MOJ DNEVNIK (od 4. do 10. siječnja 2021.) U 'HRVATSKOM SLOVU'

PONEDJELJAK, 4. siječnja

Umjesto jutarnje molitve Časoslova (našega svećeničkog molitvenika), jutros sam po dolasku u ured, ne znam ni sam zašto, najprije otišao na Internet… i onda: "O Bože, zar opet?" – spontano mi se oteo vapaj vidjevši naslov vijesti: Tlo pod središnjom Hrvatskom i dalje se ne smiruje!"

U 7 sati i 49 minute… prilično jak potres s epicentrom kod Petrinje. Magnituda potresa iznosila je 4,2 prema Richteru…", izvijestila je Seizmološka služba. Odmah sam 'odjurio' na Fejs profil petrinjske dogradonačelnice Viktorije Kaleb, s kojom se proteklih dana uopće nisam mogao čuti telefonom. Očiju punih suza i "gutajući knedle" čitao sam njezine objave, vapijući Bogu da nam se smiluje…
Ponedjeljak je nama svećenicima već od starine dan odmora odnosno predaha od tjednih napora, jer nedjelja nam je "radni dan". Ali danas nisam otišao u Gospić na redovito druženje s kolegama – koje u šali zovem PTSP (popovski tradicionalni susret ponedjeljkom) ili "poker asova" (jer smo najčešće četvorica na ručku) – zato što su oni započeli blagoslov obitelji. Ja ću ga u svojim župama malo odgoditi, ne zbog famozne pandemije (jer po selima se ljudi manje boje virusa nego u gradovima), nego zbog zime i snijega koje prognostičari najavljuju.

UTORAK, 5. siječnja

U Hrvatskoj je dan žalosti zbog tragičnog stradanja osmero mladih u Hercegovini na tzv. dočeku ili čak "slavlju" Nove godine. Kao da sam slutio zlo, upravo sam na tzv. Staru godinu navečer objavio na Fejsbuk profilu tekst protivljenja tome ludovanju na tragu poganskih običaja… Svi mediji izvješćuju o sprovodu – umjesto radosti nad mladih "osam blaženstava", gledamo osam bijelih križeva, koji kao osam debelih greda sakrivaju božićne jaslice, kako reče biskup Palić u propovijedi. Ali snaga našega naroda je uvijek bila u vjeri, koja ga je nosila u patnji…

Pada snijeg. Hvala Bogu da je sprovod, koji sam danas trebao voditi, odgođen za četvrtak…

Čitam intervju koji je mr. Arna Šebalj napravila s prof. dr. sc. Milom Alečković, francusko-srbijanskom znanstvenicom (profesor je psihologije, psihopatologije i antropološke psihijatrije, pisac nekoliko knjiga i stotine radova…). Fascinantna je hrabrost te žene u iznošenju 'nerežimske' istine o globalnoj 'koronomaniji' i u razkrinkavanju 'covidogme'. Posebno je zanimljivo kako razodkriva laži o navodno "spasonosnom" cjepivu, kao i golemoj prjevari s lažnim PCR testovima, a nadasve je šokantna izjava o priznanju Instituta Pasteur iz Pariza da je koronavirus napravljen kod njih u suradnji s Kinezima! Naizgled sve zvuči suludo, ali, prvo, žena s takvom biografijom i svjetskim ugledom neće se javno razbacivati izmišljotinama, a drugo, dosad nitko ni iz medicinske struke ni iz politike nije demantirao niti osporio ništa od njezinih 'razornih' izjava. Znakovito! Sapienti sat (a blenti maska)!

