Tim ustavom lukavi i muzikalni bravar srezao je krila veliko srpskoj oligarhiji. Autonomijom Vojvodini i Kosovu skresani su velikosrpski apetiti i san o velikoj unitarnoj Jugoslaviji. Naravno, nakon Å¡to ljubiÄica preseli na onaj svijet. A nama u Hrvatskoj omogućio je da u “ležernom“ i “lagodnom“ Domovinskom ratu krvlju i žrtvama doÄ‘emo do samostalne države. Ista stvar Äeka jednog dana i Kataloniju. Ovo sad je samo Å¡tih-proba. Izboriti se u poÄetku za status Baskije. Plaćati godiÅ¡nje Madridu toÄno dogovoren iznos od godiÅ¡njeg BDP-a.
Danas Kataloncima Madrid na kraju fiskalne godine vraća u blagajnu iznos koji on odredi. Takva je bila i hrvatska priÄa do 1991. g., pa isto Äeka i Kataloniju. Možda ne tako skoro, ali da je to jedini naÄin da Katalonija postane neovisna država sasvim je izvjesno. Do tada će Å¡panjolski nogometni suci uredno pokradati Barcu i navijati za Real. Kao Å¡to su i naÅ¡i “španci“ uredno krali Dinamo i Hajduk te gomilali titule Zvezdi i Partizanu. Da nismo u jesen 1991. g. uzeli oružje u ruke i krenuli u rat joÅ¡ bi danas vodili na RT-Zagreb pseudo-intelektualne rasprave o tome Å¡to imamo, a Å¡to nemamo i ne smijemo po “legendarnom“ Ustavu iz 1974. g.
Uostalom, molim primjer gdje je to komunizam u svijetu doÅ¡ao na vlast pomoću ustavnog zakona, slobodnih izbora ili voljom naroda. Samo silom, puÅ¡kom i kundakom. Nakon toga samo “uvjeriš“ narod da je to njegova volja i država… i da od veselja treba samo kleknuti. JoÅ¡ je Eugen Kvaternik rekao: “Veći su nam žuljevi od kleÄanja, nego od rada.“
Hrvatsku tragediju nakon 8. maja 1945.g. polako nam otkrivaju i sami crveni “pobjednici“. Jedan od njih je Vlado DapÄević, potpukovnik JNA i pristaÅ¡a rezolucije Informbiroa. On je manje poznati brat generala Peke DapÄevića. Vlado je “studirao“ na Golom otoku Å¡to mu je omogućilo malo Å¡ire i iskrenije vidike od, recimo, splitskog režisera Ante Jelaske. Na crnogorskoj televiziji Blue Moon Vlado je otvorio duÅ¡u: “Mi smo sto puta surovije postupali s ustaÅ¡ama nego s Äetnicima. Mi smo pobili 90 % ustaÅ¡a, a u samo tri dana strijeljali smo preko 30.000 ustaÅ¡a 1945. godine kod Maribora“. Koji rekorderi!!! “Uhvatili smo kompletnu Vladu Draže Mihajlovića i nitko od njih nije osuÄ‘en na smrt. Svi su osuÄ‘eni na vremenske kazne i svi su izaÅ¡li iz zatvora“ kaže Titov prvoborac.
I sad ti objasni Anti Jelaski i starim orjunaÅ¡ima da su stvarni pobjednici Drugog svjetskog rata “na ovim prostorima“ bili zajedniÄki partizani i Äetnici. Objasni Ivi Josipoviću kako je od 90 % pobijenih ustaÅ¡a ostalo joÅ¡ toliko da i dan danas zmijski pleÅ¡u po Äitavoj Lijepoj naÅ¡oj. OtvoriÅ¡ usta, napiÅ¡eÅ¡ neÅ¡to Å¡to se ne sviÄ‘a starom Jugoviću Jelaski, podoficiru JNA Tomiću, kripto komunisti PaviÄiću, jugo nostalgiÄaru Pofuku već si ustaÅ¡a. ÄŒetnici nam dolaze u Å ibenik. Postroje nas i poduÄe o definiciji graÄ‘anskog rata a Jutarnji, Slobodna Dalmacija, Novi list, Globus i Nacional pronalaze nove i nove ustaÅ¡e. Težak, ali zahvalan posao… Dokle?
Dok Ustavni su RH ne bude održao sjednicu na kojoj će raspravljati i glasati ne samo o tome da li je ime ulice â€10. travnja†suprotno Ustavu nego i kad poÄnu ex offo raspravljati je li ÄetniÄki spomenik u Srbu u skladu s Ustavom ove države? Tek će se onda stvari poÄeti mijenjati. Dotle će i dalje u glavama gledatelja Žikine dinastije carevati lex Vlado DapÄević. Ne na onako surov naÄin kao 1945. g. u Mariboru, ali će se nastaviti lov na imaginarne ustaÅ¡e dok Äetnici slobodno marÅ¡iraju i slave kraj svojih spomenika diljem RH. Naravno, uz taktiÄku podrÅ¡ku lijeve medijske falange i Jokića, Divjakice, Å tromara, Miletića, Pupovca, Klasića, Jakovine, Markovine… Tu su pro jugoslavenski filozofski fakulteti, puni nasljednika zloglasnog jugoslavenÄine Milana Kangrge. On je godinama polagao svoje antihrvatsko sjeme Å¡to je rezultiralo da su danas anacionalni praksisovci na svim bitnim pozicijama na filozofskim faksovima.
U svojoj knjizi “Šverceri vlastitog života“ izdanoj u Beogradu 2001. g., nakon dolaska RaÄana i Mesića na vlast, bolesni srbofil pokazao je destiliranu mržnju prema Hrvatima na kojoj bi mu zavidio i Vojislav Å eÅ¡elj koji je s Kangrgom i bio Älan Hrvatskog filozofskog druÅ¡tva. Upravo je nevjerojatna premreženost svih pora hrvatske zbilje tolikim brojem kroatofoba. Tako npr.: prof. dr. Jure Zovko citira sirovog Kangrgu: “Hrvat zbilja ‘gubi orijentaciju’ ili ga ‘hvata bijes’ kada mu spomenete Srbinaâ€. Hrvat kao ‘takav genetski poremećen srbofobijom kao bitno paranoiÄno biće, jer je ta njegova bolest gotovo neizljeÄiva’.â€
To je pisano u Beogradu, Å¡est godina nakon Oluje. Toj sirovoj jugoslavenÄini trebalo je pod nos staviti Äinjenicu da se u Domovinskom ratu protiv beogradskih agresora borilo i oko 10.000 Srba. I nije Hrvate zbog toga “hvatao bijes“ nego su bili ponosni na tu Äinjenicu. Ako se nastavi dobro orkestrirana “ustaÅ¡oidna“ histerija ne bi se zaÄudio da Ustavni sud zakljuÄi kako je spomenik majoru Milanu Tepiću u Bjelovaru sukladan Ustavu Republike Hrvatske. Ni tada hrvatske ovce neće ni zablejati. Negdje sam proÄitao jednu od Aleksandra Velikog: “Bolje je imati vojsku ovaca koju vodi lav nego vojsku lavova koju vodi ovcaâ€.
S obzirom na to da ovu kolumnu piÅ¡em u Bolu na BraÄu evo jedne zgodne dalmatinske teme. Naravno, baziÄnu informaciju dobio sam od svog prijatelja legendarnog Ufe. RijeÄ je o sad već omiljenom novom episkopu dalmatinskom Nikodimu Kosoviću. Novom ljubimcu hrvatske ljevice. Nikodim, roÄ‘enjem Zadranin, prvi je Dalmatinac na ovom položaju nakon punih 106 godina. PovrÅ¡no prateći njegovo ustoliÄenje zapazio sam “zgodnu“ izjavu: “Živeći u mediteranskim zemljama koje diÅ¡u kršćanstvo, sve viÅ¡e sam razumio i milu Dalmaciju, gdje se susreću istok i zapad.“ Istok i zapad susreću se, po mom poimanju, na rijeci Drini, u BiH. No, dobro, uzmimo to kao zgodnu metaforu.
