Znači veća štetočina čak i od Račanovog kuma
Ivaniševića, koji se hvalio da kao profesor nauke o
upravi nema pojma o pravosuđu (u što nas je tijekom
mandata uvjerio), pa i od notorne Ingrid Antičević
Marinović, koja se proslavila tek kasnije u europskom
parlamentu u sasvim drugoj disciplini, koju kao
gentleman neću spominjati. Dakle, moj "odvjetnik" za
ovaj posebni slučaj, profesor je Univerziteta u Haifi,
židov po imenu Moaz Azaryahu. Znanja radi - nije član
HDZ-a.
Josipovićeva
protuustavna ideologija
Ocjenjujući
iznimno važnim prezentirati rezultate njegova
istraživanja na temu "Politički simboli u javnom
životu" sa aspekta podizanja razine svijesti hrvatskih
građana o štetnosti korištenja lika i djela Tita kao
nositelja političke simbolike, odlučio sam iskoristiti
određene spoznaje za ocjenu ponašanja Ive Josipovića.
Spomenuta tema predstavljena je u prvom poglavlju
autorove knjige "Od Wilhelmovog do Tholmannovoga
trga". Ako je vjerovati židovskom profesoru, biste
služe konzerviranju povijesti koju društvo drži
valjanom sa željom da postane čvrsta sastavnica
suvremenosti i time oni koji je drže, pokušavaju
stvarati sliku prošlosti koja odgovara danom društvu.
Što nam to dakle u našem slučaju, držanjem TItove
biste u svom uredu Josipović pokušava poručiti? Da je
njemu simboličko značenje druga Tita i njegovih
postupaka primjereno i prihvatljivo.
I dok nam je Josipovića, Tito će
figurirati kao junak i imati važnu ulogu u javnoj raspravi glede sustava
vrijednosti i biti jednom od temeljnih preprekadaljnjem razvoju hrvatskog
društva, hrvatske demokracije i približavanja Europi, te razlogom podjele
hrvatskih građana. Važno je, podsjeća nas profesor Azaryahu, znati da je upravo
zadaća simbola posredovati poruke koje odgovaraju vladajućoj ideologiji (čitaj
Josipovićevoj protuustavnoj ideologiji). Pri tom treba znati da je poruka
posredovana javnim simbolima (kao u našem slučaju) suprotna dominantnoj
(službenoj) ideologiji. Ipak takvi slučajevi (poput Hrvatske) izuzetno su
rijetki i upozoravaju na nisku razinu svijesti (u našem slučaju Josipovića i
njegovih fanova) o opsegu zločina počinjenih u Titovo ime ili po njegovoj
naredbi.
Između Šole i Josipovića "Večernji"
izabrao ...
Da bi održavao tu i takvu nisku razinu
svijesti kod građana, Josipović koristi sva
raspoloživa sredstva indoktrinacije. Masovni mediji
davno su pred njim skinuli gaće. Primjerice,
"Večernji", nekad glasilo nacionalno osviještenih,
našavši se u situaciji da bira između Šole i
Josipovića, izabrao je gle čuda - Josipovića. Budući
da Josipović dobro zna kako politička simbolika
funkcionira, jer učio je od "najboljeg", onog čiju
bistu drži u uredu, možemo zaključiti da držanje
Titove biste u službenom prostoru RH ima elemente
kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti, jer
iznimno je važno znati da je za efikasnost utjecaja
poruke na svijest ljudi bitno to što bista ne stoji
bilo gdje, već na najeminentnijem mjestu u državi, u
Uredu predsjednika države, koji nam time sugerira da
je drug Tito najbolje što nam se dogodilo u
višestoljetnoj povijesti.
Titova bista u Uredu predsjednika
Koliko je to apsurdno ako znamo da smo
se u Domovinskom ratu borili upravo protiv ostataka
režima i vojske druga Tita. Čini se opravdanim
upitati, zar uistinu Josipović to ne razumije ili to
čini baš zato! I na koncu, od kuda predsjedniku države
pravo da u službenim prostorijama države, jer to nije
njegov privatni ured, već državni, drži simbol koji je
kao predsjednik države, članice Europske Unije bio
dužan ukloniti već na početku svoga mandata. Jer
neovisno o tome je li ubijanje naređivao ili "samo"
odobravao, Tito i u jednom i u drugom slučaju jest
simbol jednog totalitarnog režima i kao takav prezren
u civiliziranom svijetu. Držanje njegove biste u
službenim prostorijama bilo koje institucije u RH
definitivno je protivno Rezolucijama parlamentarne
skupštine VE 1096. i 1481. i Ustavu RH.
