastaje kada se te razlike ne žele uvažiti,
nego poništiti i svesti na istu razinu - po mogućnosti
zakamuflirati u govor o "ljudskim pravima".
Gay
populacija različita je od hetero populacije. Bilo da
je to stvar njihovog izbora, otkrivanja osobnog
identiteta, ili čin genetike (ne ulazim u raspravu o
tome zašto su gayevi to što jesu), oni se
fundamentalno razlikuju od hetero populacije. I sad,
ako se već ističe različitost, onda se u njoj treba
biti dosljedan. Licemjerno je biti de facto različit,
a tražiti da se ta različitost de jure poništi kao da
i ne postoji.
Brak je zajednica između muškarca i žene koja u sebi
nosi mogućnost začetka novoga ljudskoga života. I to
je znanstvena činjenica. A anatomski gledano, gay
populacija ne može imati normalan seksualni odnos niti
unutar takvog odnosa začeti novi ljudski život. To
prepoznati, vrednovati i ponašati se u skladu s time,
nije diskriminacija, već predstavlja prakticiranje
pozitivnog etimološkog značenja pojma "diskriminacija"
- razdijeliti, odjeljivati, lučiti. No,
diskriminiranje diskriminacije nastupa kada se u ime
"ljudskih prava" želi nametnuti nova definicija braka
koja bi uključivala i zajednicu istospolnih osoba, ili
davanje mogućnosti usvajanja djece istospolnim
parovima. To je diskriminiranje diskriminacije -
nepravedno i nejednako vrednovanje različitosti tj.
prestanak prepoznavanja i vrednovanja različitosti. To
je sumrak diskriminacije.
I na kraju, zaključna misao: gay parovi naša su
realnost. Oni se ne žele ili ne mogu promijeniti i
društvo ih ne može marginalizirati, progoniti ili
krivično kažnjavati. Oni se trebaju prihvatiti kao
takvi. No to prihvaćanje ne bi trebalo biti po cijenu
toga da se prakticiranje gay sila života ne smije
smatrati nečim neprirodnim (pod prijetnjom bilo
kaznene ili prekršajne odgovornosti), da se njihova
zajednica uključi u definiciju braka ili da im se
omogući posvajanje djece. Ova zadnja rečenica nije
izraz negativne diskriminacije nego realnosti -
realnost je da gay parovi nemaju "normalan" seksualni
odnos, ne mogu imati djecu i njihova zajednica se ne
može nazvati brakom. Tvrditi suprotno i zalagati se za
ukidanje razlika, kad one usitinu postoje, jest
licemjerje i čin nasilnog diskriminiranja
diskriminacije.
Ervin Budiselić mag. theol.
hrsvijet.net |
