Međunarodni mediji naširoko su prenijeli silne prodike, koje su sve više prijeteće, a koje stalno prenosi Europska unija: Hrvatska boluje od korupcije. Suprotno onom što se tu i tamo spominje, kao nesretnom posljedicom jugokomunističkog mentaliteta, taj problem nalazi se u središtu interesa njezinih građana. Možemo čak kazati da je iskorijenjenje korupcije želja velike većine Hrvata, što se pak vidi u pojačanim kaznama.
Ima tome nekoliko tjedana, nekolicina šefova HEP-a maknuta je s dužnosti. Nakon njih, to su bili kadrovi tvrtke koja gradi autoceste (HAC). Javnost je prozvala nekolicinu pohotnih profesora, dok je jedan bivši ministar obrane optužen, a jedan zamjenik premijerke prisiljen da odstupi. Bez dvojbe, mnogo toga se još treba učiniti, no pospremanje kuće je u tijeku. Čini se da je neprimjerno prozivati Hrvatsku kao arhetip balkanskog zvjerinjaka. Cijeli taj rusvaj koji su orkestrirali mediji glede teme korupcije, jako vara. Kao prvo, vrijedno je spomenuti da ako već Hrvatska nije oličenje poštenja, nisu to ni države koje nju kritiziraju. Na rang listi koju sastavlja udruga Transparency International, Hrvatska se nalazi na 66. mjestu, Grčka na 71. mjestu, Italija na 63. mjestu. Poljska na 49. mjestu, Španjolska na 32. mjestu, a Francuska na 24. mjestu.
Neki bi, dakle, trebali čistiti ispred svojih vrata, prije negoli počnu sa svojim prodikama drugima.
Velika iluzija u cijeloj toj priči pomisao je da će ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju svi ti problemi čarobno nestati. Upravo tu leži jedna vrsta utvare, pa čak i prijevare, što se uočava kratkim pogledom na stanje stvari u Europskoj Uniji. Koliko god to nije drago ‘europeistima’, Europska unija, nema u biti baš ništa idilično od zemlje Arkadije, o čijim nam se zaslugama govori. Zaboravimo na trenutak kroničnu nezaposlenost, na tisuće ljudi bez krova nad glavom, na galopirajuću imigraciju i pogledajmo samo na korupciju. Na tom polju Europski ured za borbu protiv lopovluka (Office Européen de Lutte Anti-Fraude-OLAF), ima još jako mnogo posla. Samo na polju utaje poraza i pranja prljavog novca, a to treba naglasiti, Europa pruža ogromne mogućnosti jer je ona udomila polovicu fiskalnih rajeva koji postoje na kugli zemaljskoj!
Ne samo što Europska Unija nije rajsko mjesto reda i moralnosti, kao što ju neki opisuju, Europska Unija mora se gombati s istim problemima kao i Hrvatska. U Njemačkoj je nedavno izbila na svjetlo dana afera mutnog novca i mita, i to kod firmi Siemens, Volkswagen i Aegis Media. Na većem broju renomiranih fakulteta kupovali su se doktorati, a stotinjak profesora je pod krivičnom istragom. Konačno, nema tome tako dugo kako je jedan trgovac oružjem, Karl Heinz Schreiber, diskretno financirao političke stranke. A u Belgiji za nekolicinu se sudaca sumnja da su u sukobu interesa dok je, pak, u Španjolskoj, Ministarstvo pravosuđa otvorilo 730 dosjea protiv političke korupcije (Cijela afera stajala je državu u zadnjih 10 godina 4 milijarde eura).
U Velikoj Britaniji laburisti su nagradili svoje širokogrudne donatore podijelivši im titule lordova (afera poznat kao Cash for Honours), što je dovelo do policijske neugodnosti za bivšeg premijera Tonyja Blaira. Kasnije su mediji potvrdili kako je država nadoknađivala troškove najma pornografskih filmova koje je koristio muž ministrice Jacqui Smith. Glede, pak, državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa, Shahida Malika (velikog zagovornika potpune islamizacije Velike Britanije), on je kupnju svoje fotelje za masažu i svoje nove televizije stavio na državni račun. A konačno, u Francuskoj, zloporaba društvenih dobara, pronevjere, otvaranje fiktivnih radnih mjesta i nepotizam, uobičajene su stvari. U Toulonu, direktor univerziteta je suspendiran jer je njegova institucija prodavala diplome Kinezima koji ne znaju niti riječ francuskog jezika.
Krupne afere stalno vode pred sud i visoke ministre (Alain Juppé, Roland Dumas, Charles Pasqua, Dominique de Villepin, itd ). A i sam Jacques Chirac danas je u tijeku sudske istrage. U Francuskoj, kao i u ostalim zemljama, politička korupcija i financijska malverzacija nalaze se u društvu s kriminalnom delikvencijom, a taj se koktel može pokazati i pogubnim. 2009. godine, samo se na Korzici (dva francuska departmana) broj ubojstva popeo na 24, dok se broj sveukupnih atentata (jedan podmetnutom bombom u automobilu, a drugi pucnjavom iz bazuke!), popeo na 28. Evo, to nam govori da glede korupcije i nereda, članstvo u Europskoj Uniji nije lijek koji sve liječi.
Mogli bismo navesti još tisuću primjera. Ako bismo samo zavirili u ono što se zbiva u Bugarskoj, Rumunjsko ili na Cipru (tri zemlje Europske Unije), u usporedbi s njima Hrvatska sliči na raj na zemlji. Glede korupcije i financijskih prijevara, trebamo navesti da i same institucije Europske Unije nisu izvan svake sumnje. Dobar je primjer famozna „Zajednička Agrarna Politika“ (PAC), sustav koji teoretski ima zadatak pomoći poljoprivrednicima putem subvencija njihovih proizvoda. Ali u praksi, više je nego očito da cijeli taj mehanizam skreće u korist ljudi koji su jako daleko od rada na zemlji.
Tako na prvom mjestu rang liste korisnika subvencija nailazimo na jednu tvrtku iz Katalonije koja proizvodi šljunak i asfalt (1, 59 milijuna eura); zatim njemačkog proizvođača slatkiša Haribo (332'000 eura), ili venecijanskog dostavljača restoranima Ligabue Catering, koji dostavlja kutije šećera i krema, a koji se isporučuje zrakoplovnim kompanijama i luksuznim turističkim brodovima (148'000 eura). U pravilu, mali zemljoradnik, koji je u stisci, nikada ne vidi boju euro novčanice. No zato je kraljica Elisabetha II, koja je jedna od najvećih vlasnika nekretnina u Engleskoj, dobila 2008. godine, 530'000 eura za svoju farmu u Sandringhamu. Njezin sin, princ Charles, dobio je 181'485 eura za svoj farmu u Comwallu.
Možda tu nije riječ o korupciji jer sve je to legalno, ali vrijedno je upitati se o ispravnosti takve začuđujuće podjele subvencija. Korupcija je rak rana protiv koje se bori većina normalnih država. Hrvatska treba svakako voditi tu bitku, ali ona to treba činiti sama i radi sebe same budući da u cijeloj toj stvari, baš kao i u ostalima, Europska Unija je samo veliko zrcalo koje daje lažnu sliku stvari.
Piše: Christophe Dolbeau (Preveo dr. Tomislav Sunić)
Hrvatski list, 10.12.2009.
C. Dolbeau je književnik i autor. Između ostalih knjiga objavio je La Croatie: Sentinelle de l’Occident (1990) i Face au Bolchevisme: Resistances nationales a l’Est de !’Europe, 1917-1989 (2003). Surađuje u časopisima Rivarol i Ecrits de Paris.
|