MeÄ‘utim, na svom ustoliÄenju naÅ¡ Nikodim, ili od milja NikÅ¡a, s ljubavlju se osvrnuo na svog slavnog prethodnika, dalmatinskog episkopa Nikodima MilaÅ¡a (1890-1912), a za kojeg je Eparhija dalmatinska 2006. g. podnijela prijedlog Komisiji svetog sabora SPC-e za uvrÅ¡tenje u red svetaca Srpske crkve. “Sveti“ MilaÅ¡ roÄ‘en je 1845.g. kao katolik u Å ibeniku i krÅ¡ten pod imenom Nikola Ante, ali je nakon tri godine prekrÅ¡ten u pravoslavnoj crkvi. Zanimljiv detalj o tzv. â€prekrÅ¡tavanjuâ€. No, pustimo te bizarnosti. NaÅ¡ MilaÅ¡ ostao je trajno u srcima svih pravoslavaca u Dalmaciji po svojoj “epohalnoj“ knjizi “Pravoslavna Dalmacija“ koja je bila tiskana 1901. g. i ponovno objavljena 1989. g. Knjiga je jako zanimljiva. MiliÅ¡a “znanstveno“ i strastveno dokazuje najprije kako se pravoslavlje u Dalmaciji proteže joÅ¡ od apostolskih vremena pa je po njemu Äak i apostol Pavao propovijedao i Å¡irio pravoslavlje po Dalmaciji. Knjiga negira svaki oblik povijesnog postojanja Hrvata kao katolika u Dalmaciji i stoga je temelj velikosrpske mitologije u sjevernoj Dalmaciji. Po toj knjizi i Stipe Petrina je pravoslavac. Bez obzira na to Å¡to je “deložirao“ Franju TuÄ‘mana iz PrimoÅ¡tena. Episkop Nikodim spomenuo se episkopa Irineja ÄorÄ‘evića koji je na tom položaju bio od 1931. do 1952. g., a koji se zalagao za integralno jugoslavenstvo i svesrpstvo u Dalmaciji te je bio Älan SrediÅ¡njeg nacionalnog odbora Ravnogorskog (ÄetniÄkog) pokreta.
Evo nas opet kod Vlade DapÄevića. ÄŒlan ÄetniÄkog pokreta, naÅ¡ Irinej ÄorÄ‘ević, a potom do 1952.g. episkop dalmatinski dok je kardinal Stepinac bio na robiji iako nikada nije bio Älan ustaÅ¡kog pokreta. Osvrnuo se naÅ¡ NikÅ¡a i na Nikolaja MrÄ‘u episkopa koji je poticao balvan revoluciju i koji je “zapalio“ iz Å ibenika u rujnu 1991. g., neposredno uÄi granatiranja grada od strane JNA. Eto, par razloga zaÅ¡to hrvatski ljeviÄari glorificiraju Nikodima i tepaju mu kao mirotvorcu, “Äovjeku novog pravca“, “pijanom od ljubavi“, skoro da ga ne proglase živim svecem. Dobro, mora se priznati da ljeviÄari i NikÅ¡ine kolege sa “zapadne strane“, katoliÄke biskupe i nadbiskupa takoÄ‘er uvažavaju i o njima piÅ¡u “biranim“ rijeÄima kao Å¡to su ustaÅ¡luk, crnomantijaÅ¡i, klerofaÅ¡isti, ustaÅ¡ki popovi.
