Je li to normalno?
Znao sam da je u posttuÄ‘manovoj Hrvatskoj, punoj ‘bivÅ¡ih’ farizeja i egoizmom opsjednutih lažnih proroka, gotovo sve moguće. Ali da će se, nakon svih dosadaÅ¡njih iskustava s njima, većina pobožnog hrvatskog puka opet dati toliko zavesti da im se masovno pridruži u ponižavanju i ismijavanju predsjednice koja ga je punim srcem voljela i za njega se kao lavica borila – u to pak nisam mogao povjerovati. Poglavito ne u ludost da će je, na kraju te svojevrsne politiÄke Golgote, svojim glasovima sruÅ¡iti, kako bi sebi na vrat ponovo natovarili jugokomunistiÄkim odgojem odnaroÄ‘enu politiÄku barabu.
Oprosti im Gospode jer ne znaju Å¡to Äine. ÄŒinjenica da su izmanipulirani Hrvati u svojoj vlastitoj državi sami sebi za predsjednika izabrali Mesića dva puta, pa Josipovića i sada Milanovića u priliÄnoj mjeri u sebi obuhvaća i objaÅ¡njava sve. Zaista se sada, nakon izbora Milanovića za predsjednika, moramo moliti Bogu da nam bude na pomoći. Ako ni zbog Äega drugog ono barem zbog toga Å¡to smo joÅ¡ jednom pokazali da od svih naroda u Europi, mi Hrvati, daleko najbolje praÅ¡tamo i najobilatije nagraÄ‘ujemo kruhom svoje ‘bivÅ¡e’ zatvorske Äuvare i dželate. Iako nas ne prestaju kamenovati.
Sjećam se kako nas je stari hrvatski emigrant, moj prijatelj i kartaÅ¡ki partner iz kluba Hajduka Chelsea ovdje u Melbourneu, u ono vrijeme euforiÄnog slavlja nakon pobijede u ‘Oluji’ stiÅ¡avao i upozoravao: ‘Nije joÅ¡ gotovo. Nemojte se zavaravati da će nas tek tako pustiti na miru. Vidjet će te, od svih zemalja u Europi, Hrvatska će biti zadnja u kojoj će komunizam umrijeti’. Ali smo mu se tad slatko smijali.
Nažalost, nakon proÅ¡lih predsjedniÄkih izbora ne bi se trebali smijati nego crveniti od stida i ozbiljno pitati jedni druge – koji nas to vrag zavarava i tjera da, evo već po Äetvrti put u zadnjih 20 godina za predsjednika biramo sebi ‘bivÅ¡eg’ Jugoslavena? Kao da iz dosadaÅ¡njeg iskustva ne znamo kakvu time sami sebi Å¡tetu nanosimo i kakvu poruku drugima Å¡aljemo. Istinski prijatelji Hrvatske izvana i dobronamjerni strani dužnosnici sigurno će biti neugodno iznenaÄ‘eni ovakvim naÅ¡im izborom, jer smo time joÅ¡ jednom pokazali da smo oÄito politiÄki nezreo narod koji u vlastitoj državi ne zna uzeti sudbinu u svoje ruke i vladati sam sobom.
Nagon za stalnim sukobljavanjem
Zapamtite dobro, neće biti nimalo smijeÅ¡no (iako će novi ‘zoranizmi’ bez sumnje biti paradoksalno duhoviti) kada u idućih 5 godina opet budemo predmet sprdnje i podsmijeha u svijetu i kada nam, zbog ‘predsjednika s karakterom’ i njegovog ‘normalnog’ ponaÅ¡anja, poznatog iz premijerskih dana, mnoge zemlje koje su nam do sada bile sklone, okrenu leÄ‘a. Ne zato Å¡to bi to Milanović htio nego zato Å¡to jednostavno ne zna drugaÄije.
Njegov nagon za stalnim sukobljavanjem s nekim, ‘bivÅ¡a’ navika da ignorira i s visoka gleda na sve oko sebe, naslijeÄ‘eni otklon od domoljublja i obrane nacionalnih interesa, sada će imati potencijal da po koliÄini Å¡tete nanesene Hrvatskoj, Äak pretekne Mesića.
