Kada bi se bilo koji katolički svećenik uključio u aktivnu politiku i izjavio da očekuje dva saborska mandata, mediji bi ga raščerečili, s pravom. K tome, i crkveni zakoni to izričito brane.

No kada to učini don Ivan Grubišić, milozvučno splitsko nevinašce i teološki žigolo, onda on postaje "heroj ulice", medija, borac protiv crkvenog i političkog licemjerja. Čim taj pop buntovnik, zapravo govorni automat koji desetljećima vrti nekoliko populističkih fora u svrhu samopromocije, zucne o politici, pune su ga novine. Afirmativno, dakako.

Sitni feudalac

No nitko se nije pozabavio ozbiljnom analizom te vječne žrtve crkvenih struktura debelog novčanika i sjajnog kleričkog i medijskog statusa. Ta žrtva pokvarenih biskupa, feudalaca, kako ih od milja časti, i sam je sitni feudalac.

Naime, kao "nepoćudni klerik" i "žrtva" već više desetljeća uživa kao župnik elitne gradske župe, župe sv. Roka u Splitu, i istovremeno pljuje po onima koji su mu takav status i komfor omogućili. Tu su ga godinama dvorile časne, kao pravom feudalcu prale mu gaće i čistile odaje, da bi ih, kao deklarirani borac za emancipaciju žena, oprao s oltara nakon što su dobile posao u školi ostavivši ga uskraćenim u njegovom muškom komforu i gotovanstvu.

Taj isti skromni pop prokazuje i bogatstvo Crkve, iako je sam pun ko brod. Prima(o) je istovremeno više plaća: kao župnik, na Institutu "Ivo Pilar", gdje je bio šef (uz župničku službu!), i na fakultetu. I, naravno, predstavlja se javno kao žrtva svih spomenutih. Ni predsjednik države, ni svi omrznuti mu i licemjerni političari i "preplaćeni i privilegirani" saborski zastupnici, kojima stalno nešto popuje, kao ni predsjednik HBK, i svi "idioti" koje proziva nisu mu (bili) po primanjima ni do koljena.

Nekretnina/e, a zna se kolika je cijena kvadrata u Splitu, i pokretnine tog skromnojevića, bile bi zanimljive za vidjeti, kada se već pača oko Sabora, na nekoj imovinskoj kartici. Osim ako ih nije prepisao "nekom drugom", no o tome nećemo iz pristojnosti.

Rokoko moralist

Naš Donivanko nedavno je izjavio i kako je novac koji je Crkva po ugovorima dobila od države trebalo dati zdravstvu i školstvu. Divno je čuti kako se don Grubi sekira za novac poreznih obveznika. No dok je radio u Institutu "Ivo Pilar", uz masu drugih prihoda, godinama nije dolazio na posao, nije objavio ni jedan znanstveni rad, ali je uredno primao plaću. To je borac za pravednu i etičku Hrvatsku, uzimao što nije zaradio. Bi li bilo bolje da je i taj (nezarađen) novac završio u zdravstvu i školstvu?

O biskupima se može i treba kritički govoriti, jer su griješili i griješe. Biskupi nisu svete krave, niti je Crkva bezgrešna da bi je trebalo izuzeti od propitivanja. Štoviše, poželjno je. Kao i političare. Ali se pretpostavlja da onaj tko to čini sam bude čist od izmeta koji baca po drugima. Don Ivan Grubišić je demagog, kičasti populist, rokoko moralist. Čudno je samo zašto se ne raspopi, nego ostaje u toj pokvarenoj instituciji s mnoštvom sinekurica uživajući sve blagodati sustava po kojem hračka, pa da onda o svom trošku promiče "pravednu i etičku Hrvatsku" i ine čedne aktivnosti. Amen.

Ivica Šola
Glas Slavonije