Stoga se čini opravdanim kazati kako je krajnje vrijeme da
Josipović shvati čime se igra, kako se ne bi iznenadio ako jednog dana građani
dođu u njegov ured umjesto na kavicu, po bistu druga Tita. Zaključimo, kako je
nužno da Josipović shvati i prihvati da je on predsjednik svih građana RH pa i
onih koji predmetnu simboliku ,doživljavaju kao ozbiljnu provokaciju ili pak kao
tešku uvredu. Naročito se to odnosi na obitelji žrtava Titova totalitarnog
režima. Josipović mora shvatiti da je Titov režim hvala Bogu, mrtav. Hrvatska je
nova realnost koju je dužan prihvatiti i pravilno reprezentirati i kroz
političku simboliku svakodnevnice. Predsjednik RH mora shvatiti i prihvatiti da
promjenu društveno političkog sustava prigodom konstituiranja hrvatske države
nužno mora pratiti i promjena simbolike koja će sugerirati građanima da je došlo
do korjenitih promjena (u centrima moći i službenoj doktrini), a ne tek
kozmetičkih, kako nam se bistom druga Tita u Uredu predsjednika želi sugerirati.
Ideološki zid u Hrvatskoj nikada nije
srušen
Na kraju, svojim sugrađanima želim
poručiti da ih ovim tekstom ne želim pokolebati u
namjeri da glasuju po svojoj savjesti, nego ih upravo
učvrstiti u tom naumu. Jedino što želim je vjerovati
da će nakon čitanja ovog teksta razmisliti je li
moralno spram žrtava Domovinskog rata i žrtava
totalitarnog Titova režima, glasovati za čovjeka koji
veliča simbole mračne prošlosti naše Domovine, simbole
koje je Europa osudila. Konačno, želim da shvate da
glasujuči za Josipovića, glasuju za krvnika Hrvata,
totalitaristu, sustavnog kršitelja ljudskih prava i
sloboda i njegov sustav vrijednosti, a protiv Europe,
budućnosti Hrvatske i Hrvata.
Znam da će glavni Titovi odvjetnici, Mesić i Josipović skočiti i
staviti prigovor, podsjećajući sud hrvatske javnosti, da je Tito bio veliki
antifašist. Međutim podsjećam sud javnosti da se čak i po kriterijima "nove
pravednosti", zločini u miru ne mogu opravdati, time što ste u ratu bili
antifašist, čak i ako se zovete Josip Broz Tito ili Josif Visarionovič Staljin.
Antifašizam u ratu, naime nije sinonim za - 'licenece to kill' u miru. Dragi
moji čitatelji, ne znam tko je "pravi put". Znam jedino da totalitarist Ivo
Josipović - to nije! Naravno da o svemu kanim obavijestiti nadležna tijela
Europske Unije, jer ni njima ne bi trebalo biti svejedno hoće li na čelu jedne
članice, još pet godina biti čovjek koji ne poštuje, ne samo pisane europske
dokumente, već niti nepisane standarde koje nazivamo europskom kulturom,
civilizacijskim tekovinama odnosno duhom Europe!
Ideološki
zid koji i 25 godina nakon rušenja "berlinskog", u
Hrvatskoj još uvijek čvrsto stoji i dijeli hrvatski
narod, posljedica je toga što hrvatska aktualna vlast
jednostavno ne želi priznati konačni pad totalitarnog
režima (što bista druga Tita u Uredu predsjednika
simbolizira). Očigledno je to razlog zbog kojeg 25
godišnjica pada "berlinskog zida" u Hrvatskoj nije
obilježena dostojno tog uistinu povijesnog događaja za
sve osim za Milanovićevu Partiju i titoista
Josipovića!!!
Autor: Vladimir Gredelj, dnevno.hr
27.11.2014. (100) |