Možda ja nisam neki ekspert za politiku, ali na osnovu njegovog dosadaÅ¡njeg ponaÅ¡anja znam jednu stvar. Život s Milanovićem kao predsjednikom, isto kao Å¡to je bio život s Mesićem kao predsjednikom, neće biti dobar za mentalno zdravlje Hrvata. Ali sada je kasno. Izabrali smo kog smo izabrali i nećemo moći kriviti nikog drugog do sami sebe za ono Å¡to nas Äeka.
JoÅ¡ viÅ¡e boli to Å¡to je i na ovim predsjedniÄkim izborima isplivala na povrÅ¡inu Äinjenica da je većina Hrvata, svojim neizlaskom na biraliÅ¡ta ili glasovima za Milanovića, iÅ¡la protiv svega onoga za Å¡to smo se kao narod u Domovinskom ratu borili i izborili. I da je masa njih u tom samouniÅ¡tavajućem bijesu i bojkotu ‘Kolinde’, mazohistiÄki uživala. Kako inaÄe objasniti potrebu za izborom otkaÄenog ‘bivÅ¡eg’ Jugoslavena na funkciju predsjednika, nakon Å¡to im je već kao premijer nanio nemjerljivu Å¡tetu? Te time opet dovoditi sebe u muÄne situacije i rizik ponovnog naguravanja u novu (zapadno)balkansku tamnicu i gubljenja slobode? Za koju su donedavno ginuli naraÅ¡taji Hrvata.
Å to je hrvatski narod dovelo do ovoga?
Zapadnobalkanski planovi
Problem nije samo u moćnoj dubokoj državi naslijeÄ‘enoj iz bivÅ¡eg sustava, nije samo ni u odnaroÄ‘enoj petoj koloni koja izuzetno snažno djeluje kroz medije, u velikosrpskim podmetanjima i pretenzijama ili u zapadnobalkanskim planovima skrivenih centara moći koji su neskloni hrvatskoj slobodi i državi. Nego u svemu tome skupa. Sve je to na svoj naÄin narod u domovini vremenom napravilo zbunjenim, frustriranim, razoÄaranim i maloduÅ¡nim.
U najvećoj mjeri objaÅ¡njenje ipak možemo naći u tome Å¡to je u centrima moći odluÄeno da se nakon propasti komunizma, zbog pacifikacije Srba, Jugoslavija na neki naÄin opet mora obnoviti. PokuÅ¡alo se najprije davanjem zelenog svjetla MiloÅ¡eviću, no kada se vidjelo da se stvari na terenu ne razvijaju u željenom pravcu, to jest da bi TuÄ‘manovom pobjedom nad MiloÅ¡evićem Hrvatska mogla izmaći kontroli, već 1993. godine pri ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije u Londonu, kao priÄuvna varijanta, osnovan je odjel za Zapadni Balkan.
OdluÄeno je naime da se države nastale raspadom bivÅ¡e Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija) nakon zavrÅ¡etka ‘graÄ‘anskih ratova’ u kojima će se meÄ‘usobno iscrpiti, ponovo naguraju u novojugoslavensku zajednicu Zapadni Balkan, kojom će opet dominirati Srbi. No znalo se da će bez ponovne integracije Hrvatske, kao primarnog crpiliÅ¡ta sredstava za njeno izdržavanje to biti nemoguća misija. Isto kao Å¡to se znalo da bez povratka ‘bivÅ¡ih’ Jugoslavena i udbaÅ¡a na kljuÄne pozicije u hrvatskoj politici i medijima Hrvatsku se neće moći ponovo utamniÄiti Balkanom.
Stoga je TuÄ‘manov nasljednik obvezno morao biti dokazani jugokomunistiÄki kadar, sklon korupciji i ucijenjen svojom proÅ¡lošću. Koji će pod plaÅ¡tem demokratizacije detuÄ‘manizirati Hrvatsku i putem ‘ponovnog spajanja bliskih meÄ‘usobnih veza i odnosa koje su sjedinjavale i držale narode tog podruÄja skupa’ pripremati teren za njen povratak u ‘svoju Regiju’. Sigurno znate na kome se opskurnom liku u Hrvatskoj radar ‘meÄ‘unarodne zajednice’ zaustavio.
Ostalo je povijest.