SRIJEDA, 6. siječnja

Slavimo Sv. Tri kralja, tj. svetkovinu Bogojavljenja. Misa u Kompolju – trostruko slavlje. Prvo, ističe se snažna i aktualna poruka Riječi Božje o globalnoj 'pandemiji' Evanđelja, tj. Radostne vijesti spasenja po Isusu Kristu za sve narode, rase i kulture. Drugo, naš župni zbor slavi svoj šesti 'rođendan' – početak je bio upravo za Božić 2014., nakon što nam je student Karlo Kvaternik iz Prozora u samo dva mjeseca uspio osposobiti dvoje osmaša da mogu na orguljama svirati božićne pjesme. Tako su se tada svirajući na istoj misi polnoćki smjenjivali Glorija Kranjčević i Nikola Odorčić, čiji je pradjed Jakica bio legendarni kompoljski orguljaš. Glorija je kao stalna orguljašica ustrajala sve do odlaska na studij u Rijeku 2019., a naslijedila ju je srednjoškolka Marija Rubčić. I treće, na koncu mise imali smo svečani tradicionalni "trokraljski blagoslov vode", u kojem se "zaklinju" pa blagoslivlju i potom miješaju sol i voda, koja time dobiva moć da odgoni "sve zasjede sakrivenog neprijatelja, i ako je tu što protivno sigurnosti ili miru stanovnika, uzmaklo pred škropljenjem ove vode; da se obrani od svih navala zdravlje" koje narod moli prizivajući sveto ime Božje. A kako nijedan dezinficijens nema takvu moć, jasno je zašto je na početku 'koronomanije' upravo "sveta voda" prva bila "na udaru"!

ČETVRTAK, 7. siječnja

Sprovod pokojnice koja je s obitelji živjela u Senju, a u Kompolju je rođena. Često se odseljeni pokojnici "kopaju" u rodnim župama, a to nam dodatno "kvari statistiku", koja je u našoj biskupiji općenito tragična. U procesu smo ubrzanog propadanja, kao što i cijela Hrvatska, kako je upozoravao legendarni demograf pok. don Ante Baković (pa su mu se i mnogi crkvenjaci smijali!), "juri prema groblju izumrlih europskih naroda!" Ja već godinama slično 'trubim', ali kao da pjevam gluhima: "CROTITANIK ubrzano tone, a crkveni alarmi ne zvone!"
Ipak, evo i lijep doživljaj – blagoslov kuće u obitelji mojih susjeda Kranjčevića. Željeli su blagoslov prije nego im nevjesta ode u rodilište, a to bi moglo biti "svaki čas"… Zato su i mladi supružnici tražili blagoslov, što je golema radost svećeniku u ovoj višestruko tmurnoj društvenoj i nacionalnoj atmosferi. Općenito, unatoč sprovodima, u Kompolju ima barem deset mladih obitelji pa će biti i krštenja odnosno djece, a time i budućnosti mjesta, naroda i Crkve u Gackoj dolini.

PETAK, 8. siječnja

Opet sprovod! Susjeda Mira imala je samo 62 godine, ali "stotinu bolesti". Nakon što je prije desetak dana morala u bolnicu, redovito su dolazile medicinske dijagnoze da su joj pogoršanja "posljedica korone". Na koncu joj, hvala Bogu, ipak nije pripisan Covid pa je sinoć uz lijes u mrtvačnici (umjesto pučke tradicionalne 'čuvarine-gluvarine') upriličena molitva za pokojnicu, a danas je ispraćaj i sprovodni obred mogao biti održan na (staro)normalan način…kao i misa zadušnica u punoj kompoljskoj župnoj crkvi, gdje je "propisanih" sedam kvadratnih metara po pojedincu nedostajalo čak i ubrajajući prostor do crkvenog svoda…
Na stolu mi je od 2. siječnja fascikl s tekstovima za Monografiju župe pa konačno u fajlove u kompjutoru unosim korekturu koju sam davno napravio na papiru, ali nisam stigao prije napraviti, zbog čega me moj župljanin i suautor Milan Kranjčević vrlo često 'psuje'…
Objavljujem na Facebooku prvi dio intervjua s dr. Milom Alečković, pod naslovom: Korona je sotonizam i rat protiv čovjeka. To su doslovne njezine riječi, vrlo detaljno i argumentirano objašnjene...

SUBOTA, 9. siječnja

Dan završnih priprema za nedjelju – propovijed, tjedni župni listić, župne obavijesti…
Objavljujem drugu trećinu intervjua s prof. Alečković – smislio sam naslove pojedinih tema: '(za)štetne' maske, borba humorom i pružanje odpora, svrha p(l)andemije, maskosadizam i 'maskohisti', lažni PCR testovi itd.

