|
Tu su još i Grčić, Maras, Đujić, Jovanović,
Borzanica...
U maloj Dvorani Doma sportova samo
je još nedostajalo da zapjevaju: "Korak ide za
korakom, mladi Zoran pod barjakom, boj se bije, bije
- crveni se barjak vije..."
A kad smo
već kod barjaka, kladim se da ih je za ovu predstavu
SDP kupio od neke tvrtke i da ih nadobudni
barjaktari nisu donijeli od svojih kuća. Zamislite
samo SDP-ovca s hrvatskim barjakom na balkonu, na
Dan pobjede... Nezamislivo. |
Sada, kada se napokon odlučio krenuti u rat sa
Srbijom, Milanović je zaista okupio domoljubnu
postavu. Da je, kojim slučajem, 1991. ostao u
Hrvatskoj i na frontu viknuo: "Za mnom!", za njim bi
jurišale Hrvatine: Brana, Neđa, Peđa, Saša, Želja,
Bora i dvije bombašice - Biljana i Milanka! Kapetan
Dragan odmah bi ih uključio u zajedničke redove i prvo
bi krenuli - na Borićevac. Da je Ljubinko Drulović
imao ovakve orlove među prvih 11, danas bi bio
izbornik, a ne bi morao svoje v.d. mjesto ustupiti
Radovanu Čurčiću. No, vratimo se ipak u Dom
sportova...
Najviše me se dojmilo kada je veliki
Zoran govorio o "zemlji mora i vjetra". "More" mu je
trenutačno na pameti, jer nam sljedeći migrantski
val, na veselje cijele Dalmacije, dolazi morem, tako
da ćemo u Lastovu sljedeće ljeto uživati kao u
Lampedusi, a kopiju Kipa slobode stavit ćemo na
Prevlaku. Već vidim bogate Amere s mega-kruzera,
kako veselo na Stradunu, iz solidarnosti dijele
kebab s ekipom iz Pakistana ili Afganistana...
Zanimljiv je i "vjetar", koji Zoranu prolazi kroz
glavu još od kada je dao petama vjetra prije 25
godina. No, za domoljublje i velike riječi, nikada
nije kasno.
"Vidim da su vam oči bistre,
bistrije nego ikada," rekao je Zoki u Domu sportova,
gledajući ravno u oči - Borisa Obrada Lalovca! A to,
mora se priznati, nije baš lako... Momak s Tjentišta
fakat je pravi primjer patriota. Brat Miloš bavi se
sređivanjem nekih papira za pomorce, kod oca Obrada
možete položiti izvanredno za konobara, u Zagrebu
kupuju stanove za keš, valjda da "mrski" bankari iz
osvete ne bi novinarima gurnuli kakve papire... A to
što je omiljen u Splitu, posebna je priča. Baš me
zanima kako bi reagirao Dražen Lalić, kada bi saznao
da je - ne tako davno - "Hajdukovac" Boris redovito
obilazio Maksimirsku šumu i od šefova kluba žicao
dresove za svoje klince. Ravno u oči Zoran je gledao
još jedanog frajera, čiji pogled naprosto ulijeva
povjerenje - Igora Dragovana. A ovaj ga nije skidao
s Milanke, koju je navodno već odavno "skinuo"! Prvo
u plavim foteljama na Iblerovu trgu, a potom i u
njezinoj kućici sa cvijećem...
Vesela družina u Domu sportova
ponašala se baš onako kako ih je savjetovao
Amerikanac. U Americi ne možeš naciju uvjeriti da su
Meksikanci domoljubi, ali zato se može
eksperimentirati s Hrvatskom. U Americi zidovi i
žičane ograde prolaze, u Hrvatskoj treba biti
"human" i reći da smo - protiv. U Americi čak i
slogan "Ili mi, ili oni" ne bi mogao biti lansiran,
a da se ne otkrije kako je zapravo, riječ o
Hitlerovom pokliču iz 1936. godine...
"Vi ste SDP - Stranka Domoljuba i
Patriota," kaže čovjek zbog kojeg neki kraticu SDP
prevode i sa "Svaki Dan Pijan"! Ipak, jučer u Domu
sportova, Zoran je morao biti trijezan, jer naprosto
- to je bio uvjet prve dame Sanje Musić da joj se
približi na svega metar. A ako je bio trijezan, onda
se postavlja i opravdano pitanje: od kuda ono
ludilo, od kuda tikovi, od kuda nabijanje šakom po
prsima?! Na ta će pitanja odgovor dati medicina, a
na onaj za naciju ipak važniji - birači.
Autor: Velimir Bujanec, direktno.hr
|