Naime, nakon relativno brze smrti prvog hrvatskog predsjednika i ministra obrane koji su bili stupovi njene opstojnosti, Hrvatska je bila ‘zrela za promijene’. U tom vakuumu odnekud je u javnost naglo izronio – Stipe Mesić i kao predsjedniÄki kandidat ‘nekim Äudom’ od autsajdera postao pobjednik i TuÄ‘manov nasljednik. (svaka sliÄnost s nedavnom pojavom Milanovića kao predsjedniÄkog kandidata i njegove pobjede, sasvim je ‘sluÄajna’)
Povratak u region
Odmah nakon inauguracije Mesić je Å¡okantnim smjenama i izjavama sustavno i komunistiÄki rigidno ruÅ¡io sve ono Å¡to je prvi hrvatski predsjednik postigao i želio postići pomirbom, povratkom iseljene Hrvatske i prikljuÄenjem zajednici europskih naroda. Unoseći u post tuÄ‘manovsku Hrvatsku, Äistke, nered, razoÄarenje, bivÅ¡e svaÄ‘e i podjele, Mesić je uz pomoć medijske i ‘antifaÅ¡istiÄke’ pete kolone, obilato financirane izvana, zapoÄeo proces njene destabilizacije i prilagodbe za vraćanje u prostor i vrijeme prije TuÄ‘mana. Za koje smo naivno pomislili da su za nas nepovratna proÅ¡lost.
U ozraÄju takve politiÄko – gospodarske sabotaže i neizvjesnosti, razoÄaran i stalnim medijskim bombardiranjem zbunjen narod vjeÅ¡to je navoÄ‘en da se sve viÅ¡e okreće sam protiv sebe, pa je uz pomoć navijaÄkih medija nakon isteka Mesićevog drugog mandata za ’svog’ trećeg predsjednika izabrao, Ivu Josipovića. BezliÄnog jugokomunistiÄkog klona, koji je samo nastavio tamo gdje je Mesić stao. Gurajući uz pomoć svog glavnog savjetnika, Dejana Jovića, Vesne Pusić i ‘demokrata’ iz Beograda joÅ¡ brže Hrvatsku natrag u ‘NaÅ¡u Regiju’.
Taj proces zaustavljen je njegovim neoÄekivanim porazom na izborima za drugi mandat i dolaskom gospoÄ‘e Kolinde Grabar-Kitarović na njegovo mjesto. Koja se, isto kao i svojevremeno TuÄ‘man, beskompromisno usprotivila novojugoslavenskim integracijama Hrvatske i uz cijenu osobnog bojkota od strane ‘meÄ‘unarodne zajednice’ i Bruxellesa, poglavito Merkelove i Macrona, uspjela je izvući iz okvira tzv. Zapadnog Balkana. Time je Hrvatska ponovo postala ‘zrela za promjene’.
Da je upravo to bio pravi razlog za bjesomuÄnu hajku kojom se iz susjedstva i iznutra ruÅ¡ilo ‘Kolindu’ s mjesta predsjednice i da je sve unaprijed bilo lukavo isplanirano podmetanjem Å kore kao kukaviÄjeg jaja, potvrdio je notorni Mesić u izjavi drugi dan nakon pobijede Milanovića koju je prenio beogradski Blic. ProÄitajte pozorno ovo: ‘Mene nije iznenadila Milanovićeva pobjeda jer je Hrvatska zrela za promjene, kao u vrijeme kada sam ja doÅ¡ao i otvorio Hrvatsku prema Europi i susjedima. Jasno da je Kitarović istrgla Hrvatsku iz Regiona, meÄ‘utim mi u Regionu moramo suraÄ‘ivati i trebaju nas veseliti ovakvi uspjesi’. Pametnom dosta.
Ponovimo joÅ¡ jednom -Svaka sliÄnost s razlozima i naÄinom izbora Mesića i onog nedavnog, Milanovića za hrvatskog predsjednika, sasvim je – ‘sluÄajna’. Razlog zbog kojeg je Milanović pobijedio na nedavnim predsjedniÄkim izborima je isti onaj zbog kojeg su pobijedili Mesić i Josipović, a to je – Hrvatsku treba vratiti natrag u ‘njenu’ novu zapadnobalkansku zajednicu. To je poÄetak i kraj priÄe o povratku ‘bivÅ¡ih’ Jugoslavena na vlast u Hrvatskoj.
