|
Gorio i umro za Hrvatsku, neki misle i da je usmrćen
Neprijatelji
Hrvatske nikada mu ne će oprostiti njegove riječi i
djela, njegovu razboritost i hrabrost, njegovo
vizionarsko, povijesno viđenje budućnosti Hrvatske,
na putevima 'Bespuća hrvatske zbiljnosti'
Predsjednik Tuđman živio je za Hrvatsku, izgorio je
za Hrvatsku, razbolio se zbog Hrvatske, umro je za
Hrvatsku, a neki misle da je i usmrćen zbog
Hrvatske. |
Neprijatelji Hrvatske nikada mu ne će oprostiti
njegove riječi i djela, njegovu razboritost i
hrabrost, njegovo vizionarsko, povijesno viđenje
budućnosti Hrvatske, na putevima "Bespuća hrvatske
zbiljnosti".
Ni godinu dana nakon njegove smrti,
povampireni hrvatomrzci izmilili su kao štakori iz svojih rupetina i započeli
glodat sve ono što je Tuđman desetljećima sanjao, sve ono što je Tuđman u
Domovinskom ratu, u zajedništvu sa hrvatskim braniteljima i svekolikim
domoljubnim pukom ostvario. Iznjedrio je slobodnu, nezavisnu Republiku Hrvatsku
na ponos Hrvaticama i Hrvatima, na ponos svima koji Hrvatsku doživljavaju svojom
Domovinom, izazvavši mržnju i jal kod onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli.
Stjepan Mesić, idejni predvodnik
mrzitelja Franje Tuđmana i svega Hrvatskog, u jednoj
emisiji 2u9 kod Romana Bolkovića, na Bolkovićevo
pitanje, šta smatra svojim političkim vrhuncem
doslovno je odgovorio: "Moj politički vrhunac bio je
kad sam sjeo u Titovu fotelju kao predsjednik
predsjedništva Jugoslavije".
U ovom odgovoru Mesića vidi se
zapravo sva veličina Tuđmana i njegovog djela koje
je gotovo dovršio, okružen u dobroj mjeri okružen
pijavicama koji i dan danas ispijaju hrvatsku krv.
Kad je Tuđman, 1994., maknuo pučiste, izmilili su
drugi, a oni su na svjetlo dana u punom sastavu
izašli zajedno s Mesićem 2000-te godine. SKH-SDP
nikada se, na žalost, nije transformirala u
Socijaldemokratsku partiju, uvijek su ostali SKH,
najveći potiratelji svega Hrvatskog i najveći
pljačkaši Hrvatske, kako u Domovinskom ratu tako i
od 1945-2015. godine. Bili oni na vlasti ili ne, oni
su i dalje pravi gospodari Hrvatske u svakom
pogledu, ekonomskom ili svjetonazorskom. U svojoj
nadmoći, obogaćeni opljačkanim hrvatskim draguljima,
oni se ni ne libe priznati svoje poslanje, oni se ne
libe bjelodano voditi Hrvatsku u ralje beogradskog
pašaluka. Oni se time ponose i u procesu
"detuđmanizacije", učinili su sve ne bi li zatrli
svaki trag i ideju predsjednika Tuđmana.
Dobri duh Pantovčaka, dr. Franjo
Tuđman, u svom vječnom počivalištu, dočekao je dan
kada će njegovim stopama, s pažnjom, dostojanstvom i
divljenjem koračati Predsjednica, noseći u sebi
viziju najvećeg vizionara."Miris ambre" mentalnih
komunista skinut je sa zavjesa predsjedničkih dvora,
umiveno je lice hodnika kojima se čuje zvuk koraka
koji vode u budućnost drage nam Domovine. Nema nam
mira ni spokoja ni u vječnosti, dok isti dobri duh
ne doseli i u Banske dvore na hvalu i slavu
hrvatskom narodu, piše HRsvijet.
Neka nam vječno živi naš prvi
Predsjednik dr. Franjo Tuđman!
Kazimir Mikašek-Kazo, HRsvijet
Pjesma (kliknite na naslov)
*Tekst i glazba Kazimir Mikašek,
pjevaju Kazimir i Krešimir Mikašek i članovi zbora HRT-a.
Pjesma je nastala
2003. godine, do danas "zabranjena" u svim važnijim medijima
|