NEDJELJA, 10. siječnja

U Kompolju svečana misa Krštenja Gospodinova – oproštaj od Božića i prekrasnih božićnih pjesama, koje su čisto prepjevano Evanđelje. Nažalost, zbog snijegom zametenih seoskih cesta nisam mogao na misu na Vratnik u 12,00 sati ni i u Brlog u 15,00 s.

U novinama – koje od zatvaranja kafića podpuno ignoriram, jer ih od gađenja nad medijskim 'korona-terorom' ne mogu ni pogledati, osim što vikendom pratim Novi list i Slobodnu Dalmaciju – čitam Papinu navodnu izjavu o važnosti cijepljenja odnosno 'ocjenu' "da je protivljenje cjepivu protiv Covid-19 znak samoubojičkog negacionizma". Budući da mediji redovito više interpretiraju nego precizno prenose njegove izjave, sumnjam da je tako rekao, iako je i IKA objavila vijest: U vezi s cjepivom "postoji samoubojički negacionizam koji ne mogu protumačiti, ali danas se trebamo cijepiti". Unatoč nijansama, ta izjava začuđuje. Ako je doista tako rekao, onda je to ili totalno nepoznavanje činjeničnoga stanja, ili strah za vlastito zdravlje "u cvijetu mladosti" nakon 84. godine života, ili čisti primjer "samoubojičkog negacionizma" sasvim drukčijeg znanstvenog pogleda na korona-fenomen, o kojem govore mnogi stručnjaci diljem svijeta, uključujući i prof. Alečković, koja kaže: "Cjepivo protiv koronavirusa NE POSTOJI!" Ipak, i dalje ne mogu vjerovati da je to Papa rekao.

Na IKA-portalu pregledavam priloge o slavljima današnje svetkovine po biskupijskim središtima. Kad vidim neke biskupe s odvratnom maskom na licu i za oltarom i na ambonu, želudac mi se grči od muke pa ne mogu ni vijest čitati. Čudim se kako ne shvaćaju da su najsvetiji bogoslužni čin pretvorili u 'liturgijski maskenbal'! Zar nakon toliko mjeseci nisu svjestni negativnog psihološkog učinka njihova takvog izgleda na vjernike u crkvi ili pred ekranom, što je podpuno u suprotnosti s onim što govore i čine? A da apsurd bude veći, onu svoju crvenu kapicu – koja se latinski zove "solideo" 😊 samom Bogu) – skidaju s glave prije posvete prilika na oltaru, tj. prije dolaska "samoga Boga" u kruh i vino na svetom stolu. Ali onu ružnu "brnjicu" – koja uopće ne štiti od virusa, a ima više štetnih djelovanja, ter čije je značenje multiznanstveno objašnjeno i koja je ujedno simbol robstva – biskupi u liturgiji NE skidaju ni "samom Bogu"! Zvučat će kao blasfemija, ali zbog te prakse koja je u crkvama prihvaćena kod klera i naroda, ta se krpica-nagubica, po analogiji, nepravilnom latinskom gramatikom slobodno može nazvati – 'solidemon'.

Navečer me telefonskim pozivom obradovala Viktorija iz Petrinje – razgovarali smo pola sata. Za stanje u Petrinji više je puta ponovila: "Apokalipsa!" Željela je čuti neku utješnu riječ. Potaknuo sam je da i dalje nastoji što više pomoći drugima ter se s vjerom trudi ostati smirena, jer ništa se ovo nama ne događa slučajno. Kod Boga nema slučajnosti. Proslov Evanđelja Sv. Ivana čita se u Božićnom vrjemenu čak tri puta, a ne glasi ovako: U početku bijaše Slučaj i Slučaj bijaše u Boga i Slučaj bijaše Bog… itd. Nego evanđelist piše: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog…" Ta nam Božja riječ u Psalmu 137 kaže: "Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i On će sve voditi!" A po riječima Sv. Pavla (Rimljanima 8,28) daje nam radostno-ohrabrujuću utjehu: "Onima koji Boga ljube, sve se okreće na dobro!" Odgovorila je: Amen!

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch