Hrvati su samo jednom u svojoj povijesti na referendumu odlučivali o svojoj sudbini, 19. svibnja 1991. Kao što je poznato tada su Hrvati ogromnom većinom, preko 90 %, odlučili da žele izići iz Jugoslavije, tamnice naroda, i živjeti samostalno. Takvu svoju odluku branili su i obranili u Domovinskom ratu od velikosrpske agresije. Na početku rata nisu imali ni oružja, ni vojske, ni saveznika u međunarodnoj zajednici, ali su imali demokratski izabrano političko vodstvo na čelu sa utemeljiteljem hrvatske države dr. Franjom Tuđmanom, koje je znalo kako narodnu volju pretočiti u cilj unatoč protivljenju gotovo cijele međunarodne zajednice.

Sada 22. siječnja 2012. Hrvati ponovo na referendumu odlučuju o svojoj sudbini. No situacija je bitno drugačija nego prije 20 godina. Tada je narodom vladao zdrav razum i želja za slobodom. Danas narodom vladaju manipulativni osjećaji koji su osmislili ljudi iz saveza za EU,a riječ je o najobičnijoj Bruxelleskoj služinčadi koja nema ni vlastita dostojanstva, pa nemože ni zastupati dostojanstvo nacije.

Otac tog saveza je dojučerašnji premijer Ivo Sanader koji je još 2004. kod osnivanja saveza rekao da hrvatski put ulaska u EU nema alternative i okupio oko sebe tadašnju oporbu na čelu sa Zoranom Milanovićem i Vesnom Pusić, prvake današnje vlasti.

Kada tako postavite svoja temeljna politička stajališta naravno da plaćate maksimalnu cijenu. Da bi savez za EU završio pregovore i potpisao pretpristupni ugovor sa EU-om na Bruxelleski oltar prinesene su žrtve zbog kojih se desetljećima nećemo oporaviti bez neke velike svjetske revolucije koja podrazumijeva novu nacionalizaciju javnih dobara. Čast i dostojanstvo Domovinskog rata izručeni su političkom sudu u Hagu, rasprodane banke i u potpunosti osakaćena financijska suverenost, rasprodana farmaceutska industrija, unakaženi poljoprivredni potencijali, mediji potpuno predani u vlasništvo tuđina koji ruglu izvrgavaju svake domoljubne vrijednosti, a promiču izdaju kao europsku vrijednost. U tim i takvim manipulacijama Hrvati žive zadnjih 12 godina.

Tako im Vesna Pusić i Gordan Jandroković koordinirano prijete ako ne glasuju za EU da ostaju na Balkanu, da neće povući moguća sredstva iz predpristupnih fondova, da će se hrvatskom gospodarstvu ograničiti mogućnosti velikog tržišta, da mladi neće imati perspektive, da ostajemo u izolaciji i cijeli niz nebuloza koje i prosječno zdrav razum probavi kao nebuloze, jer je uistinu riječ o manipulaciji niskih strasti.

Hrvatska je geografski tu gdje jest, nikakav referendum to ne može promijeniti. Deset puta više EU korporacije i tuđinski vlasnici banaka iznesu iz Hrvatske nego što tobože hrvatski poduzetnici mogu povući iz predpristupnih fondova, na godišnjoj razini. Hrvatski gospodarstvenici i sada putem međudržavnih ugovora mogu trgovati sa cijelim svijetom. Mladi i obrazovani kadrovi i sada odlaze u svijet trbuhom za kruhom.

Nikakva izolacija i nikakva zapadnobalkanska federacija nije opasnost za Hrvate ukoliko ih manipulacijom tamo ne odvedu njihove političke elite kao što su ih odvele 1918. i 1945. Uz sve nedaće koje smo imali, uključujući rat kao najveću, Hrvatima nikada u povijesti nije bilo bolje nego zadnjih dvadesetak godina. Takav zaključak je lišen medijski manipulacija.

