Ne samo da je hrvatsko pravosuđe čekalo punih dvadeset godina da se podignu optužnice i konačno pokrene sudski postupak protiv srpskih zločinaca koji su počinili najmonstruozniji zločin i masakr nad mladim hrvatskim policajcima u Borovu Selu, već se i godinama falsificiralo mjesto na kojemu su se hrvatski Srbi i četnici iživIjavali nad ranjenim i ubijenim hrvatskim rnladićima.

Naime, tek prije nekoliko dana istražni sudac osječkoga Županijskoga suda završio je istragu u predmetu "Borovo Selo" protiv tek pet okrivljenika, hrvatskih državljana, zbog kaznenoga djela ratnoga zločina protiv ratnih zarobljenika. Istrag je pokrenuta zbog sumnje da su prvookrivljeni Milan Marinković, koji je uhićen lani u studenome, te drugookrivljeni J. J., zarobljene pripadnike pričuvnog sastava osječke Policijske uprave Zvonimira Mekovića i Dalibora Križanovića 2. Svibnja 1991. u Savulji, predjelu Borova Sela, tukli, zlostavijali i mučili te im nanijeli teške i za život opasne ozljede.

Abolicijom oprošteno masakriranje ranjenih

Preostali okrivljenici D. R., M. M. i J. V. terete se da su i nakon što su pripadnici vinkovačke Policijske uprave u akciji oslobađanja dvojice zarobIjenih policajaca, kad je ubijeno 12 redarstvenika i 22 ranjena, ranjene policajce nastavili mučili, zlostavljati i udarati, nanijevši im velike patnje i tjelesne ozljede. Istraga je započela na Županijskome sudu u Vukovaru tek 14. studenoga prošle godine, a 15. travnja ove godine ustupljena je osječkome županijskome sudu, dok je za četiri okrivIjena, nedostupna hrvatskome pravosuđu, raspisana tjeralica.

Ostali krivci za ubojstvo i masakriranje 12 policajaca i ranjavanje njih 21 do danas nisu procesuirani ni kažnjeni. Desetero osuđenih na 20 godina zatvora tijekom rata, pomilovano je 1996. Zakonom o općem oprostu, koji je donesen na pritisak međunarodne javnosti kako bi se abolirali Srbi koji su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske. Kako bi našli krivca i došli do prave istine, morali bi uhititi pola Borova Sela i Dalja, govore nam umirovIjeni branitelji Vukovara te dodaju kako je to samo mazanje očiju s ciljem da se pokaže kako nešto u pravosuđu rade.
A gdje su bili ovih 20 godina? Najteže im je bilo, kažu, kada je hrvatska vlast abolirala sve koji su sudjelovali u pobuni u Borovu Selu jer vjeruju da je tada oprošteno i ubojicama koji su se iživIjavali na 12 poginulih redarstvenika. Ondašnje vojno tužiteljstvo podigio je još u kolovozu 1993. godine optužnicu protiv 51 osobe zbog zločina od 2. svibnja. Sudilo im se u dvama odvojenimpostupcima za najteži oblik oružane pobune, zakonski izjednačene s ratnim zločinom. Postupak je bio razdvojen u dva dijela, deset osoba osuđeno je na 20 godina robije, no nakon donošenja Zakona o oprostu 1996. godine, postupci protiv ostalih obustavljeni su, a osuđenici pušteni. Među pet novih optužnica nema osoba kojima se tada sudilo jer za isti zločin nitko ne može dva puta odgovarati.

Sudjelovali i uvezeni četnici iz Srbije

One mlade, ali i one koji danas zaboravljaju te dane, podsjetimo što se zapravo dogodilo. Borovo Selo se početkom 1991. nametnulo kao središte srpske pobune u Slavoniji, a nalazi se u neposrednoj blizini Vukovara, točnije prigradskoga naselja Borovo, pa se za njega uvriježio naziv Borovo Selo. Upravo u Borovu Selu, 31. ožujka 1991. Srpsko nacionalno vijeće donijelo je odluku o pripajanju srpske "Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem" Republici Srbiji, nakon čega su Srbi iz toga i okolnih srpskih sela barikadama blokirali Vukovar, a u Borovo Selo pristiglo je nekoliko stotina pripadnika paravojnih postrojba iz Srbije.
Započelo je 1. svibnja 1991. Kada je policijska patrola namjeravala skinuti srpsku zastavu koja je postavljena na ulazu u Borovo Selo. Pri obavljanju dužnosti, dvojica su policajaca ranjena, a dvojica zarobljena od strane srpskih pobunjenika. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu bespravno zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca.

Danas se znade da je vodstvo sela obaviješteno kako će MUP RH doći osloboditi bespravno zarobljene pripadnike MUP-a RH. Autobus s 30 pripadnika vinkovačke policijske uprave, propušten je u selo gdje su ih spremni čekali naoružani četnici došli netom prije iz Srbije. Komandant odbrane Borova Sela Vukasin Šoškočanin priznao je da je iz jedne kuće preko puta snajperom ubio Stipu Bošnjaka, zapovjednika hrvatskih policajaca. A Bošnjakov zamjenik Darko Majdanić i preostali hrvatski policajci nakon trosatne neravnopravne borbe predali su se do zuba naoružanim četnicima tzv "srpskim dobrovoljcima". Stipan Bošnjak, Mladen Čatić, Marinko Petrušić, Ivan Vučić. Antun Grabovac, Željko Hrala, Janko Čović, Luka Crnković, Zoran Grašić, MIaden Šarić, Zdenko Perica i Josip Culi poginuli su, a još 22 policajca su ranjena.

