Mediji su puni priča o desetcima autobusa punih mladih
ljudi različitih zanimanja i zvanja koji svakodnevno
doslovno odlaze - trbuhom za kruhom. Događa se ono na
što su posljednjih 30 godina upozoravali vodeći hrvatski
demografi i dio zainteresirane javnosti. Hrvatsko
stanovništvo stari i njegova se brojnost smanjuje. Svake
godine u startu za oko 12 tisuća je razlika između
rođenih i umrlih, a kada se svemu doda broj iseljenih,
jasno je zbog čega se moramo ozbiljno zabrinuti.
Evo i nekoliko podataka. U 2014. rođeno je 39.596
djece a umrlo je 52.427 osoba, a to znači da nikad u
povijesti nije rođeno manje djece nego prošle godine.
Ove godine slika samo može biti gora. Po toj
negativnosti prvi smo u Europskoj uniji jer u
posljednjih 20 godina imamo stalnu depopulaciju,
odnosno negativan prirodni prirast.
Jednostavnom računicom dolazimo do podatka da je
samo zbog pada nataliteta u posljednjih dvadeset
godina Hrvatska smanjena za preko 200.000 ljudi. A
kada tome pribrojimo iseljavanje i velike žrtve u
Domovinskom ratu (a isto tako je mahom riječ o ljudima
feitilne dobi) jasno je da je broj stanovnika smanjen
za preko 350.000 ljudi.
Uz sve to, problem je taj što je hrvatsko
stanovništvo u velikom postotku staro i radno
nesposobno što dodatno komplicira stvari. Paradoksalno
je i to što u zemlji u kojoj se posljednjih desetak
godina broj nezaposlenih penjao i do 350 tisuća pa i
više nedostaje radne snage?! Stručnjaci smatraju.da
bi, kad bi u Hrvatskoj došlo do gospodarskog rasta,
ostao otvoren problem nedostatka kvalificirane radne
snage.
Uglavnom se svi slažu da su dosadašnji negativni
demografski trendovi podebljani masovnim iseljavanjem
- mahom mladih ljudi koji će negdje drugdje zasnovati
obitelj ili sa sobom vode malodobnu djecu - najveći je
dugoročni problem Hrvatske. Predsjednica
Grabar-Kitarović je u nedavnoj poslanici pozvala mlade
ljude da ne napuštaju zemlju, vodeći demografski
stručnjaci godinama upozoravaju na crni scenarij ako
se nešto ne poduzme, ali posljednje tri godine Vlada
nije ozakonila niti jednu populacijsku mjeru.
I sad smo tu gdje jesmo. Demografska politika nikad
ne ovisi sama o sebi. Na nju snažan utjecaj ima stanje
u gospodarstvu, sustav stambenog zbrinjavanja,
obrazovni i zdravstveni sustav, i slično. Međutim,
nevjerojatno je to što resorna ministrica Opačić, ali
ni bivši predsjednik Josipović, nikad nisu o ovom
problemu posvetili pozornost. To više što je
demografska politika, uz gospodarsku i regionalnu
razvojnu politiku, pitanje koje izravno utječe na
opstojnost države, pitanje koje se tiče svake pore
društva i države.
Osim toga demografska je politika i pitanje
opstojnosti hrvatskog identiteta.
Zbog mjera i politike Milanovićeve vlade
gospodarstvo se kompletno urušilo. Visokoobrazovani
mladi ljudi godinama ne mogu naći posao, sve je više
gladnih i sirotinje. Sve je više istinskih socijalnih
slučajeva za koje se država zbog raznih birokratskih
odredbi uopće ne brine pa se procjenjuje da je preko
60.000 djece gladno.
Ako gledamo ukupnu sliku Hrvatske vidljivo je da je
sve veće raslojavanje društva, rastu socijalne tenzije
kao i broj socijalno ugroženih, nestaje tzv. sredili
sloj društva. I treba li se čuditi što u takvim
okolnostima mnogi doslovno bježe iz Hrvatske?!
Posljednjih nekoliko godina, u takvim okolnostima,
demografska slika je dodatno devastirana. Kao što sam
napisala, za razliku od prijašnjih vlada, u mandatu
Milanovićeve vlade nije donesena nikakva konkretna
mjera koja bi pomogla da se popravi stanje.
Nažalost, u ovoj fazi više ne će biti dovoljno
ukazivati na problem te je za očekivati da će nova
HDZ-ova koalicijska vlada, uz gospodarstvo, vrlo brzo
morati djelovati konkretnim mjerama. One se moraju
izravno ticati povećanja nataliteta i uravnoteženja
dobne strukture. Brojne i različite mjere demografske
politike nužno se moraju provoditi i na lokalnoj
razini od razvoja usluga namijenjenih obiteljima,
sustava obiteljskih naknada, obrazovanja, stambenog
zbrinjavanja, poreznih olakšica i poticaja, uaklude-
nosti profesionalnog i obiteljskog Života,
zapošljavanja i samozapoSljavanja, podizanja razine
socijalne sigurnosti i kvalitete života i gradnje šire
društvene infrastrukture. Riječju, cilj tih mjera mora
biti zaustavljanje daljnjih nepovoljnih migracijskih
kretanja. Netko će reći da to košta i da nije vrijeme
u ovoj krizi ulagati u "sporedne" stvari. No, ako se
paralelno s jačanjem gospodarstva ne provedu i
konkretne demografske mjere, moći ćemo kazati da u
Hrvatskoj samo kriza vječna jest.
Silvana Oruć
Ivoš, Hrvatsko slovo / www.hkz-kkv.ch
|