Zbog toga i zbog niÄeg drugog, najprije TuÄ‘man, pa Karamarko, koji je doveo gospoÄ‘u Grabar-Kitarović na mjesto predsjednice, pa onda i ona sama, morali su platiti cijenu za neposluh i biti zamijenjeni podobnim Plenkovićem i Milanovićem. Kako bi se planirani proces novojugoslavenskog taoÄenja Hrvatske koji je zapoÄeo Mesić, Balkanskim summitom zemalja nastalih raspadom bivÅ¡e Jugoslavije u Zagrebu 2ooo-te, mogao nesmetano nastaviti i formalno privesti kraju. Od njih dvojice se oÄekuje da daljnjim integracijama s Srbijom i drugim državama nastalim raspadom bivÅ¡e Jugoslavije dovrÅ¡e proces transformacije Hrvatske iz Äisto europske u euro-zapadnobalkansku zemlju.
Podzemlje
OÄito je dakle da meÄ‘unarodno i jugobalkansko podzemlje, koje je nakon TuÄ‘manove smrti preuzelo ‘nevidljivu’ kontrolu nad hrvatskim druÅ¡tvom, ni ovaj put nije niÅ¡ta prepustilo sluÄaju. Pa je veliki meÅ¡tar sveg hrvatskog nereda na kraju joÅ¡ jedne uspjeÅ¡no zavrÅ¡ene operacije jugoudbaÅ¡kog podzemlja u Hrvatskoj, s velikim zadovoljstvom mogao izigranim Hrvatekima preko medija uputiti komentar predivan u svojoj ironiji: ‘Sada Kolinda i Å koro mogu pjevati u duetu’
Naravno, na drugoj strani Mesić, Josipović, Vesna Pusić, RaÄan mlaÄ‘i i drugi ‘bivÅ¡i’ drugovi koji su, navodno uz pomoć Manolića, osmislili i iz sjene vodili Milanovićevu izbornu kampanju, mogu sada slaviti i mirno uživati u svojoj pobjedi. S Milanovićem na PantovÄaku oni su za joÅ¡ najmanje pet godina osigurali sebi zaleÄ‘e i dobili mandat da ‘hrvatske guske’ pripremaju za nadolazeće parlamentarne izbore i nastave ih voditi u joÅ¡ gušću balkansku maglu.
S Kolindom nije zavrÅ¡ilo. S njom je tek poÄelo. Nakon njenog ruÅ¡enja, izbori u HDZ-u kao i oni parlamentarni pred kraj godine i sve druge buduće ‘demokratske’ promjene, poput ponovnog pokuÅ¡aja ukidanja prava glasovanja Hrvatima izvan Hrvatske, nametanja ćirilice Vukovaru, joÅ¡ žešći prijepori o HOS-ovim ploÄama i pozdravu ‘Za dom spremni’, o Jasenovcu, Bleiburgu, Titu… pa onda opet ‘spontani’ faÅ¡istiÄki i antisrpski navijaÄki ‘incidenti’, PupovÄevi bilteni, Novosti, Indexi, Jutarnji, VeÄernji, 24 sata, Nedjeljom u 2, pjesme Mile Kekina, predstave Olivera Frljića, performansi Darija JurÄana… Sve će to biti samo farsa i sredstvo pomoću kojeg će odnaroÄ‘eni sloj ponovo ojaÄale ‘bivÅ¡e’ jugokomunistiÄke elite puno lakÅ¡e manipulirati i kontrolirati domovinske Hrvate. Kako bi ih, posvaÄ‘ene i razmrvljene, i dalje držala svojim taocima.
Nemojmo se zavaravati, sada će slijediti podmetanje joÅ¡ žešćih meÄ‘usobnih svaÄ‘a, prebacivanja krivice i obraÄuna na domoljubnom politiÄkom spektru. JoÅ¡ viÅ¡e potpaljivanja samouniÅ¡tavajućeg bijesa i frustracija, ‘sluÄajnih’ navijaÄkih, faÅ¡istiÄkih i srbomrzilaÄkih ispada, ustaÅ¡ke ikonografije, uzdignutih ruku, povika ‘Za dom spremni’, ‘Srbe na vrbe’…
Nevjerojatno je koliko se u hrvatskoj politici sve ponavlja i vrti u krug, a velika većina ljudi drže oÄi Å¡irom zatvorene i ne vide kako se na ‘bivÅ¡i’ naÄin manipulira s njima. Mnogi politiÄki pismeni Hrvati Å¡okirani su Äinjenicom kako nam se povijest stalno ponavlja. Sve ono Äime smo bili suoÄeni prije 10, 20, 30, 70 i 120 godina relevantno je i danas. ÄŒovjek viÅ¡e ne zna je li o tome gore Äitati ili pisati.
Razmrvljeni do neprepoznatljivosti
Izbor Milanovića za predsjednika izravan je dokaz da smo kao narod, dugotrajnim ispiranjem mozga i neprekidnim manipulacijama jaÄih igraÄa razmrvljeni do neprepoznatljivosti. Na razinu razoÄaranih i radikalno individualiziranih pojedinca, od kojih svaki za sebe ima, ako uopće ima, neku svoju, privatnu Hrvatsku. A sa ostalim Hrvatima i ostatkom Hrvatske komunicira iskljuÄivo na razini nadmudrivanja ili svaÄ‘e o tome Äija je Hrvatska ispravnija i bolja.
Dokle god nam ne bude jasno da ne može svatko od nas imati svoju privatnu Hrvatsku i dokle god to ne prestanemo željeti, nema nam iskoraka iz ovakvog stanja. Bilo bi puno bolje kada bi se poÄeli viÅ¡e ponaÅ¡ati kao politiÄki zreo narod koji zdravorazumski gleda Å¡iru sliku i kolektivno skrbi za ovu jednu jedinu, zajedniÄku za sve nas, Hrvatsku. Najgore je kada se politika vodi iz perspektive privatnih interesa.
Podvucimo crtu:
RuÅ¡enje gospoÄ‘e Grabar-Kitarović s mjesta hrvatske predsjednice i dovoÄ‘enje Zorana Milanovića na njeno mjesto najnesretniji je dogaÄ‘aj u Hrvatskoj od instaliranja Mesića za TuÄ‘manova nasljednika do danas. To je razoran udarac za njenu stabilnost i ugled u svijetu. Oni koji tvrde kako je Milanovićeva pobjeda ‘dobra za Hrvatsku’ nisu u pravu. U Å¡to će se uskoro uvjeriti. Milanovićevo ponaÅ¡anje na mjestu premijera i izjave u nedavnoj predizbornoj kampanji ukazuju da će doći do dramatiÄnog zaokreta u hrvatskoj politici, sliÄnog onome do kojeg je doÅ¡lo nakon Å¡to je Mesić naslijedio TuÄ‘mana.
OÄito je da će Milanović i njegovi savjetnici eutanazirati uspravnicu Tri mora dosadaÅ¡nje predsjednice i ponovo oživjeti novojugoslavensku integraciju Hrvatske s Srbijom i ostatkom Zapadnog Balkana. Po nekim njegovim predizbornim izjavama ima naznaka da će njegov megalomanski ego i nepredvidljivo ponaÅ¡anje dovesti u pitanje Äak i Älanstvo u NATO i strateÅ¡ko partnerstvo s Amerikom, Å¡to bi Hrvatsku joÅ¡ viÅ¡e izložilo ljubomornim i grabežljivim susjedima i posebice ruskom utjecaju.
Ukratko, Milanović će na mjestu predsjednika Hrvatskoj raditi sve ono Å¡to joj je radio Mesić kada je naslijedio TuÄ‘mana. Dakle, sve ono Å¡to će iznutra i izvana slabiti Hrvatsku i Äiniti je lakÅ¡im plijenom za regionalno integriranje i iskoriÅ¡tavanje.
Voljeli ga ili ne, Milanović je sada hrvatski predsjednik. Ja nisam glasovao za njega i nije mi drago Å¡to je pobijedio, ali ga priznajem za to Å¡to je izabran. Da je bilo obrnuto nisam siguran da bi on i Kolindini mrzitelji mogli uraditi isto. Naravno, kao mnogi moji prijatelji i poznanici, kao tisuće i stotine tisuća drugih Hrvata u Hrvatskoj i Å¡irom svijeta ja sam zabrinut izborom ovog Äovjeka za predsjednika. Å okiran sam kao mnogi drugi njegovom do sada pokazanom odnaroÄ‘enošću i bezosjećajnošću, gotovo gaÄ‘enju prema domoljublju, braniteljima, vjeri, crkvi… S njime na Äelu države trenutni hrvatski problemi će se samo povećati, a ne rjeÅ¡avati. No i to će proći. Jednog dana. Nekako.
Željko Dogan/hkv.hr
|