Dok je trajala razmjena vatre između pripadnika MUP-a Republike Hrvatske i pobunjenih Srba predvođenih "dobrovoljcima" iz Srbije u četničkim odorama, došlo je stotinjak do zuba naoružanih uvezenih četnika srpskoga sela Trpinja koji su pokušali opkoliti pripadnike MUP-a Republike Hrvatske iz Dalja, ali u tomu nisu uspjeli.

Mjesto zločina - 20 godina skrivana tajna

Dolaskom JNA obustavljena je vatra i nastupili su pregovori u kojima je pripadnicima MUP-a Republike Hrvatske dopušteno da u transporterima JNA iz Borova Sela iznesu tijela dvanaest poginulih kolega, ali im nije dopušteno da provedu istragu u selu. Lako su se znala imena svih sudionika pokoIja hrvatskih policajaca, pa čak i imena tko je koga ubio iz snajpera, hrvatsko pravosuđe nije svih 20 godina pokrenulo niti jedan postupak niti istragu.
Prošloga tjedna prilikom polaganja vijenaca podno spomen-obilježja u središtu Borova sela obilježavanjem 20 godina od masakra 12 hrvatskih policajaca i neslužbenoga početka Domovinskoga rata, hrvatska javnost doznala je za još jednu dugo skrivanu tajnu.

Pred cljelim hrvatskim vrhom koji se nalazio 2. svibnja u Borovu unatoč jakom osiguranju premijerke Kosor, ministra Karamarka i drugih, jedan od preživjelih branitelja iz te skupine, Davor Bijader jasno im je rekao da se klanjaju njegovim poginulim suborcima na pogrešnome mjestu.
"Kada ćete postaviti spomenik na mjestu gdje se to dogodilo", rekao je uzvanicima. "Očigledno da vam koalicijski partner nije dao da spomenik postavite ispred zgrade tadašnje mjesne zajednice, danas opčine, gdje se to i dogodilo. Godinama pišem VIadi i ministarstvu sa zamolbom da se to napravi gdje treba, ali ne dobivam odgovor", govorio je uzbuđeno Bijader. .
Sječajući se toga dana od prije 20 godina, Bijader kaže da je on trebao biti trinaesti i da je pukom srećom preživio. Bio je ranjen u glavu, a kada su četnici vidjeli da je živ, htjeli su ga zaklati. Dodao je da i danas mještani Borova ne prihvaćaju da žive u Hrvatskoj, i dalje tvrde da je ovo Srbija. I drugi sudionik, Stevo Culej iz Udruge Specijalne policiji čiji je brat Josip smrtno stradao u toj akciji mišljenja je da je policija odradila svoj dio posla kako bi pronašla počinitelje, ali da je zakazalo pravosuđe. Rekao je da je iz američkog Clevelanda dobio obdukcijski nalaz da su policajci bili mučeni, pa ubijeni.

Zločinac - ugledni profesor u Vojvodini

"Ovdje se i danas, kad mi odemo, slavi pobjeda i ubojstvo 12 redarstvenika. Na groblju je podignut spomenik Miliću iz Valjeva, koji je kao pripadnik odreda Dušan Silni, poginuo toga dana ovdje, kao i zapovjedniku sela Vukasinu Šoškočaninu", rekao je Culej. Tek ovih dana javnost je doznala da je Radenko Alavanja, 51-godišnjak iz Borova, kao komandant Štaba teritorijalne obrane JNA Borova Sela, dopustio da neprijateijske postrojbe fizički zlostavljaju i ubijaju zarobljene civile i branitelje zarobljene u Vukovaru u krugu poduzeća Borovo Commerce i u Borovo naselju. Ustanovljeno je da je od 19. do 21. studenoga 1991. godine usmrćeno ili se vode nestalima 38 osoba. Međutim, Alavanja je u odsutnosti prijavljen samo Županijskome državnome odvjetništvu u Vukovaru zbog kaznenoga djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava - ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva. Premda mu je poznato boravište, i da je sada profesor u jednoj školi u Vojvodini, njegovo se izručenje nije zatražilo, ali niti saslušanje pred vojvođanskim vlastima, što prakticira u nas beogradsko odvjetništvo, a na temelju međunarodnoga ugovora. Uzalud govorimo da svaki zločin ima izvršitelja i žrtvu; očito će morati proći još godina i generacija da se svi počinitelji privedu pravdi. A za to vrijeme i dalje će naši dužnosnici, i stari i novi, poput bivšega predsjednika Stjepana Mesića, one koji žele istjerati zločince pred lice pravde pogrdno nazivati "kopačima grobova".

Tomislav Držić

Hrvatski list, 12.05.2011.