Osvrnimo se na činjenice državne tvorevine u koju nas kao ovce u tor utjeruje savez za EU putem tuđinskih neovisnih medija čiji novinari neovisno pišu i govore što im se god naredi.Čast časnim iznimkama.

1. Europska unija nije više savez država koje povezuje gospodarski probitak, nego nadržava čije zakonodavstvo je iznad nacionalnih zakonodavstava zemalja članica.

2. Hrvata će u EU biti manje od 1%, hrvatsko gospodarstvo unutar EU gospodarstva biti će manje od 1%, sa manje od 1% odlučivati ćemo o svojoj sudbini.

3. Od 784 zastupnika koji čine Bruxelleski parlament biti će 12 hrvatskih koji neće odgovarati hrvatskoj Vladi ni Saboru nego stranačkim centralama na EU razini, nemaju prava kao zastupnici u nacinalnim parlamentima, nego raspravljaju o već donešenim direktivama.

4. EU posljednjih godina se pretvara u neoliberalnu, nedemokratsku, proturadničku državnu tvorevinu, koja ždere nacinalne suverenitete, čiji je jedini cilj bogatim globalnim korporacijama na najbeskrupulozniji način omogućiti još veću dobit, na uštrb najsiromašnijih. (Ortodoksni primjer je da su Grčka, Italija, Španjolska, Portugal, Rumunjska, Bugarska, Mađarska.. puno siromašnije nego prilikom ulaska u EU)

5. EU birokracija koja je već premašila preko 36'000 ljudi u Bruxellesu je pet puta bolje plaćena nego u matičnim državama da bi isključivo za interese korporacija donosili zakone i direktive koji su u izravnoj suprotnosti sa interesima naroda iz kojih dolaze. Riječ je o najobičnijim kvislinzima. Za to nam je najbolji primjer Ivo Sanader. Svi se oni nastoje dokopati Bruxelleskih ustoličenja zbog enormnih plaća, a riječ je isključivo o ljudima koji nemaju ni zrnca časti.

Nevjerne Tome upućujem da odu na Ugovor o pristupanju RH Europskoj uniji, na poglavlje gdje se nabrajaju Schengenske pravne stečevine na str 7 i tamo je slijedeća stečevina "SCH/Com-ex (99)8 rev 2 Odluka Izvršnog odbora od 28. travnja 1999. o općim načelima kojima se uređuje plaćanje doušnika". Udbaši i potomci evo nove prilike da zanat i prilika za zaradu ne propadnu. Tko je najagresivniji u agitpropovskoj promidžbi za EU? Razmislite!

6. Bruxelleska administracija u potpunosti poništava nacionalne suverenitete i identitete, promičući sustav regija u koje planski razmješta gospodarske i financijske resurse tako da u budućnosti regije budu međuovisne. U sklopu toga je i ograničavanje kvota u svakoj gospodarskoj grani svim državama članicama, koje je na žalost i naša Vlada ispotpisivala unutar pretpristupnog ugovora.

7. Direktive EU-a nemilosrdno razaraju socijalno zakonodavstvo nacionalnih država, pogodujući nemilosrdnom bogaćenju korporacija iz bogatih članica EU kao što su Njemačka i Francuska. U tom svjetlu treba gledati odbijanje Kosoričine Vlade za provođenje referenduma za Zakon o radu, za čiji prijedlog su sindikati skupili preko 700'000 potpisa hrvatskih radnika. Između interesa hrvatskih radnika i Bruxelleskih direktiva Vladimi Šeks i Jadranka Kosor odabrali su Bruxelleske direktive. U tom ih svesrdno podupiru Zoran Milanović i Vesna Pusić.Referendum nije održan iako je bio obvezan.

8. Pod krinkom financijske stabilnosti prošle godine osnovan je ESM (europski stabilizacijski mehanizam) čije je sjedište u Luksemburgu sa temeljnim kapitalom od 700 milijardi eura. Temeljni kapital uplaćuju zemlje članice po nalogu Komisije i bez prava na odbijanje uplate. Članovi Upravnog odbora imaju potpuni imunitet od kaznenog progona. Imovina ESM-e je izuzeta od bilo kakvih ovrha, sudskih postupaka, eksproprijacije, konfiskacije i ostalih pravnih i zakonodavnih zahvata.