Puno toga lijepog napisano je npr. o biskupu KoÅ¡iću. Spominje se i moja liÄka bunika. Po njima je KatoliÄka crkva nositelj mnogih zala. Kad bi ta Crkva bila samo kato-liÄka tj. locirana samo u Lici nekako bi je Josipović, Lovrićka, Tomić, PaviÄić, Pofuk, Frljić, Matija Babić, Rudanica, VlaÅ¡ić, Mate Kapović, Jakovina, Markovina… joÅ¡ i provarili u svojim ljeviÄarskim želudcima. Ali ta Crkva želi i silom se nameće kao nekakva Crkava svih Hrvata. Pa Äak i u Äitavoj Dalmaciji, u Stipinom PrimoÅ¡tenu koji je prvi ustao protiv Titovog generala klerofaÅ¡iste TuÄ‘mana. I tako su pametni Srbi 1941. g. odlazili u Äetnike, a 1945. g. se vraćali iz partizana. Ili kako je napisao veliki hrvatski “intelektualac“ Slavko Goldstein “1941. godina koja se vraća“, ne moramo se unaprijed brinuti.
Winston Churchill je rekao: “Umjesto da se unaprijed brinemo, bolje je da unaprijed razmišljamo i planiramo."
Napokon neÅ¡to pozitivno i vedro u Lijepoj naÅ¡oj. Drug Britvić osnovao novu braniteljsku udrugu VeDra. JoÅ¡ jedan progresivni prilog kohezionom pristupu braniteljskoj populaciji. Ranko Britvić u svojoj udruzi okuplja partizane i branitelje. ZnaÄi i partizane koji su doÅ¡li na tenkovima, a otiÅ¡li na traktorima. Partizani koji su nosili na kapama crvenu zvijezdu, a na kraju otiÅ¡li na traktorima Crvene zastave. Sad s Britvićevim “braniteljima“ željno Äekaju da Bandić “vrati MarÅ¡ala na njegovo mjesto prvom prilikom kad bude mogao, kad se rijeÅ¡i tih crnih vrana koje prizivaju aveti krvave proÅ¡losti.“ Naravno, kad naÅ¡ Ranko promrsi “krvava proÅ¡lost“ da ne misli na Vukovar, Å kabrnju, Saborski, Borovo selo, Dubrovnik… nego na NDH.
S punim pravom jer će s takvim stavom ući u sva braniteljska srca. Neće viÅ¡e biti Å¡atora. Ruku pod ruku marÅ¡irat će 4. Splitska i Veselin Å ljivanÄanin, Mile MrkÅ¡ić, Miroslav Radić… Naravno bez mog branjenika Mile Dedakovića. On niti je progresivan, a niti lako zaboravlja. Ranko Britvić je stari dobri tip partizana. U Drugom svjetskom ratu partizani su djelovali u SSSR-u, Francuskoj, Italiji, GrÄkoj, NorveÅ¡koj, Finskoj, ÄŒehoslovaÄkoj itd. Svi su zatucani i marksistiÄki neobrazovani uÅ¡li u bitke s nacistima i faÅ¡istima za SSSR, Francusku, Italiju, GrÄku, NorveÅ¡ku, Finsku, Poljsku itd. osim Britvićevih partizana. Oni su se borili i ginuli samo za Jugoslaviju. Za Jugoslaviju koju je Tito davno prije proglasio “tamnicom naroda“.
I sad nas drug Ranko Britvić pomoću Zlatka Å imića i Jutarnjeg želi uvjeriti da iz jedne tamnice naroda nismo nakon 8. maja 1945. g. uÅ¡li u drugu, krvoloÄniju i zloglasniju tamnicu naroda. Zato dragi Britviću, ne brini ti za “crne vrane“. ÄŒekaj strpljivo sa SneÅ¡kom Banović povratak MarÅ¡ala. NaÄekat ćeÅ¡ se. I prisjeti se tko je poslao slobodarsku poruku Hrvatima: “Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvatska postati država." Ajde Ranko oladi…
Dwight Eisenhower je napisao: “Postoji samo jedno sredstvo da bi trijumfirao mir: usvojiti zakon po kome, u sluÄaju rata, ratnu Å¡tetu plaća – pobjednikâ€. Kao Å¡to znate, u sluÄaju Hrvatske to se i dogodilo. Svi ćemo mi iz proraÄuna plaćati za Britvića i njegovu VeDru. Za neke tužno, a za neke vedro..
Zvonimir Hodak, maxportal.hr
|