9. Medijska propaganda koju provode Bruxellleska služinčad je agresivnija i podlija od Gebelsove. U svim porama društva provodi se agitacija na najbesramniji način. U toj agitaciji prednjače ljudi koji su do jučer promicali komunističke i jugoslavenske vrijednosti kao najveća dostignuća hrvatskih društvenih elita (Damir Grubiša, Branko Caratan, Vesna i Zoran Pusić, vječni Vladimir Šeks za kojeg još sa sigurnošću nije utvrđeno koliko je kodnih imena imao kao suradnik UDBA-e, Jadranka Kosor koja bi se ujutro prihvatila biti trenerica Barcelone kada bi joj to ponudili...).

10. Prijetnje koje stižu iz Bruxellesa iz ustiju euronice Vesne Pusić, koja je do jučer bila jugofilka, da će Hrvatska završiti u izolaciji su obični politički ćorak. Hrvatska će završiti u izolaciji ako posluša novoizabranu i prethodnu vlast da se građani na referendumu opredjele za EU jer se tada u Zagrebu o ničemu neće odlučivati. Kada nas Vesna Pusić negdje gura jedino gdje nećemo pogriješiti je ako napravimo suprotno.

No sreća u cijeloj ovoj gebelsovskoj propagandi je da će se EU prije raspasti nego Hrvatska postane njena članica, jer britanske geopolitičke i njemačke geopolitičke interese ne može pomiriti nikakva naddržavna tvorevina. U tom kontekstu treba gledati sukob oko opstanka eurozone koju čine 17 država koje su prihvatile euro i ostatka koji nije prihvatio euro.

Hrvati imaju gorka iskustva tijekom dvadesetog stoljeća i sa jednom i sa drugom geopolitikom, jer su ginuli podjednako za njemačke interese pod Pavelićem i britanske pod Titom. Prvi puta kada su ginuli za svoje interese pod Tuđmanom uspjeli su su stvoriti svoju državu u kojoj, molim gospodo sudimo svojem dojučerašnjem premijeru, odlučujemo o svojoj sudbini. Tuđmanizam je naša politička budućnost, nikakvi eurofili, jugofili, germanofili, britanofili ne bi nas trebali zavesti svojim plaćeničkim agitpropovskim stavovima.

Na kraju želim iznijeti iskustvo susjednih Mađara čije su ih komunističke vlasti 2004. uvele u EU. Kada su mađarski seljaci ostali bez svojih poljoprivrednih posjeda, bez svojih medija, bez financijskog suvereniteta i kada su vidjeli kuda su ih uvele bivše komunističke elite podržali su na izborima Viktora Orbana sa dvotrećinskom većinom, koji im je obećao da će im sve to vratiti. Promjenio je Ustav, Zakon o medijima, Zakon o narodnoj banci Mađarske i ovih dana proživljava Bruxellesku agresiju na Mađarsku koju provodi Jose Manuel Barroso tražeći da Mađarska te Zakone stavi van snage.

No istinski domoljub Viktor Orban suvereno izabran od mađarskog naroda suvereno odgovara Barrosu: "Nitko nema pravo miješati se u procese donošenja zakona u mađarskom parlamentu osim zastupnika tog parlamenta".

Što mislite kako bi na takve zahtjeve odgovorili Jadranka Kosor, Vesna Pusić, Zoran Milanović ili Željko Rohatinski? Bez obzira kako referendum završi, nama slijedi tražiti našega Orbana. On nije u parlamentarnim strankama, ali ne sumnjam da će ga izroditi narodna volja za očuvanjem nacionalnog identiteta i opstanka. Oni koji imaju strasti utjecati na ishod referenduma neka usmenom predajom (to je sada jedina mogućnost) prenose ove činjenice.

Tomo Jelić